Imamo epidemiju nasilja u društvu koje se mora suzbijati preventivnim i represivnim mjerama. Važno je da država pokaže nultu toleranciju na pozive na nasilje bez obzira odakle oni dolaze, a kulturološka bliska sredina je objašnjenje zašto se imitacija nasilja širi na region – kaže dr Zoran Dragišić sa Fakulteta za bezbjednost Beogradskog univerziteta u razgovoru za Pobjedu.
Pobjeda: Inspirisani tragičnim događajima u Srbiji 3. i 4. maja na društvenim mrežama su eksplodirali pozivi na nasilje. Koliko oni mogu da traju?
DRAGIŠIĆ: Oni će se u jednom trenutku ugasiti, ali važno je da se protiv svakoga ko poziva na nasilje pokrene postupak jer bilo je odvratnih sadržaja. Pozivi na nasilje su postojali i prije ove tragedije, a postojaće i poslije, ali jako je važno da država pokaže nultu toleranciju na pozive na nasilje bez obzira da li oni dolazili preko društvenih mreža, medija ili drugim putem. Dakle, svako ko poziva na nasilje mora da se suoči sa zabranom.
POBJEDA: Kako se u nauci definišu ovakvi pozivi, šta Vi govorite studentima?
DRAGIŠIĆ: Nauka o bezbjednosti se više bavi posljedicama i primjenama određenih procedura i postupaka da bi se nasilnici onemogućili, a samo nasilje je više socio-psihološki nego bezbjednosni fenomen. Mi se borimo sa posljedicama, a psiholozi i psihijatri sa uzrocima kada govorimo o individualnom nasilju.
POBJEDA: Pozivi na nasilje proširili su se i po regionu. Na šta to ukazuje?
DRAGIŠIĆ: To se sada zove „copycat effect“, a nekada smo to zvali „krvava stonoga“ – dakle, oponašanje. U kriminalistici je poznata pojava da imate oponašanje određene vrste zločina kod labilnijih ljudi ili ljudi koji su i inače skloni tome dolazi do oduševljenja takvim postupkom.
Do oponašanja po čitavom regionu dolazi tamo gdje postoji kulturološki bliska sredina. U njoj se nasilje doživljava kao nešto što je bliže i intenzivnije nego kada je u pitanju nasilje koje se dogodilo u Norveškoj, na Novom Zelandu ili SAD.
POBJEDA: U posljednjih sedam dana često imamo poređenja tragedija koje su se dogodile u SAD sa ovom u Srbiji. Može li se tu zaista povući paralela?
DRAGIŠIĆ: Mislim da ne, osim što to jako lični jedno na drugo: imate nekog ko dođe u školu i puca po vršnjacima – u tom smislu su ti događaji gotovo identični. Međutim, kada se radi ozbiljna analiza onoga što se dogodilo treba uzeti u obzir i cio kontekst – ali u ovom slučaju, prije svega, je individualni kontekst u pitanju. Dakle, šta se dogodilo sa dječakom da to uradi i šta se dogodilo sa mladićem u Mladenovcu da to uradi: da li je to bilo oponašanje itd. Kod dječaka je teško sprovoditi istragu s obzirom da je maloljetan, odnosno još nije krivično odgovoran, ali kod momka koji je uradio zločin u Mladenovcu to se može uraditi. Mislim da svaki takav zločin mora biti do kraja individualizovan: vidjeti koji su motivi pojedinca da to uradi, a onda pokušati naći neku opštu pravilnost – da li postoje neki društveni uzroci koji su doveli do tih zločina.
Svaka generalizacija i analogija kada su sve društvene nauke u pitanju, a pogotovu nauke bezbjednosti nije dobar metodološki postupak.
POBJEDA: Država je objavila dosta mjera za suzbijanje nasilja, ali i pored njih i dalje je prisutan strah kroz izjave djece i roditelja? Koje su mjere najefikasnije?
DRAGIŠIĆ: Strah je prisutan. Trebaće vrijeme da se vratimo u normalan život, da cijelo društvo ovo preboli – pogotovu roditelji koji imaju djecu tog uzrasta i djecu koja idu u školu. Naravno, država je preduzela mjere koje je i mogla i to je očekivano. Mjere moraju da ohrabre i pomognu djeci, roditeljima i nastavnicima i da daju osjećaj sigurnosti.
Sa druge strane, mi imamo epidemiju nasilja u našem društvu i ono se mora suzbijati i represivnim i preventivnim mjerama, psihosocijalnim, policijskim, tužilačkim itd. Potreban je jedan vrlo širok spektar mjera da se nasilje u društvu svede na normalnu i prihvatljivu mjeru. Trebaće tu još dosta posla, ali važno je da se one preduzimaju i da se na njima radi.
POBJEDA: Proteklih dana bilo je dosta izjava da se tragedija od 3. maja mogla očekivati baš zbog nasilja koje pominjete. Da li ste Vi očekivali da tako nešto može da se desi u Srbiji?
DRAGIŠIĆ: Ne, ne, nijesam mogao očekivati i teško je da je ovako nešto bilo ko mogao očekivati, jer da je bilo ko mogao očekivati to bi se spriječilo.
Možemo očekivati kada se igra derbi Zvezda – Partizan da će doći do nasilja među navijačima pa policija preduzima određene mjere. Možemo očekivati da će doći do određenog broja saobraćajnih nezgoda koje su uslovljene meteorološkim nepogodama – ali da jedan dječak od 13 godina uđe u školu i poubija svoje drugare – to niko nije mogao očekivati.
POBJEDA: Da li ste optimista po pitanju predaje oružja, akcija traje do 8. juna?
DRAGIŠIĆ: Nijesam previše veliki optimista. Dobro je da je akcija pokrenuta i prikupljeno je dosta oružja i municije. Do sada je bilo više akcija prikupljanja oružja, međutim, niko ne može ni pretpostaviti koliko ima nelegalnog oružja. Siguran sam da će jedna značajna količina nelegalnog oružja ostati kod građana.