piše Goran Popović
Nije riječ ovdje o kultnoj numeri Luja Armstronga “Kad sveci marširaju”, još manje o njegovom planetarnom hitu “Kakav divan svijet”. Naprotiv, riječ je o jednom disonantnom političkom aranžmanu u kojem bi, prema projekciji Džemala Perovića, zajedno trebalo da marširaju dva opoziciona “sveca” Ranko Krivokapić i Andrija Mandić.
Iako opovrgava da će “građanski” protresti dobiti bilo kakvu radikalnu notu, građanin Perović je, ipak, šetnje preimenovao u marševe, koji, je li, po svojoj suštini, svemu pridodaju militarističku konotaciju. Iako marševa ima raznih.
Za pretpostaviti je da će europejac, emeritus Ranko Krivokapić koračati po notama “Radecki marša” Johana Štrausa (oca), kojim se tradicionalno završava svaki Novogodišnji koncert Bečke filharmonije, a da će četnički vojvoda Andrija Mandić, zajedno s njim, gaziti strojevi korak po notama “Marša na Drinu”. Po komandi građanina Džemala Perovića. Na desno ravnaj s’!
Koji je svoju sklonost ka mirnim protestima vrlo plastično elaborirao gostujući na portalu “IH 4C”, kada je objasnio braći Srbima kako je na Rumiju išao samo sa vazdušnom puškom i da, istina, neki njegovi sunarodnici jesu nosili neke zastave, ali on nije. Tako da je prošao kvalifikacije za legitimnog predvodnika i srpskih nacionalista na protestima u Podgorici. Pogotovo zato što je pristao da iz sporazuma izbriše da su nezavisnost Crne Gore, njeno članstvo u NATO i priznanje Kosova neupitne spoljnopolitičke kategorije ove države.
Tako su stvoreni uslovi i za zajednički marš Ranka Krivokapića i Andrije Mandića. Biće vrlo zanimljivo gledati, ako se to desi, da Ranko, kao jedan od 39 opozicionih poslanika, večeras na bini, na Trgu nezavisnosti u Podgorici, stavi svoj potpis ispod Andrijinog, nakon što se ovaj vrati iz Beograda, gdje je održao svečanu sjednicu Glavnog odbora Nove srpske demokratije, na kojoj je uručio orden “Marko Daković” najvećem srpskom pjesniku Matiji Bećkoviću, poznatom po negiranju crnogorske nacije, a u slavu gašenje države Crne Gore i “ujedinjenja sa Srbijom” 1918. godine. Samo to još nedostaje Krivokapiću da zaokruži svoj vrlo heterogeni politički opus.
Onda će biti potpuno spreman da maršira (na Drinu, ili put Beča, kako god) zajedno sa četničkim vojvodom, u skladu sa onim fantazmagoričnim Bregovićevim hitom od prije više decenija, pod nazivom “Svi, marš na ples”, u kojem, pored ostalog, piše: “Marinci pjevaju ruske pjesmice”.
Sve je moguće, osim drvene peći, reče jednom jedan mudar alkoholičar jedne zore u jednoj kafani. A i ona je moguća, ali za jednokratnu upotrebu!Jer sagori.
PS: Marš!