Subota, 24 Februara, 2024
Rubrika:

Gorjanc Prelević: Strateški pristup neophodan u borbi protiv govora mržnje

Ona je, na međunarodnoj konferenciji ''Medijski horizonti: Budući izazovi'', u organizaciji Agencije za elektronske medije (AEM), kazala da govor mržnje nije jedini zabranjeni sadržaj ali i da u javnom diskursu ima poprilično nepoznavanja i nerazumijevanja šta govor mržnje predstavlja

Strateški pristup bio bi koristan u borbi protiv govora mržnje, ocijenila je izvršna direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević, dodajući da se mora više raditi na edukaciji nadležnih da taj govor uklone iz javnog prostora.

Ona je, na međunarodnoj konferenciji “Medijski horizonti: Budući izazovi”, u organizaciji Agencije za elektronske medije (AEM), kazala da govor mržnje nije jedini zabranjeni sadržaj ali i da u javnom diskursu ima poprilično nepoznavanja i nerazumijevanja šta govor mržnje predstavlja.

Ona je, na panelu “Budućnost iz ugla korisnika AVM”, rekla da treba biti svjesan negativnog šireg domašaja govora mržnje, kao i da je problematično što nadležni za procesuiranje takvog govora u Crnoj Gori nijesu uvijek svjesni šta je zabranjeno.

Gorjanc Prelević je navela da nadležni organi reaguju u krivičnom postupku samo na najteže oblike govora mržnje dok se najveći broj slučajeva zadržava na opomeni i ostaje neprepoznat.

“Moramo više raditi na obrazovanju svih ljudi koji imaju nadležnost i odgovornost da uklone taj štetočinski govor iz javnog prostora – vi koji radite u regulatornim medijskim agencijama, policija koja procesuira prekršajne prijave. Mnogo je i pravnika koji ne znaju dovoljno”, kazala je Gorjanc Prelević.

Ona je kazala da je HRA podnijela incijativu vladi Zdravka Krivokapića za donošenje Strategije za suzbijanje govora mržnje, imajući u vidu da Ustav zabranjuje svaki vid mržnje i netrpeljivosti, ali i budući da je je strateški pristup neophodan.

“Ta inicijativa nije uzeta u razmatranje, vjerovatno se smatrala nepotrebnom, ali mislim da bi strateški pristup bio jako koristan”, navela je Gorjanc Prelević.

Ona je rekla da donošenje strategije podrazumijeva analizu presjeka situacije, što bi bio podsticaj da se sagleda šta postoji u sistemu, kako taj sistem u praksi djeluje i zašto i dalje postoji toliko govora mržnje, nasilja među djecom i svađa u javnom prostoru.

Milan Todorović iz Regulatornog tijela za elektronske medije Srbije kazao je da je sloboda izražavanja regulisana mnoštvom međunarodnih konvencija, akata i ustava svih modernih država.

“Plašim se da, iz šuma strategija, iniciajtiva i zakona, institucije ali i društvo u cjelini ne bude zatrpano strategijama i regulacijom i da izgubi glavni fokus na ono što treba da štiti”, naveo je Todorović.

On je naveo da je u periodu hiperinformisanosti i hipertehnološke revolucije treba uspostaviti osnovna rješenja koja ne dozvoljavaju da pravila budu vremenski ograničena.

“Zakoni se brzo tehnološki prevaziđu, postanu nekorisni i neproduktivni. Smatram da upravo dolazi do izražaja simbioza učesnika u društvu, ukoliko bismo baštinili uvjerenja i načela koja bismo uspjeli zaštititi. Ali ih treba odabrati u šumi propisa i regulacija”, kazao je Todorović.

On je ocijenio da treba ciklično raditi i uspostavljati temelj po temelj, kako bi se sagradilo društvo bez govora mržnje, koje slobodno misli i koje se slobodno izražava.

Jovan Ulićević iz nevladine organizacije Spektra /Spectra/ kazao je da je saglasan da, osim govora mržnje, treba govoriti i o drugim oblicima štetnog govora.

“Ako fukniconišemo u lažnoj dihotomiji “sloboda govora – govor mržnje”, ostajemo ograničeni da se ne bavimo svim štetnim oblicima govora koji dugo obitavaju u javnom prostoru a koji dovode do normalizacije brojnih štetnih praksi”, kazao je Ulićević.

On je kazao da društvo prolazi kroz intenzivan proces desenzibilizacije, gdje su građani suočeni sa jakim pritiskom da zatvore oči na sve štetne oblike govora u javnom prostoru uključujući razne relativizatorske narative koji nužno nijesu pravno prepoznati.

Prema njegovim riječima, društvo je suočeno sa organizovanim i koordinisanim pokušajem građenja alternativnog poretka koji promoviše hijerarhiju i “sve samo ne demokratiju” a koji se itekako koristi postojećim demokratskim mehanizmima i procedurama.

“Stalno smo u defanzivnoj poziciji, pokušavajući da očuvamo postojeće institucije i demokratske mehanizme koji su vrlo zloupotrebljavani, a bojim se da ne diskutujemo dovoljno na koji način možemo da ponudimo alternativu postojećim strukturama sistema”, ocijenio je Ulićević.

Kristina Mihailović iz NVO Roditelji rekla je da izuzetno zabrinjava što sami roditelji nemaju dovoljno znanja ni svjesnosti o govoru mržnje i generno medijskoj pismenosti.

“To i jeste naša porukama regulatorima i insitiucijama sistema – koliko god da je teško, a znam da jeste, stvarno moramo da edukujemo i osvješćujemo konkretno te situacije koje će roditeljima pomoći da shvate koliko štete to nanosi našoj djeci a onda i cjelokupnom društvu”, navela je Mihailović.

Ona je rekla da je izuzetno mali broj ljudi koji razumuju važnost svoje uloge kao roditelja, nastavnika ili bilo koga sa kim djeca dolaze u kontakt da im prednosi vrijednosti koje će razvijati demokratiju, omogućavati im da argumentovano završavaju rasprave i da ne ulaze u sukobe.

Mihailović je navela da nije istina da je nasilje oduvijek bilo tu ali da je zbog medija sada vidljivije.

“To nije tačno. Nasilja i različitih oblika nasilja je mnogo više nego ikada, a mi smo s druge strane mnogo tolerantiji na to nasilje. Bilo bi dobro da osvijestimo da je naša uloga ključna – da li smo iz NVO, institucija ili smo roditelji”, rekla je Mihailović.

Lea Čengić iz Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine (BiH) navela je da je upitno koliko građani stvarno razlučuju šta je govor mržnje, budući da često i u profesionalnim zajednicama postoji nerazumijevanje kompleksnosti tog pojma i drugih faktora koji na njega utiču.

Ona je rekla da zabrinjava to što svega 50 odsto građana prijavi govor mržnje kada ga prepozna na društvenim mrežama.

Tu je, kako je Čengić istakla, dodatni prostor za angažman regulatora već i različitih aktera u društvu.

“Mislim da se mi kao regulatori moramo uozbiljiti i vidjeti koji je najbolji modalitet saradnje sa drugim institucijama, kako bismo koordinisali zajednički odgovor na te fenomene”, smatra Čengić.

IzvorMina

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve