Apsurdi crnogorske političke scene: Balabanski apatrid i svetosavac Abazović potporni stubovi srpstva

Da je neko prije pola godine rekao da će nacionalni Albanac zastupati interese četnika i svetosavskih ideologa, a da će izvorni svetosavac ponikao u partiji osnovanoj na krilima velikosrpske ideologije kriti svoja nacionalna ubjeđenja iza isprazne demagogije, u to bi zasigurno malo ko povjerovao. Ova fantazija koja se graniči sa političkom paranoidnom-šizofrenijom ipak je dobila epilog u realnosti, a za to su se postarali lideri Demokratske Crne Gore i URA-e Aleksa Bečić i Dritan Abazović.

Abazović i Bečić postali su potporni stubovi srpstva u Crnoj Gori i velika podrška Demokratskom frontu koji je ipak glavni nosilac svetosavske ideologije. Ali to je samo vrhunac političkog srljanja i nepromišljenog djelovanja nekada bliskih saradnika.

Lakirani svetosavac Dritan (Nemanja) Abazović

Lider URA-e koja na izborima nastupa u okviru koalicije “Crno na bijelo” Dritan Abazović teško će više ikad povratiti imidž političara građanskog opredjeljenja koji je godinama u javnosti nastojao da promoviše. Nakon što je javno priznao da će praviti postizbornu koaliciju sa Demokratskim frontom i Demokratskom Crnom Gorom, bilo je jasno da se on i njegova stranka samo formalno izjašnjavaju kao proevropska partija, a da su u realnosti spremni na koaliciju sa svetosavskim strankama i rušenje države samo ako će to dovesti do smjene vlasti.

Ovakvo postupanje i ne treba da čudi, jer ono predstavlja smo prirodni nastavak političkog djelovanja  URA-e koja je nonšalantno prećutala istorijska pitanja o pristupanju NATO-u i o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti.

Da otvoreno sarađuje sa svetosavskim snagama, bilo je jasno kada je  Abazović fotografisan na tajnom sastanku sa jednim od ključnih ljudi SPC u Crnoj Gori Gojkom Perovićem i Miodragom Miškom Perovićem, vlasnikom koncerna Vijesti koje trenutno važe za glavne medijske pokrovitelje Srpske pravoslavne  crkve u Crnoj Gori. Iako ova situacija djeluje nevjerovatno, činjenice su neumoljive – jasno je da Abazović otvoreno sarađuje sa svetosavskim političkim snagama.  Čak je kao “zaslužni Srbin” u unutrašnjim velikosrpskim i četničkim krugovima dobio nadimak “Nemanja” i “lakirani svetosavac” da bi domaćim Srbima bilo lakše da prihvate njegovu svesrdnu podršku.

Četnici bez brade

Novopečenog svetosavca Abazovića donekle treba razumijeti jer je jak pritisak njegovih pokrovitelja iz Vijesti i SPC uzrokovao da popusti pod pritiskom i konačno prizna svoju naklonost velikosrpskoj politici, ako bi ona dovela do smjene vlasti.

U teatru apsurda crnogorske političke scene Abazović se ipak ne može mjeriti sa tragikomičnim nastupom njegovog doskorašnjeg političkog partnera Alekse Bečića i njegovih “mladih, pametnih, hrabrih i ambicioznih” crvenokravataških svetosavskih pionira.

Bečić na krajnje neumjesan način pokušava da se ogradi od svojih velikosrpskih političkih korijena koje dosežu još do jedinstvenog SNP-a, kada ga je tadašnji šef medijskog tima te stranke Dragan Koprivica učio kako da se ponaša pred kamerama i kako da daje izjave novinarima.

Što je najtragičnije vođa “mladih i hrabrih” nastoji da se prikaže kao građanska politička opcija čak i nakon što je lider SPC u Crnoj Gori Amfilohije Radović otvoreno stao uz njega poručivši da “crkva podržava i blagosilja mlade, pametne i sposobne sinove i kćeri Crne Gore koji i na tom političkom polju žele i umiju da promijene stvari na bolje”. Takođe je javna tajna da se Bečić sastajao sa mitropolitom SPC  Amfilohijem, ali je želio da ti sastanci ostanu tajna, jer je Demokrate želio da profiliše kao građansku partiju, iako mu to teško polazi za rukom.

Kampanja za pranje “balabanskog apatrida”

Zbog nastojanja da svoje svetosavlje prikrije iza maske prozapadnog, građanskog političara, Bečić i njegovi “mladi i hrabri” i u ovoj, kao uostalom  i u svim kampanjama koje su do sad vodili, srljaju i vode bezprogramnu priču lišenu principijelnosti, rezultata i ideologije uz ogromnu dozu patetike na granici morbidnosti.

Organizatori Bečićeve kampanje svojski su se potrudili da zaobiđu  pitanja koja su od ključnog značaja za bavljenje politikom kao što su – nacija, jezik i spoljnopolitički stavovi. U tu svrhu smislili su krajnje čudnu parolu “Mir je naša nacija”, koja predstavlja u najmanju ruku neinteligentni pokušaj sakrivanja činjence da se lider Demokrata nikad nije izjasnio kojim jezikom govori, kojoj naciji pripada i kakva su njegova spoljnopolitička opredjeljenja.

S obzirom da pojam “mir” nema veze sa nacionalnom pripadnošću već predstavlja “stanje u kojem nema sukoba,odnosno rata”, nije ni čudo što je Bečić dobio nadimak “balabanski apatrid” (po mjestu Balabane iz kojeg vodi porijeklo).

Stotine hiljada za nerad

Osim ideološkog srljanja i nacionalno-šizofrenog ponašanja Demokrate i URA su, slobodno se može konstatovati, nezapamćen kuriozitet jer im je za rukom pošlo nešto što vjerovatno nije nikome u istoriji bavljenja politikom. Iako su čitav mandat odsustvovali iz politike i skupštinskih zasjedanja, niko ih od nadležnih skupštinskih organa nije previše kritikovao zbog toga, a za eskiviranje radnih obaveza, inertnost i neodgovornost prema građanima koji su ih glasali, nagrađeni su stotinama hiljada eura iz budžeta Crne Gore.

Devet poslanika koji su  bojkotovali parlament čitav četvorogodišnji mandat su – osam poslanika Demokrata na čelu sa Aleksom Bečićem i poslanik URA-e Dritan Abazović.

Na osnovu zvaničnih podataka Skupštine, u koje je Aktuelno imao uvid, izračunali smo da je prosječna plata poslanika oko 1.500 eura, zavisno od mjeseca. To znači da se, na mjesečnom nivou, za plate devet poslanika koji ne dolaze na posao izdvajalo 13.500 eura.

Ako to pomnožimo sa četiri godine, ugrubo dobijamo podatak da je svaki od ovih predstavnika naroda dobio iznos za koji može da kupi dvosoban stan, a da pri tom nije ni kročio na radno mjesto. Suvišno je pitati da li to može proći ikome u Crnoj Gori ili bilo gdje drugo na svijetu. Prilično dobro za latentne svetosavce bez političkog programa…

B.Knežević