Pismo slučajne crnogorske Crvenkapice strašnome Vučku

Piše: Slavko Mandić

Čika Vuče, a što ti je toliko sve veće, mimo svih ostalih, pa znaš svašta iz svega što je na ovome bijelom okrsnom svijetu, reče onomad naša slučajna Crvenkapica, dok je skakutala oduševljavajući se univerzalnim spodobnostima strašnoga Vuka? Mislim, reče ona, možda se to tako ne zove, ali kad napućiš usne, pa se narogušiš, nakostriješiš se na svakakvu pogan i ne daš Sarapi i onoj marićkolikoj Jovanikiji da pisne, dok saopštavaš nove i stare brojeve telefona pink tvit Verici, koju si opčinio, potpuno (ne)prirodnim stavom, ajde da vidim ko ti može na crtu stat. Nema toga, vinopijo najdraža, ekspertu koji bi mogao čak i u Krivokapićevoj vladi biti prva boca. Mislim i znam da ti ne piješ, ali brate znaš o alkoholu i alkoholisanom stanju što drugi nikad znati neće.

Ti se čika Vučko najbolje u vina razumiješ, mada ne piješ, osim ono malo kad se unezvijeriš za izbore i kod nas i kod tebe. Nekad ti je lako bilo da se sa tom tamo i ovom ovamo bagrom nosiš, ali nije više tako. Za ovamo ne brini. Pomagaćemo koliko god možemo. Ti pošlji da se podmaže đe treba, da ne škripe zarđali šrafovi nove vlasti i ne śekiraj se ništa. Ima popis da ti bude ka bela lala. Sve Srbin do Srbina. Imamo mi softver, možeš ga kroz tvoje čuveno sokoćalo otud viđet. Zori se ka mlada nevjesta. Vele, kad napišeš da si ono što jesi, on te priupita i što ti rečeš to turi u konačnici. Genije si, tako mi boga  pomoga. Ko to može? Niko, već rekoh jednom.

Sve nešto mislim, dragi okati i bokati čika Vučko, što ti bi da raspišeš izbore. I to kad je ovamo popis. Da nije, svi bi tamo odili da glasujemo kako ti i bog zapovijedate. Za tebe, vinopiji najdraža, ada za koga bi drugo. A i ako ne budeš dobro sabra sve glasove, softver će to. Ne brini ništa. Mnogo nam se brate śekiraš. Vidiš, i od nas malih možeš da naučiš. Ja se ne śekiram skoro nikad. Volim da naljutim onoga moga što si mu turio u sporazum frontmene, pa ih rasporedio po dubini da ne može bolje. E njega śekiram baš. Zna on zašto. Da se zadrža malo duže brat Dritan, ko zna na koju bi bandu politike on završio. Ma ga makosmo da ne bude mjesto mene. I za to ti čika Vule vazda fala. Odradio si (ne)ljudski, kako jedino znaš i umiješ.

Viđi mi crvenu haljinicu i šeširić na cvjetove. Vele da sam slatka ka gorki pelin. Ha, ha, ha, nasmija se slučajna Crvenkapica, koja će sad sigurno reći: Zna si mi i đeda dobro. Zna te naljutit, ma i ti njega. Čim ode na oni svijet, da uspostavi tamo litije, ponesoše mu svu zaostavštinu. Zar i ti brate JoaNikije, čuje se kako zveči od kojekude. Ali, tako ti je to kod nas. Viđećeš kad jednom paneš, mada ti nećeš nikad. Ne daj bože. Svijet bi se izokrenuo i Srbija bi nestala skroz na skroz. Ka što je ova naša našijem dolaskom.

Ne znam zahvalih li ti što sin nam poslao denge, da imamo što da zobljemo, ka svi otud kad dolaze ovamo da se prigaju u ljetnjim mjesecima na otvorenim plažama bradate budvanske ideologije. I fala ti zadovijek. Mada ti moram reć da sam ja Crnogorka. To da se zna. Istina, ne ona s karakterom, ali ipak za biografiju dovoljno. Tako ću se  (po)pisat na tvojem popisu, ali i da zborim tvojim jezikom. Ne znam baš dobro padeže, ako su ti relaksirani špijuni naši zajednički već rekli, jer brkam različite oblike jedne promjenljive riječi. Imala sam problema u odrastanju, pa to falšovanje otud. A i ne znam što će nam padeži i ostale gramatike i sintakse. Treba zborit onijem jezikom kako su činili naši slavni  Mula Jusuf i Kučuk Alija. Mada opet, sve što valja dođemo mu glave. Ti to znaš mnogo bolje od mene, moj dobri, završi raspjevana slučajna Crvenkapica svoje metodološko izlaganje putem pisma strašnom Vuku iz istoimene bajke.

Poslije kratke stanke i gromoglasnog aplauza koalicionih partnera strašnog Vučka, ovjekovječenih ratnih zlikovaca sa stamenitim obilježjima heroja doba ove vlasti u vlastitoj postojbini i malo izvan nje, slučajna Crvenkapica riješi da završi slovo svome ličnom vuku, koji je na kraju ipak mora progutati, zbog neophodne autentičnosti za rast i razvoj korisničke populacije bajki o svemu i svačemu. Boji se ona jadna oće li se uopšte pojaviti lovac Ivica da razbuči strašnu zvijer i izvuče je iz droba u kome se svašta vari. Ko mu može vjerovat, pomisli slučajna, sva uplakana od vlastitih muka. Nema joj đeda jer ga je, kako je kasnije saznala od pojedinih klanova iz službi, ranije progutao ovaj isti Vule. Ima tamo još istijeh.

Neće ga u taj oganj slučajna Crvenkapica, prodera se iz sve snage bezpadežna i stavi tačku.

Eto je, i danas stoji. Crna ka ugarak. I opominje.

To su te naše crne tačke, pa se vi pišite kako god oćete.

I glasajte za koga god oćete. Ali se śetite strašnoga Vuka, kad vas jednom proguta biće ono …finili su Mare bali…