Mišel Stivens je o svom traumatičnom djetinjstvu nedavno napisala memoare. Podelila je priču i opisala kako ju je očuh zlostavljao
“Od rođenja sam bila Mišel Brekbil. Ćerka majke Džudi. A sada, jednim potezom hemijske, postala sam Mok (nadimak), Gerijeva ćerka. A 1976. godine niko to nije previše propitkivao. Nikoga nije bilo briga zašto na mojim školskim dokumentima piše drugačije ime niti što Geri nije bio moj zakonski staratelj. Nismo čak bili ni u rodu. On je bio tek dečko moje majke. Ali društvene norme nalagale su da se ne smijemo miješati u privatan život drugih osoba. A biti pristojan značilo je ne previše ispitivati. I tako sam ja, postala učenicom trećeg razreda u školi “Daleware Township”. Moj je razred bio na prvom spratu zgrade škole – samo jedan sprat dalje od Gerija.
Svaki dan u 15 sati poslijepodne, čim bi zazvonilo školsko zvono, od mene se očekivalo da se popnem i javim mu se. Gerju. I uvijek bi kod njega u kancelariji bile njegove omiljene učenice, koje bi mu sjedjele u krilu i smijale se njegovim šalama. Ponekad je Geri organizovao i školske aktivnosti van nastave. A u klub nadarenih mogli ste ući jedino uz Gerijevu pozivnicu. On nije imao autoritet. Djeci je davao kratke tekstove s odgovorima višestrukog odabira, a onda je, na osnovu rezultata spomenutih testova, određenu djecu – onu djecu s kojom je htio provoditi više vremena van nastave – prozivao ‘nadarenom’.
I ja sam bila nadarena. A to je bila prava prednost, obzirom na to da me natjerao da se pridružim klubovima za školske aktivnosti van nastave. Upisao me u njegovu dramsku sekciju i prisilio da pjevam. Na dan takmičenja, nekolicina djece izvodila je svoje tačke, a zatim su pobjednika birali temeljeno. Geri je bio u žiriju koji je baš meni dodijelio prvu nagradu. Nakon toga sam dobijala glavne uloge u svim školskim predstavama, koje je on režirao. Ostalim je roditeljima, izgledalo kao da Geri jednostavno potpuno nevino podržava svoju ćerku. I na neki način, to je zaista bilo tako.
Ali, iza zatvorenih se vrata odvijala neka sasvim drugačija priča. Geri se prema meni odnosio loše, s ogromnom količinom zanemarivanja, okrutnosti… I ubrzo je, pomoću svojih vještina, zavladao svakim aspektom mog života; diktirao je što ću obući, s kime ću razgovarati, s kojim ću se igračkama igrati.
Takođe, dobio je monopol i nad mojim vremenom – a to je bilo vrlo lako obzirom da je moja majka odlazila na posao prije nego bih se ja probudila, a vraćala se tek kasno. Tokom nedjelje to je značilo da me je imao samo za sebe otprilike sat vremena ujutro i najmanje tri sata svakog poslijepodneva. A jednom kad je stiglo ljeto, imao me za sebe cijeli dan, svaki dan.
Ljeto je bilo savršeno vrijeme kad je Geri na meni mogao iskaljivati sve svoje sadomazohističke fantazije i imati me kao seksualnu robinju na punom radnom vremenu. To je značilo da sam svaki dan morala prolaziti ‘trening sesije’ – tačnije, intenzivne satove tokom kojih bi me učio i govorio mi kako bih se trebala ponašati i kakva bih trebala biti kao robinja. Njegova tamnica nalazila se u podrumu gdje su se nalazile sado mazo sprave. I iako je većina njegovih rekvizita bila skrivena od očiju javnosti, neke je namjerno ostavljao na vidljivim mjestima. Pseći je kavez ostavljao na vidljivom mjestu, drvenu je batinu je držao na zidu u svojoj kancelariji, a svim bi gostima šaljivim tonom govorio da je to sprava za neposlušnu djecu.
Ne sjećam se da mi je ikada prijetio pištoljem – ali, moguće je da se i to dogodilo. Ono čega se ipak mogu sjetiti je da mi je neprestano prijetio svojim elektrošokerom. Čak ga je jednom i upotrijebio na meni. A taj je jedan put bio sasvim dovoljan. U trenucima kad me nije povrjeđivao, pridavao mi je veliku količinu roditeljske pažnje. Gotovo svaki obrok bismo jeli zajedno, dok bi me istovremeno učio pristojnom ponašanju za stolom te različitim svjetskim kuhinjama. Mama je malo vremena provodila sa mnom, a Geri se hranio tim mojim osjećajem samoće. Kao i svaki iskusan pedofil, on je znao prepoznati što mi treba te mi je upravo to i davao. Učinio je da se osjećam posebnom, pametnom…
Čak i seksualno, njegova “dobra strana” imala svojih prednosti. Jednom kad se uvjerio da sam postala dovoljno istrenirana i submisivna, količina mučenja se nekako smanjila. Poslijepodneva provedena u podrumu preselila su se u spavaću sobu. A njegov nagon prema tome da mi uzrokuje bol zamijenjen je njegovom strašću da mi pruži užitak. Mislim da se zbog toga osjećao moćnim – bio je veći muškarac.
Gotovo svakog dana u 16 sati popodne pozvao bi me u svoj krevet na ono što se može opisati jedino kao ljubavnički randevu.
Jedna stvar koja mu je uzrokovala probleme bila je činjenica da njegova službena ‘ljubavnica’, moja majka, nije htjela nestati. Obzirom da je se nije mogao riješiti fizički, odlučio se emocionalno udalji od nje. Svake noći se zaključavao u svoju kancelariju. Svakog vikenda je odlazio u kupovinu. Kako se od mene očekivalo da radim za njega, slijedila sam ga gdje god da je išao. Vrlo rano, moja je majka je to primijetila i to joj se nije svidjelo. Baš nimalo. No, obzirom da je bila prilično nezrela, nije se znala nositi s takvom situacijom. Osjećala se izolovanom, a istresala se na meni.
Jednog jutra, bila sam u kupatilu i oblačila se kako bismo mogli otići na pijacu a majka nije bila srećna pa je stala ispred vrata i krenula kukati: ‘Zašto se oblačiš da bi išla na pijacu? Trebala bi ostati ovdje, sa mnom.’
A tada je u hodnik ušetao Geri. Moja mu je majka rekla:
‘Želim da ostane ovdje sa mnom. Prečesto je vodiš sa sobom!’
On je bio smiren dok je moja majka bjesnila. Jednom se rečenicom uspio izvući iz bilo kakve odgovornosti za nastalu situaciju. Umjesto toga, sva je krivica je bila svaljena na mene. Sa osam su me godina natjerali da biram izeđu majke i Gerija.
I tada i sada sam odabrala Gerija. A moja je majka, naravno, postala potpuno bijesna. Bila sam usred scene u kojoj je Geri uspio razdvojiti mene i moju majku. Bila sam prilično sigurna da bi se Geri, da je bio u mogućnosti, i zauvjek riješio moje mame. Cijelo je vrijeme lobirao da me usvoji, ali se moja majka opirala. Iako je u mnogo čemu bila užasno naivna, znala je da će je, ako postane moj zakonski staratelj, ostaviti, a zatim i tražiti potpuno starateljstvo nada mnom. Srećom, nikad nije pala na taj trik. Ipak, bilo mi je potpuno nevjerovatno da je odlučila ostati s čovjekom koji ju je toliko puta omalovažio i koji je od nje oduzeo njenu mladu ćerkicu.
– Ti si moja prava supruga – govorio bi mi svakog poslijepodneva dok bismo potpuno goli ležali u ogromnom bračnom krevetu koji je veče prije dijelio s mojom mamom. Kad je to izgovarao, nisam znala što bih mislila. Znam da je to trebao biti kompliment, jer, govorio je to toliko često i s toliko mnogo intenziteta. Ali moj 8-godišnji mozak jednostavno nije bio u mogućnosti procesuirati činjenicu da me taj 33-godišnji muškarac gledao kao svoju partnerku. Bila sam djevojčica. On je bio s mojom majkom. Mi smo bili porodica. On je bio moj otac, a ja sam bila njegova ćerka. Zar ne?
Tako da, kad bi mi Geri rekao: ‘Ja sam s njom samo zbog tebe. Ti si ona koju zapravo želim’, to bi me zbunjivalo. Nisam se osjećala prijatno. Osjećala sam se krivom, pretpostavljam. S jedne sam strane znala da je to što čini veoma pogrešno. Taj mi je tip govorio da bih trebala zamijeniti vlastitu majku. Zbog toga sam se osjećala grozno. I uprkos njenim žutim minutama, voljela sam svoju majku i prema njoj sam osjećala duboko poštovanje. Gerija sam se užasno plašila. Gadio mi se. Zadnja stvar koju sam htjela jest nadmetati se s nekime – a pogotovo s majkom – za njegovu pažnju.”
Izvor: Net.hr