Bajramspahić: Strano miješanje ogromno, gotovina koja cirkuliše za zloupotrebe prije i nakon izbora vidljiva golim okom

Predsjednički izbori u Crnoj Gori, četvrti od obnove nezavisnosti i sedmi od uvođenja višestranačja, zakazani su za 19. mart. Do sada je poznato svega nekoliko kandidata koji su u fazi prikupljanja potpisa za potencijalno učešće u trci za predsjednika. Na jednoj strani sad već izvjesno biće jedan od lidera Demokratskog fronta, Andrija Mandić i lider pokreta Evropa sad Milojko Spajić, a predstavnici opozicije nijesu se dogovorili o potencijalnom zajedničkom kandidatu.

Osim nesređenog biračkog spiska, brojni političari i analitičari upozoravaju i na upliv “trećih stranih” i u predstojeći izborni proces. To nije novina u Crnoj Gori, a naročito je intenziviran nakon parlamentarnih izbora 2020. godine.

Govoreći o potencijalnom stranom miješanju u predstojeće predsjedničke izbore, građanska aktivistkinja Dina Bajramspahić za Portal Analitika ističe da u Crnoj Gori zapravo postoji problem nezakonitog finansiranja političkih partija još od uvođenja višestranačja.

“Gotovo da nema partije koja nije imala priliv iz ‘crnih fondova’, najčešće iz privatnih interesnih krugova koji kasnije koriste usluge vlasti, dok je problem političkog finansiranja iz inostranstva izražen nakon referenduma i raspleta državne zajednice Srbija i Crna Gora, ocijenila je Bajramspahić.

Prema njenim riječima, dimenzije problema „stranog miješanja“ su ogromne i gotovina koja cirkuliše za zloupotrebe prije i nakon izbora, za kampanje i medije, za kupovinu glasova, vidljiva je – golim okom.

“Nažalost, državne institucije nisu imale odgovor na ovaj problem i nije izgrađena društvena otpornost. Nije čak ni kreirana kritična masa građana/ki koji se bune zbog stranog miješanja i tankog integriteta i kredibiliteta izbornih procesa u državi”, kaže Bajramspahić.

Građanin nemoćan da utiče na procese u svojoj zemlji

Drugim riječima, kako ukazuje sagovornica Analitike, mnogo građana i građanki ne razumije da je strano miješanje u demokratske procese nezakonito i nelegitimno te da je to problem protiv kojeg se moramo boriti.

“Netransparetno finansiranje iz nedemokratskih izvora nužno znači i da učesnici izbora ne odgovaraju za svoj rad građanima nego nedemokratskim centrima moći. Vršenje javnih ovlašćenja onda nije slobodno i nije u javnom interesu nego je protivno javnim interesima. To je više od korupcije kao individualne pojave i predstavlja korumpiran politički sistem u kojem građanin nije nosilac suvereniteta, već je potpuno nemoćan da utiče na političke procese u svojoj zemlji, pojašnjava Bajramspahić.

U vrijeme izbora prisutni nedržavljani koji vrše pritisak 

Problem se, kaže, dodatno usložnjava kad nedemokratske države finansiraju retrogradne programe, podstiču društvenu polarizaciju i rade na uništavanju društvene kohezije u drugoj državi.

“S tim u vezi, u vrijeme izbora, uočljivo je prisutstvo nedržavljana koji vrše pritisak na građane i stvaranje ambijenta zastrašivanja i demonstracije moći”, kaže Bajramspahić.

Stava je da političke partije koje za sebe tvrde da se ne finansiraju iz nezakonitih izvora ne bi smjele da koaliraju sa partijama koje se finansiraju iz takvih izvora.

“Trenutni normativni okvir je takav da komotno omogućava postojanje paralelnog računovodstva i prikrivanja stvarnih tokova novca u partijama. Prijavljeni troškovi su daleko ispod stvarnog stanja stvari. Kada na sve to dodate zloupotrebe iz državnog i lokalnih budžeta, ishod izbora je još manje demokratski”, ističe ona.

Zamrli svi pokušaji izborne reforme 

U takvom kontekstu, ističe Bajramspahić, zdravi samonikli društveni pokreti nemaju nikakvu šansu u izbornoj utakmici.

“A država je dužna da obezbijedi drugačiji ambijent i da stvori pretpostavke za demokratske izbore, bez stranog miješnja i bez učešća nedemokratskih aktera. U ovom trenutku za to nema političke volje i to se najbolje vidi po tome koliko su zamrli svi pokušaju izbornih reformi. Sve ono što su kao opozicija kritikovali, kao politička većina uživaju”, zaključuje Bajramspahić.