Unaprijed izgubljena stvar

piše: Željko Vukmirović

Srpski predsjednik Aleksandar Vučić je definitivno regionalna medijska zvijezda decembra. Svi ostali su samo svi ostali. I Netanjahu i Zelenski i Putin i Bajden. Uzalud im sva pažnja svijeta. Uzalud i stvarna važnost. Ovaj regionalni medijski svijet, pa koliko god da se trudio, svakodnevno zaglavi sa vijestima iz predizborne Srbije i ponudom iz neiscrpnog Vučićevog asortimana. Eventualna potraga za nekom lijepom riječju je unaprijed izgubljena stvar. Nema toga. Samo Vučić. I pregršt pesimističkih analiza povodom boljitka balkanskog suživota.

Mrtva je trka među regionalnim državama u količini ostavljanja prostora za srpskog predsjednika. Biće da je razne zadužio. I svi zahvate nešto informacija iz te ponude. Mnogi od tih medijskih osvrta, umjesto u rubrikama politike ili samo važnim društvenim zbivanjima, završavaju u rubrikama zanimljivosti i zabave. Biće da ne postoji racionalnija odluka u smislu svrstavanja Vučićevog angažmana. Uostalom, slabo da je kome stalo, a i slabo da iko vjeruje da stvari u Srbiji mogu drastično da se promjene eventualnim Vučićevim porazom. Tako nešto je u startu zavrijedilo opis unaprijed izgubljene stvari.

A i što bi srpska opozicija mogla da učini? Da uvede sankcije Rusiji? Da uskrati moć srpskoj crkvi? Da se obračuna sa kriminalnim grupama? Da se suprostavi bahatim režimskim investitorima? Ili raznim desničarskim udruženjima koje je iznjedrila Vučićeva vlast? Unaprijed izgubljena stvar.

Niko nema iluzija o nevjerovatnom balkanskom političkom preokretu. Sa i bez Vučića. Crna Gora, naročito. Vučićevo ulaganje u profesionalne Srbe u Crnoj Gori je ionako bila dugoročno zamišljena misija oko koje nema pogodbe. Šteta je počinjena. I Crna Gora je ozbiljno destabilizovana. A i ovdašnje političke gromade iz redova prosrpskih i proruskih stranaka instaliranih u vlasti će samo poraditi na održanju štete. I novim sponzorstvima.

Crnogorcima će, pak, uvijek ostati tek poneka utješna podrška nekog uglednog srpskog intelektualca, umjetnika ili sportiste, baš kao i do sada.

Dok po Srbiji mile Vučićevi autobusi za prevoz snađenih pristalica od jednog mjesta do drugog, kamermani izgaraju na terenu, a vođa divlja u nastupima patetike za sve regionalne rubrike zabave, neizvjesnost se drži vrhovima prstiju još samo u nekim beogradskim opštinama. I mogućnost promjene sreće svoj neumitni epilog. Unaprijed izgubljena stvar.