Batrićević: Kuda ide DPS?

Nemanja Batrićević sa Fakulteta političkih nauka UCG govori o ćutanju u Demokratskoj partiji socijalista povodom nedavne izjave predsjednika pljevaljske opštine o grafitima koji slave Ratka Mladića i “relativizuju maltretiranje nepravoslavnog stanovništva” u tom gradu; objašnjava posljedice takvoga ponašanja najjače stranke i zbog čega smatra da je “preko mjere decentralizovana”, navodeći primjere “dramatičnih ideoloških razmimoilaženja” unutar nje.

Batrićević za portal Antena M ukazuje na “praksu negativne selekcije kadra i nespremnost da se iz javnog života postepeno počnu sklanjati nepopularni” predstavnici DPS-a; komentariše posljednje lokalne izbore i upozorava da na Cetinju “umjesto postizborne ćutnje, mogu da pruže ruku SDP-u umjesto što ga guraju u zagrljaj onima koji su 5. septembra bili sa druge strane Belvedera”.

Kaže kako i dalje smatra da je zajednička lista crnogorskog bloka najbolje rješenje, a opoziciji zamjera što je najavom obaranja Vlade “podigla očekivanja” iako je morala da računa na partnere “kojima se ne može vjerovari” i, na kraju, za povlačenje inicijative ponudila objašnjenje “koje vrijeđa inteligenciju”.

Antena M: Kako tumačite izjavu predśednika Opštine Pljevlja iz redova DPS-a Igora Golubovića u kojoj relativizuje dešavanja u Pljevljima riječima da su primitivna iskazivanja pripadnosti određenoj nacionalnoj zajednici na djelu i u srpskoj i bošnjačkoj strani, a da je jedina razlika u brojnosti dvije grupe.

Batrićević: To je najopasnija izjava koju sam čuo od izbora do danas. Kažem najopasnija, jer smo mogli čuti težih izjava od predstavnika vlasti. No, nijedna nije poraznija i opasnija od ove, s obzirom na to što je rečeno i ko je rekao. Kad predśednik opštine iz redova DPS-a relativizuje maltretiranje nepravoslavnog stanovništva Pljevalja, on time direktno legitimiše djelovanje državne vlasti. U trenutku kada predstavnici manjinskih partija potpisuju Memorandum o saradnji sa dijelom parlamentarne većine, vi im dajete za pravo da tvrde da se opozicija i vlast, po ovom pitanju, suštinski i ne razlikuju toliko.

Antena M: Koji dio njegove izjave smatrate najproblematičnijim?

Batrićević: Ono što je rečeno je problematično na više nivoa. Za početak, problem ne leži u iskazivanju pripadnosti bilo kojoj naciji, dakle ni srpskoj. Suština je u primitivnom iskazivanju pripadnosti ravnogorskom četničkom pokretu i podržavanju lika i djela Ratka Mladića, čije je ime danima “krasilo” zgradu javne institucije u Pljevljima.

Drugo, već duže od godinu dana svjedočimo pokušajima državne vlasti da stavi znak jednakosti između velikosrpskog, crnogorskog i bošnjačkog nacionalizma. Takvu laž je sada zvanično aminovao i funkcioner DPS-a, svodeći razliku isključivo na pitanje brojeva. Velikosrpski nacionalizam iza sebe ima stotine hiljada žrtava, genocid u Srebrenici, sistematsko negiranja crnogorske i bošnjačke nacije, institucionalno utemeljenje u SANU i Crkvi Srbije, a u političkom smislu ima podršku cjelokupne srpske i polovine suśednih političkih elita. Što imaju druga dva?

Treće, obratite pažnju na upotrebu dehumanizujućeg jezika. Što tačno znači rečenica: „sinusoida života u Pljevljima koja je bila sa nekim velikim amplitudama u septembru i oktobru počela je da se smiruje“? Dok njegove kolege u Parlamentu smjenjuju ministre zbog negiranja genocida, njihov partijski kolega se protiv haških presuda bori – mašinskim jezikom. Za njega prijetnje proćerivanjem Muslimana i Bošnjaka nijesu ništa više do – „velike amplitude“. Volio bih da čujem kako se jezikom gospodina Golubovića kaže genocid?

Na kraju, nijedan funkcioner DPS-a nije se udostojio da se javno ogradi od takve izjave ili pozvao gospodina Golubovića na odgovornost, uključujući i dva poslanika iz Pljevalja. Sljedeći put kad budu držali slovo kolegama iz vlasti o multietničkom skladu, građanskim vrijednostima i opasnosti od istorijskog revizionizma, śetićemo se da su prećutali sramotu u svojim redovima.

Antena M: Kako objašnjavate takvo ponašanje lokalnog funkcionera i tolerisanje takvih istupa u rukovodstvu partije?

Batrićević: Čini mi se da su lokalni izbori održani u decembru pokazali da je „nervni sistem“ DPS-a preko mjere decentralizovan. Što pod time mislim? Na Cetinju kandidati za odbornike s ponosom ističu da su bili na Belvederu, dok je u Mojkovcu nosilac liste učesnik litija. U Podgorici je gradonačelnik pokrenuo inicijativu za dodjeljivanje zemljišta Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, a na Žabljaku njihovi odbornici podržali inicijativu gradnje hrama Crkve Srbije. Mislim da ne moram ići dalje od ovoga.

Takva dramatična ideološka razmimoilaženja hrane narativ provladinih medija o DPS-u kao partiji bez ideologije i zbunjuju suverenističke birače. Ključni napor DPS-a u prethodnom periodu, po mom uvjerenju, trebalo je da bude usmjeren na uvjeravanje glasača da će stvari funkcionisati drugačije nakon povratka na vlast. Rekao bih da su na tom polju manje uspješni nego na samim izborima.

Antena M: Na osnovu čega to tvrdite?

Batrićević: Na osnovu nastavljene prakse negativne selekcije kadra i nespremnosti da se iz javnog života postepeno počnu sklanjati nepopularni. Paradoks je da su na lokalnim izborima imali izvrsnih kandidata, cijenjenih od svojih sugrađana zbog svakodnevnog rada u zajednici. Takvi ljudi, međutim, nijesu bili u prilici da se nađu na vrhu liste zbog neostvarenih ambicija i kratkovidosti lokalnih partijskih funkcionera, a rukovodstvo partije to je dozvolilo.

Ne mogu se otrgnuti utisku da se oni i dalje ponašaju kao partija vlasti, sa istim samopouzdanjem ne priznajući da su se odnosi ponude i potražnje promijenili. Građani se više ne utrkuju se za njihovu naklonost i spremni su da daju podršku alternativama. Ako ništa drugo, onda kao vid protesta.

Na kraju, na osnovu viđenog, da li vjerujete da će DPS po povratku na vlast na dnevni red staviti, recimo, pitanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti? Na stranu njihovi lični stavovi, vjerujem da unutar partije ne postoji većina za tako nešto. Strahom od ponovnog gubitka na izborima racionalizovaće odgađanje tog pitanja na duže staze. Nadam se da da će vrijeme pred nama pokazati da tim povodom nijesam u pravu.

Antena M: Pomenuli ste lokalne izbore, kakvo je Vaše viđenje rezultata izbora održanih 5. decembra? Da li DPS doživio poraz na tim izborima? U toj partiji vjeruju da ima razloga za optimizam.

Batrićević: Slušao sam pažljivo posljednji intervju predśednika Mila Đukanovića za Vašu medijsku kuću. Raduje me da su u toj partiji shvatili vrijednost istraživanja javnog mnjenja. No, ipak mi se čini da su ih toj lekciji naučili izborni rezultati više nego bilo što drugo. Uzmimo izbore na Cetinju, koji su dobar primjer, jer se radi opštini u kojoj pobjeda suverenista nije bila upitna.

Uprkos tome što su sve agencije koje se bave istraživanjima precizno izmjerile nepopularnost nosioca liste, u DPS-u su odlučili da se inate sa javnim mnjenjem i biračima. Ista stvar se može reći i za odabir slogana. Kakav je to slogan „Da vratimo ponos Crnoj Gori“? Kako možete vratiti nešto što nijeste ni izgubili? Crna Gora i Cetinjani su štošta izgubili od 30. avgusta do danas, ali ponos nije jedna od tih stvari. Na kraju krajeva, sve i da je tako, zašto bi DPS bio kadar da vrati taj ponos? Jednostavno, nastavljaju da se zanose svojom veličinom.

Što je rezultat toga? Izborni poraz. Da, mislim da je DPS poražen i na Cetinju i u Mojkovcu i da su oni toga itekako svjesni. Imaju previše iskustva i predugo su pobjeđivali da sada ne bi znali kako izgleda poraz. U tom smislu, smatram da je propuštena dobra prilika da se pokaže skromnost i spremnost za ispravljanje grešaka, umjesto što sebe pokušavaju da ubijede kako to što su partija sa najviše glasova znači da su pobjednici izbora. Nadam se da cetinjski DPS neće propuštiti i posljednju priliku da ispravi grešku.

Umjesto postizborne ćutnje, mogu da pruže ruku SDP-u umjesto što ga guraju u zagrljaj onima koji su 5. septembra bili sa druge strane Belvedera.

Antena M: Da li je odgađanje glasanja o nepovjerenju vladi naškodilo opozicionim partijama?

Batrićević: Kada je posrijedi glasanje o nepovjerenju vladi, mislim da se mora uvažiti činjenica da su lideri opozicije prinuđeni da „sarađuju“ s političkim subjektima kojima se ne može vjerovati i da se u tom procesu oslanjaju na garancije dobijene od inostranih partnera. Očigledno je problem bio u kolebljivosti Ure i za njihovu promjenu raspoloženja ne možemo kriviti partije opozicije. Ono što je meni zasmetalo, i što smatram ponašanjem nedoraslim trenutka, su dvije stvari:

Prva je podizanje očekivanje u susret glasanju 13. decembra. Teško ćete naći funkcionera opozicionih partija koji nije našao za shodno da vladajućoj većini natrlja na nos  kako „broje posljednje dane“. Ako je već postojala šansa da se ovaj scenario desi, onda bih smatrao elementarno odgovornim ponašanje da se bolje upravlja očekivanjima građana.

Druga, obrazloženje povlačenja inicijative bilo je poražavajuće. Opozicija tvrdi da je povukla inicijativu ne zato što nemaju većinu od 41 poslanika, već zato što nemaju 49, koliko je navodno potrebno za reformske zakone. Ne. Oni jednostavno nijesu imali većinu. Da jesu, inicijativa bi prošla s minimalnom većinom i neka šira reformska koalicija bi se tražila naknadno. Ovako, dobili smo razočarenje praćeno obrazloženjem koje vrijeđa inteligenciju.

Antena M: Ostajete pri tome da je objedinjavanje crnogorskog bloka najbolja opcija za izbore? Ako da, kako urediti odnos između partijskih i nepartijskih aktera u suverenističkom bloku?

Batrićević: Ostajem. I dalje sam stava da bi, hipotetički, zajednička lista bila najbolje rješenje. Na taj način  sakrile kadrovske manjkavosti pojedinačnih partija i lakše obezbijedila podrška nepartijskih subjekata u suverenističkom bloku. Mislim da je blok dovoljno ideološki koherentan za tako nešto.

Sad, kako doći do takve liste teži je dio posla. Mislim da smo danas dalje od toga nego što smo bili prije, recimo, pola godine. Neki od problema o kojima sam govorio ranije, komplikuju odnose među opozicionim partijama. Takođe, pošteno je reći da su u procesu ukrupnjavanja manje procrnogorske partije ključna prepreka. Jednostavno, svako potencijalno opadanje podrške DPS-u oni vide kao šansu za sebe. Nažalost, rezultati izbora na Cetinju u tom smislu pokazaće se dodatno problematičnim.

Što se tiče nepartijskih činilaca, mislim da svi mi moramo bolje i drugačije. S jedne strane, smanjiti očekivanja i prilagoditi ih činjenici da je manevarski prostor opozicionim partijama znatno uži nego što mi želimo vjerovati. U nekim trenucima najviše što možemo je da podržimo pojedince u tim partijama koji pokušavaju da promijene način funkcionisanja.

S druge, naša je obaveza da otvoreno i principijelno kritikujemo stvari koje smatramo štetnim za dalji razvoj crnogorskog društva kao građanskog. I to moramo radite s manje obaziranja na jedinstvo suverenističkih snaga.Ukoliko je principijelna kritika dovoljna da razjedini, onda je i njihovo jedinstvo bilo samo privid. Dozvolimo li našom pasivnošću ponavljanje istih grešaka, red je da podijelimo odgovornost sa političkim partijama.

Antena M: Mislite li da će ovaj intervju biti protumačen na taj način?

Batrićević: Sumnjam. I to je u redu. Neka svako radi što mora i na kraju ćemo ipak biti veći prijatelji.

Razgovarao: Darko Šuković