Da li je Rajovo bestidno licemjerje hronični oblik političke šizofrenije?

Prekaljena perjanica neočetništva i prvi profesionalni Srbin Crne Gore, koji je nakon trulih političkih kompromisa zasjeo u fotelju predjsednika Skupštine, juče je definitivno sebe približio dijagnozi teškog, hroničnog odlika političke šizofrenije!

Jer kako drugačije objasniti ponašanje čovjeka koji se nekoliko dana predstavlja kao evropejac i pobornik prozapadnog puta Crne Gore, da bi odjednom doživio transformaciju i pretvorio se u okorelog neočetnika, velikosrbina i osvjedočenog putinofila, što u suštini jesu njegova fabrička podešavanja.

Mandić je juče u svom kabinetu primio predsjednika Narodne skupštine entiteta Republika Srpska, Nenada Stevandića notornog političara iz edicije ,,srpski svet” sa sumnjivom ratnom prošlošću.  Inače, predsjednik RS Milorad Dodik je prije par dana dobio orden od Vladimira Putina lično, pa je stoga više nego jasno iz kojeg ideloško-nacionalističkog ambijenta dolazi Stevandić kojeg Mandić srdačno prima.

Ništa ovo ne bi bilo čudno za perjanicu crnogorskog velikosrBstva, da se Mandić prije samo desetak dana nije šetao po Briselu gdje je glancao pozadine evropskim zvaničnicima i poltronisao pričom o evropskoj budućnosti Crne Gore.

Ovaj slučaj je samo jedan u nizu sličnih ispada koji su Mandića kandidovali za dijagnozu političke šizofrenije.

Rajo tvrdi da je čuvar kosovskog zavjeta, a poltroniše i prima naloge od Aleksandra Vučića, koji je faktički upotpunio veleizdaju Kosova nedavnim odlukama o priznavanju tablica, pasoša, prećutnim odobravanjem da euro bude jedina valuta u toj državi…

Uz to, kada je potpisao Sporazum o fomiranju nove vlasti, on se saglasio da ”razvija prijateljsku saradnju sa svim državama priznatim od strane Crne Gore”, uključujući i suverenu državu Kosovo, koju je naša država davno priznala!

Doskorašnja najčvršća uzdanica profesionalnog srpstva u Crnoj Gori je bio jedan od glavnih zagovarača da Crna Gora ne treba da bude suverena država, veliki putinofil koji je rekao da Putina doživljava kao svog predsjednika, dugogodišnji saradnik svih autokratskih režima u Srbiji, a posebno ovog Vučićevog.

Ali kada je prihvatio gore pomenuti sporazum, Mandić je potpisao da Crnu Goru doživljava ”kao svoju kolijevku i kuću”, da je ”NATO saveznik”, da će ”ostati posvećen potpunoj usklađenosti vanjske politike sa vanjskom i bezbjednosnom politikom EU”, što znači podrška sankcijama uvedenim protiv Rusije i Putinovog režima.

Ovakvo bizarno ponašanje Mandića koji svako malo mijenja političku ideologiju u neku ruku i ne čudi, jer prema podacima Vikiliksa objavljenim 2011. godine, on je 2007. godine u Američkoj ambasadi dao obećanje da će uvesti Crnu Goru u NATO, ako mu  pomognu da sruši tadašnji režim DPS-a. Vojvoda je, prema podacima Vikiliksa, čak pokušao da ubijedi rukovodstvo svoje partije da podrži ulazak Crne Gore u NATO, ali se to izjalovilo.

Svo vrijeme dok je to tajno radio, javno je glorifikovao Rusiju i ,,svetog cara Putina”.

Mandić je srBstvo izdao i u oktobru 2015. godine kada je nakon što su on i njegove partijske kolege potpalile masu ispred Skupštine u pokušaju državnog udara, pobjegao u restoran Kristal da bi, kako se spekulisalo, jeo barenu koljenicu.

Treba se zapitati da li je Mandić jednostavno veoma veliki licemjer i političar bez skrupula i obraza, ili je tek zašao u neku vrstu patologije koja bi mogla da se podvede pod kategoriju hronične političke šizofrenije.

B.Knežević