GJENERO ZA AKTUELNO: Rezolucija o Jasenovcu “isprika” Vučiću zbog glasanja Rezolucije o Srebrenici

Teško je iz Hrvatske govoriti o motivima predlagača rezolucije u Jasenovcu, uložene u proceduru Skupštine Crne Gore, ali budući da se ona pojavila upravo u vrijeme rasprave o Rezoluciji o sjećanju na genocid u Srebrenici, čini se da je ona svojevrsna „isprika” velikosrpskih političkih aktera u crnogorskoj parlamentarnoj areni njihovu gospodaru Vučiću, zbog činjenice da je Crna Gora u Generalnoj skupštini UN glasala za rezoluciju o Srebrenici, kazao je za portal Aktuelno poznati hrvatski analitičar, Davor Gjenero.

Aktuelno: Stiče se utisak da je priča o rezoluciji o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu pokrenuta da bi se relativizovala nedavno usvojena Rezolucija UN o genocidu Srebrenici za koju je Crna Gora glasala. Kako Vi na to gledate?

Gjenero: Ako o motivima Andrije Mandića i njegovih suradnika i istomišljenika možemo samo nagađati, njihova politička glupost i primitivizam su bjelodani, o njima nema nagađanja. Naime, oni traže da se svake godine 22. aprila obilježi proboj logoraša iz Jasenovca (1945. godine), a otkad je Hrvatska u maju 1995. godine oslobodila okupirano područje Jasenovca, svake se godine u nedjelju najbljižu 22. aprilu (ove je godine to bilo 21. aprila) održava komemoracija u kojoj sudjeluje cijeli hrvatski državni vrh, a Vlada i Predsjednik Republike suorganizatori su skupa, s organizacijama antifašista, te srpske, židovske i romske manjinske zajednice. Prije oslobođenja Jasenovca, dok je to područje bilo pod okupacijom velikosrpskih snaga, nije bilo nikakvog obilježavanja tog datuma. Od 2000. na komemoracijama sudjeluju svi Predsjednici Republike, a bivši predsjednici Stipe Mesić i Ivo Josipović na komemoracije su dolazili i prije nego što su izabrani na dužnost, a dolaze i danas, nakon isteka predsjedničkog mandata. Hrvatskoj sasvim sigurno neki četnički vojvoda i sudionik konspiracije protiv vlastite države u ruskom pokušaju državnog udara, neće određivati kad će obilježavati godišnjicu proboja logoraša iz Jasenovca, što čini već 28 godina, a jasno je da bi eventualna „želja” takvih aktera da sudjeluju na komemoraciji bila tretirana jednako kao što je bio tretiran i pokušaj njihovog gospodara Vučića da u Jasenovcu izazove incident (slično kao što je incident režirao i u Potočarima, a sad taj BIA-in performance tumači kao pokušaj „atentata” na njega)”

Aktuelno: Da li Crna Gore treba da donese ovu rezoluciju i da li će ona biti dovoljna da se zadovolje partije koje su je podnijele?

Gjenero: Gospodaru Vučiću od Crne Gore neće biti dovoljno ništa manje od toga da neki Spajić, Milatović, Mandić, Abazović, ili kako god se zvao taj akter, dođe u Beograd s bijelom zastavom i zatraži „milost” gospodara, ponavljanjem okupacije iz 1918. godine. Sve drugo Vučiću i njegovu režimu je malo, za sve drugo samo će s visoka i prezrivo podcjenjivati crnogorske političare.

Aktuelno: Kako će eventualno donošenje ove rezolucije uticati na odnose sa Hrvatskom, ali i ulazak u EU? Znamo da stavovi i mišljenja onih koji su je podnijeli, koji su više puta sami javno iznosili govore da ne pridaju mnogo značaja kada je riječ o odnosima sa Hratskom, ali i ulasku u EU?

Gjenero: Dio aktera sadašnje vlade, koja je samo formalno Spajićeva, a stvarno je Mandićeva, sustavno nastoji izazivati napete odnose s Hrvatskom. Tom je praksom počeo još prvi premijer nakon nesretnog 30. augusta 2020, Zdravko Krivokapić, tvrdnjama kako s Hrvatskom nije otvoreno samo pitanje razgraničenja na moru kod Prevlake, nego i teritorijalna granica na Prevlaci. Nakon toga se nastavilo zaoštravanjem inače ne posebno važnog pitanja vlasništva nad Školskim brodom Jadran (Bečićev ministar obrane Dragan Kapović), te revidiranjem dobre politika bivših ministara Krivokapića i Konjevića, vezano uz obilježavanje logora u Morinju (isti ministar Karapović). Pokušaj da četnički vojvoda docira Republici Hrvatskoj ipak je veći politički barbarizam od onoga što su ga činili Zdravko Krivokapić i Dragan Krapović.

Hrvatska se obvezala da zbog bilateralnih problema neće zaustavljati svoje susjede u napretku prema članstvu u EU. O tome postoji i parlamentarna deklaracija usvojena odmah nakon pristupanja Uniji, a ta je deklaracija usvojena na poticaj Francusko-njemačke parlamentarne inicijative. Premijer Plenković je vrlo svjestan obveza koje proizlaze iz te deklaracije i Hrvatska sigurno Crnu Goru neće blokirati kao jedina članica Unije, i to neće činiti zbog bilateralnih problema, pa niti zbog ovakvih bezobrazluka kakve nastoji provocirati Andrija Mandić. Međutim, za razliku od razdoblja demokratskih proeuropskih vlada, predvođenih DPS-om, kad je Hrvatska snažno lobirala u korist crnogorskog napretka u institucionalnom dijalogu, sada u Hrvatskoj postoji otvorena skepsa prema crnogorskom pristupnom kapacitetu. Tu skepsu Hrvatska dijeli s državama s kojima je u prijateljskim odnosima, a hrvatski premijer danas spada među najutjecajnije članove Europskog vijeća i njegov je utjecaj bitno širi od kruga Europske pučke stranke, kojoj on pripada.

Aktuelno: Kako komentarišete izjavu bivše ministarke vanjskih i evropskih poslova Hrvatske Vesne Pusić da hrvatsko vođstvo svake godine odaje počast žrtvama Jasenovca i da se ne povezuje niti opravdava ustaški režim niti njegove vođe? Koliko je ovakav stav važan za pomirenje u regionu?

Gjenero: Profesorica Pusić relevantna je osoba, i kao bivša političarka, i kao intelektualka, i kao zagovornica koncepta „više Europe” i od nje se ni ne očekuje drugo, nego da su njene izjave precizne i točne. Bitna je razlika u odnosu dominantne politike u Hrvatskoj prema Jasenovcu, i onoga Srbije prema genocidu u Srebrenici. Nitko tko pripada ustavnom luku u hrvatskoj parlamentarnoj areni, ali niti nitko tko pripada građanskom društvu u pravom smislu riječi, ne dovodi u pitanje zločine počinjene od strane fašističkog kvislinškog režima u vrijeme II. svjetskog rata. Doduše, bivši predsjednik Franjo Tuđman nije dolazio na komemoracije povodnom proboja jasenovačkih logoraša, ali razlog njegovih izostanaka s tih komemoracija nije bio negiranje ustaških zločina (o njima je u Jasenovcu govori u maju 1996.), nego negiranje velikosrpskih konstrukcija o navodno 700 hiljada, ili više žrtava Jasenovca. Tu retoriku, uspostavljenu u kontekstu pripreme velikosrpske agresije na Hrvatsku, i danas podržavaju režimi u Beogradu i Banja Luci. Poimence je utvrđeno oko 80 hiljada žrtava fašističkog terora u Jasenovcu, a taj je broj stvarno nešto viši, ali nikako nije niti blizu brojevima kojima se koriste oni koji zloupotrebaljavaju Jasenovac.

Aktuelno: Kada bi napravili paralelu sa prethoodnim pitanjem, kako komentarišete ponašanje predstavnika aktuelne vlasti u Crnoj Gori?

Gjenero: Vlade DPS-a je bila fokusirana na pristupanje Crne Gore Europskoj uniji, a djelovale su u vrijeme kad Unija nije bila naklonjena daljnjem širenju. Danas su, zbog geopolitičkih odnosa i svijesti da je zajednička europska politika proširenja važan mirovni instrument, zemlje članice EU naklonjene proširenju, ali sadašnja administracija u Crnoj Gori nema niti volje niti znanja da sudjeluje u tom proširenju.

Aktuelno: Da li predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ima uticaja na jedan dio političkih predstavnika? I ako ima, u kom pravu djeluje na njih?

Gjenero: Nažalost, Aleksandar Vučić je gospodar političkog života u Crnoj Gori, a kaos koji se odvija unutar vladajuće koalicije posljedica je njegovih političkih igara i međusobnog antagoniziranja aktera koji su praktički svi pod njegovom kontrolom. On kontrolira i predsjednika Jakova Milatovića, i premijera Milojka Spajića, a naravno i stvarnog gospodara situacije Andriju Mandića. Njihova međusobna (navodna) sukobljavanja služe samo tome da bi se blokirala, i dugoročno obesmislila državnost i samostalnost Crne Gore. U vrijeme Đukanovićevih administracija nešto takvo, takav utjecaj izvanja, nije bilo zamislivo niti provedivo. Vjerojatno je sada očito koliko je politički vrijedan taj crnogorski suverenizam, koji nije nacionalistički, nego je usmjeren na integraciju crnogorskog društva i svih zajednica, većinske i manjinskih, koje ga sačinjavaju.

Aktuelno: Takozvani ”Svesrpski sabor” održan je u subotu u Beogradu, nakon što se u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija usvojena Rezolucija o genocidu u Srebrenici. Kako komentarišete taj događaj? Što u suštini srpski lideri ovim žele da postignu?

Gjenero: Radi se o političkoj manifestaciji koja treba stvoriti utisak da manji entitet Bosne i Hercegovine već sada nema ništa sa suverenom državom, čiji je dio, i stvoriti privid o nekakvom „Srpskom svijetu”, dakle suvremenoj inačici Velike Srbije, kao realnom političkom okviru. Poruke će biti upućene i prema Crnoj Gori, za koju se, doduše, neizravno priznaje da još uvijek nije pod takvom kontrolom Beograda, kao što je to prostor manjeg BiH entiteta. Naravno, patogene poruke ovog će puta biti upućivane i Hrvatskoj, koju je do sada od nasrtaja Vučićeva autoritarnog režima uspješno branila činjenica da srpska zajednica u Hrvatskoj djeluje po paradigmi konstitucionalnog patriotizma, da svoje probleme sama nastoji rješavati unutar hrvatskih institucija i da se ne oslanja na režim u Beogradu.

K.P.