– Crna Gora je svojim naporima, neophodnim reformskim procesima i primjenom standarda, najbolji primjer za zemlje Zapadnog Balkana, rekao je predsjednik Republike Bugarske Rumen Radev na sastanku sa predsjednikom Skupštine Crne Gore Ivanom Brajovićem.
On je naglasio da će istorija diplomatskih odnosa dvije zemlje, duga 120 godina, dobiti na još većem značaju tokom predstojećeg predsjedavanja Bugarske Evropskom Unijom.
Radev je istakao očekivanje da će odlični i intenzivni politički odnosi biti iskorišćeni za mnogo bolje ekonomske odnose, jer je trenutna ekonomska razmjena od 15 miliona eura znatno ispod mogućnosti dvije zemlje.
– Mi ćemo na tome raditi, intenziviraćemo naše investicione programe, kao i programe iz oblasti bezbijednosti, turizma, obrazovanja, nauke i kulture, kazao je.
Radev je pozvao predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića da bude prvi predsjednik jedne države u posjeti Bugarskoj tokom njenog predsjedavanja EU, što je – kako je naglasio – još jedan dokaz vidljive podrške i uvažavanja Crne Gore od strane ove prijateljske zemlje.
Rezimirajući rezultat prve zvanične posjete Bugarskoj predsjednika Skupštine od obnavljanja nezavisnosti Crne Gore, Brajović je akcentovao da postoje sve pretpostavke za razvoj jačih ekonomskih odnosa.
U vezi sa predsjedavanjem Bugarske EU, Brajović kaže da je liderska uloga Crne Gore u procesu evropskih integracija, istaknuta na svim sastancima sa bugarskim zvaničnicima.
– Na svakom koraku se vidjelo gostoprimstvo i želja da se kroz razmjenu kako dobrih tako i loših iskustava pokaže kojim putem Crna Gora treba da nastavi, a intenzitet naših odnosa najbolja je potvrda prijateljstva dviju država, kazao je Brajović.
Tokom dana održan je sastanak sa Odborom za Evropska pitanja i kontrolu evropskih fondova i Parlamentarnom grupom prijateljstva sa Crnom Gorom.
Govoreći o reformskim procesima, Kristijan Vigenin, predsjednik Odbora i bivši ministar vanjskih poslova Bugarske, istakao je da Bugarska još ima mnogo posla u oblasti pravosuđa, bez obzira na njeno članstvo u EU, što je najbolji dokaz da se reforme ne završavaju samim pristupanjem zajednici evropskih naroda.