Za aktuelno.me
Piše: Milenko A. Perović
Joanikije Mićović se po ustaljenim navikama opet miješa u ono što mu ne pripada. Ono što javno govori, sebi ne bi smio dopustiti svještenik u sekularnoj državi. Miješa se u politiku! Spopala ga je napast uobraženja da mu je „sve dozvoljeno,“ jer je sad došlo „njegovo vrijeme!“ Zlo oko naputilo ga je da obznani pustu želju koga ne bi volio viđeti kao pobjednika na predstojećim predśedničkim izborima.
Ne zna Mićović kako politika može biti opaka, posebno za onoga ko je misli zloupotrebljavati kao instrument svojih problematičnih svrha. Sudbinu izaziva svaki pop koji se nepametno i nepotrebno pleka u političke stvari. Rizikuje da mu se politika ozbiljno upleka u crkvene stvari! Vuče đavola za rep i legitimira pravo politike da ih uređuje!
Mićović je oholo uobrazio da mu pripada i ono što mi nikako ne bi smjelo pripadati. Pametan čovjek pazi da u životu ne uzme sve što mu pripada, no samo ono što mu podnosi valjan karakter! Oholost lažnog „crnogorskog“ mitropolita nije tipična samo za ljude nesolidnog karaktera koji su se uznijeli svojim trenutnim položajem.
Na Eshilovom tragu, stari Heleni smatrali su da je demon oholosti (hybris) čedo bezbožnosti (dyssebeia). Znali su oni da ljudi koje spopadne oholost može stići kazna opake i osvetoljubive boginje Nemesis. U popisu sedam smrtnih grijehova Gregora Velikog (tzv. SALIGIA), oholost (osionost, superbia) na prvom je mjestu kao grijeh izopačenosti duše.
Crnogorci se u toj stvari drže opuštenije od starih Helena i hrišćana. Kad im se neko mnogo uzoholi, vrlo brzo postaje predmet sprdnje! Crnogorska Nemesis ohole osiljenike kažnjava sprdnjom!
Od kad su ga lažno zaglavarili, na Mićoviću se jasno vidi da nikad neće biti gospodin ni gospodar ni ličnost od ugleda, jer ga pokreće primitivna oholost sluge! Ništa od gospodske vrste on neće nikad biti, jer je sluga dušmanima Crne Gore! Njegova oholost sluge poduprta je najjadnijom servilnošću prema beogradskim gazdama! Oholost i servilnost dvije su strane istoga moralnog jada i čemera!
Zar pop Mićović nema pravo na javno iskazivanje svoga političkog mišljenja? Nema! Imao bi ga kad bi skinuo mantiju! Dok je ona na njemu, pravo na javno političko mišljenje ne dopušta mu službovanje u vjerskoj organizaciji.
Posve je druga stvar što on i njegova svetosavska suvrst pokušavaju stvarati paradoksiju u odnosu prema načelima sekularnog društva. Jednom hoće da se koriste pravima koje im ono daje kao građanima. Drugi put nastoje negirati sâmu ideju sekularnog društva i sebe smatrati nečim mnogo višim od drugih građana!
Mićovićeve kolege po struci – od rimskog pape do potonjeg baptističkog pastora u zabitima Teksasa – ne pomišljaju tražiti za sebe pravo javnog političkog mišljenja i djelanja. Sekularizacija im ga je oduzela! Sviđalo im se to ili ne, u javnost oni mogu stupiti samo s opštim moralističkim tiradama, nikako političkim stavovima!
Ipak, i u sekularnim državama popove vuče želja da se politički očituju. Da bi doskočili imperativima sekularizma, pozivaju se na principe moderne političke demokratije. Braniči njihovog „političkog prava“ pozivaju se na stav da svještena lica – kao i svi drugi građani – imaju pravo na javno izražavanje svojih političkih interesa, stavova i preferencija.
Ovakva taktika odbrane prava svještenstva na političku djelatnost na prvi pogled čini se logičnom i prihvatljivom. No, u traženju svojih političkih prava svještenici sami poništavaju ovu logičnost i prihvatljivost. Na samorazumljiv način, oni traže da im u društvu i državi bude priznat posebni status osoba koje zbog prirode svoje „transcendentne“ profesije stoje u svakom, pa i političkog pogledu iznad drugih građana.
Drže da njihove vjerske organizacije nijesu dijelovi građanskog društva, nego su izvan i iznad njega te tako ne podliježu njegovim normama i običajima. Uvjeravaju oni na sve strane i da im vjerske organizacije nijesu dijelovi države, nego su naddržavne institucije te su zato izvan i iznad svake politike!
Crkva Srbije u Crnoj Gori je slika i prilika ove paradoksije! Hoće istodobno da je mimo svijeta i najvažnija u svijetu! Sebe postavlja kao da je iznad crnogorskog društva i države. Na drugoj strani, traži za sebe pravo da bude najvažniji institut crnogorskog društva i države. Jednom hoće da je iznad države i društva, drugi put hoće da gospodari državom i društvom!
Jednom obezvrjeđuje i prezire politiku kao javnu djelatnost, drugi put hoće da njeno mišljenje bude jedino politički mjerodavno! Crkva Srbije jednom hoće da je iznad građanskih i političkih prava. Drugi put hoće za sebe ekskluzivna građanska i politička prava!
Svještenici Crkve Srbije ne djeluju u javnosti kao građani koji žele da ostvaruju svoga građanska i politička prava. No opet, šćeli bi da im politička javnost ozbiljno uzme tvrdnju da i oni treba da imaju građanska i politička prava! Negiraju princip građanstva, jer nikad nijesu napustili „ideju“ svoga „vjernog naroda,“ pastve kao antisociuma! Negiraju princip moderne politike, jer im je ideal antipolitička „sabornost“ u kojoj će oni biti neprikosnoveni „narodni pastijeri!“
Da Crna Gora nije danas u očajnom povijesnom stanju, komične bi bile ove popovsko-kaluđerske paradoksije. Komična bi bila žudnja popa Mićovića za svojom neprikosnovenom vaninstitucionalnom, nedemokratskom, nelegalnom i nelegitimnom moći nad cjelinom građanskog, političkog, državnog, ekonomskog i kulturnog života!
Faktum da on ipak pokušava skučiti takvu moć i da ga niko ne upozorava da to ne smije raditi u sekularnoj državi, pokazuje da je Crna Gora odmakla u procesu desekularizacije i refeudalizacije. Šta je drugo nego faktum refeudalizacije kad Crkva Srbije bez glasa otpora poništava sve osnovne građanske institute Crne Gore!
Samo u refeudalizovanom društvu popovi poput Mićovića mogu polagati pravo na viši autoritet u javnom i političkom mišljenju od onoga autoriteta koji imaju svi drugi građani. Samo tamo đe se tzv. civilno društvo raspalo u tirinte, popovi mogu tražiti da se njihov autoritet u religijskoj zajednici stavi iznad društva i svakoga drugoga građanskog autoriteta!
U društvima pobrkanih civilizacijskih koordinata kakvo je crnogorsko društvo, moguće je da neproblematičnom postane popovska „zloupotreba službenih ovlašćenja.“ Moguće je zato da pop Mićović bez straha od imperativa sekularizma može svoje političke interese manipulativno nametati građanstvu.
Cijela povijest religije – od najprimitivnijih oblika animizma do najrazvijenijih i teološki učvršćenih monoteističkih religija – ispunjena je takvim manipulativnim strategijama. Pop Mićović ih – koliko zna i umije – „kreativno“ primjenjuje u Crnoj Gori. Svojim banalnim politikantskim interesima opsjenarski pribavlja „nebesku“ saglasnost. „Nebesa“ su izmislili oni koji na zemlji nijesu umjeli naći istinski ljudski životni smisao!
Osnova manipulacije s „nebeskim“ je u podlom transponovanju mnijenja iz vjerske u političku sferu društva. Natura se tako mjerodavnost religijske nad političkom sviješću te religijskog nad političkim interesom! Na djelu je neposredna negacija političke svijesti te politike kao ciljno-racionalne djelatnosti.
Manipulacijom se provodi nelegitimni prijenos lažnog autoriteta iz jedne oblasti života – koja sebe legitimira odnosom prema „onostranom“ – u drugu oblast života koja je u potpunosti utemeljena u ovostranom. Na obmanjući način se sredstvima religijske prakse ostvaruju politički ciljevi. Uistinu, tako se negiraju i religija i politika! Njihova negacija stvara opaku kolektivnu psihopatološku smjesu koja je humus iz koga isklijavaju klerikalizam i klerofašizam!
Po štetnosti desekularizacije Crne Gore najbolje se može cijeniti vrijednost sekularizma. Njegova je ključna vrijednost što je autoritetu svješteničke službe onemogućio nelegalno i nelegitimno protezanje na ona područja života koja nijesu imanentno religijska! Moderna epoha je počela kad je religija maknuta iz politike, ekonomije i prosvjete!
Zašto je Crna Gora glupo ugazila u desekularizaciju? Zato što je to bio dio „projekta“ velikosrpske AB kontrarevolucije! Śeća li se više iko šta je prvo učinio Amfilohije Radović kad je po zadatku poslat u Crnu Goru?
U Grahovskom polju istrapio je kosti trinaestorice četnika strijeljanih 1944. godine. Sahranio ih je na Nikšićkom groblju. Podigao im je i spomenik kao da su veliki zaslužnici koji su živote položili za Crnu Goru, a ne kvislinzi koji su do potonje ure od partizana branili dvije njemačke hitlerovske čete u grahovskom „Bloku.“
Nije se Radović tada bavio crkvenim poslom, nego politikantstvom najopakije vrste. On je tada rehabilitovao četnički fašizam, a na NOB pokušao baciti tešku stigmu!
„Mladi, lijepi i pametni“ skorojevići na vlasti tada nijesu zuba bijelili što im Radović pod nosom rehabilituje najveće zlo koje se ikad pojavilo u crnogorskoj povijesti i otvoreno se ruga onome na čemu Crna Gora jedino može trajno postojati!
Ko s Radovićem omrče, s Mićovićem osviće!
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta
Mi poštujemo našeg Mitropolita a za tebe nijesmo ni čuli. Ni u sela ni na katune.
Kako ćeš i čuti, jado, kad ti je sva literatura nakon bukvara, bila poneka čitulja u dnevnim novinama!
“Viđela žaba da se konj potkiva, pa digla nogu”? Pokušava (na glup način) da postigne ono u čemu je Amfilohije uspio (na lukav, podmukao, način) – da smrtno rani Crnu Goru?
Od kada je Nikolaj Velimirović postao sveti, jer je uporedio pozitivan značaj sv. Save za Srbe i Hitlera za Njemce, svetosavlje je svoga Boga izmjestilo iz Čiste hristove vjere i Žive crkve božije. Svetosavskom Bogu je nametnuta naciju a njegovi pastiri borbenim helikopterima ogrnuti pancir ćebadima predvode svoje vjerno stado u nova stradanja i ubijenja. Sa njihovim blagoslovom ubijeno je snajpeima i 1600-ro djece u Sarajevu… Tako je to kad Bog ima naciju. Sve je moguće!
Svetosavlje mora biti ugaseno bili smo blizu ali proizdajnicka URA je to sprijecila
A kako ćeš čuti neznalico rovačka!
Nedostojni Mićović je seljački pop čije znanje doseže do primitivnog čovjeka i sluge crkve Srbije.
Svakoko mu nije mjesto da stoluje u nijednu crnogorsku crkvu a pisebno ne u crnogorsku svetinju Cetinjski Manastir.
Gospodin Perovic kao univerzitetski profesor ne uspijeva da sublimira mrznju i vrijedjanje.Ne sporim njegove kapacitete kao filozofa,vec mi je sporna njegova etika.
A što je to uvredljivo, te je “sporna” etika!? Možda iznesena istina, a ona je sama po sebi gruba i neprijatna!
Omalovazavati svestenstvo i vjernike jedne vjerske zajednice je po Vama nesporna etika.Voljela bih da uvazeni prof. dodje u svoj rodni kraj i odrzi predavanje na ovu temu.
Kao sto taj pop omalovažava Crnogorce i sve Crnogorsko, tako i profesor ima pravo na svoje mišljenje, inače je ta crkva Srbije okupatorska, jeste li možda nekad čuli Micovica da Kaze mi Crnogorci, ne no uvijek srpski narod, e Ljiljo ima mnogo nas koji ne podržavamo crkvu Srbije, niti Micovica za svog mitropolita, koju je Ljiljo crkvu Aleksandar pripojio dekretom 1920 crkvi Srbije, i kako se zvala crkva u ustavu iz 1905, CPC!
Postovani Micko, zasto Crkva Srbije,kad je njen naziv Crnogorko-primorska mitropolija!?Nikome nije zabranjeno da ulazi u crkve,pod Ostrog dolaze i katolici i pripadnici islamske vjeroispovijestiNadam se da sam ostala u duhu pozeljne komunikacije.Pozdrav.
Ali ne zelim da slusamo popove crkve Srbije, a MpCgp, je dio srpske crkve kojoj je sjedište u stranoj državi, prije tog naziva bila je Cetinjska mitropolija CPC!
Poštovana, imponuje Vaša kultura u komunikaciji, ali problem je što dajete savršene zaključke izvedene na osnovu pogrešnih pretpostavki!
Ljiljo, đe ste prepoznali vrijeđanje, ja se apsolutno slažem sve sto je izrekao o gospodinu Mićoviću!
Rovcani su izdali svoje hrabre pretke,najbolje bi bilo da se pokriju usima.
Pomagajte braco jadonikija spopala avet iz astralne dimenzije I neda mu mira on ce poludeti brzijeh dana
AMIN, brzijeh dana a i noci
Uvazeni gospodine Damjanovic,Vase je pravo da imate stav, kakav imate prema Mitropolitu Joanikiju,ali je nesporna cinjenica da se na ovakav nacin vrijedja veliki broj vjernika u CG.Pa nije valjda da su svi zavedeni i maloumni.Srdacan pozdrav,
Nije problem što je Mićović polusvijet, niti je problem što Mićović nikad neće biti gospodin, takvih je militar, nego je problem u tome što Moćović i Mićoviću slični vode slovo i što stida više nema. To je problem. Danas ako si pošten, budala si, niko više ne upire prstom na lopine i na huškače. Pozabavili bi se “dobri pastiri” problemom kocke, na primjer, ili možda zapovješću “ne ubij” da im vjerna omladina ne kocka i ne nosi oružje, da se ne drogira, da ne krade i da ima poštovanja. Nego od koga da nauče…? A nijesu se ni zvaniče institucije… Pročitaj više »
a pedofilija, popovi kao kacevanda, pahomije (namjerno malim slovima) pa van braka djeca,, pa monarhinje sa popovskim kopiladima…………..
Postovani Ljiljo, slažem se da nijesu svi zavedeni, ali zamislite da vam neko 100 godina govori i ubjeđuje vas da ste budista, naravno većina bi to prihvatila, motda usporedba nije najbolja ali nešto slično, Ljiljo ja vidim da ste obrazovana osoba, kulturna , to se vidi i po pisanju i izražavanju, , mene lično najviše vrijeđa nazivanje naše CPC sektom, tačno da je ona obnovljena 1993, ali njeno viševekovni postojanje do 1920 kada je ukinuta dekretom svako iole obrazovan ne moze negirati, Ljiljo procitajte djelo najvećeg srpskog kanoniste Episkopa Nikodima Mmilasa iz 1895 Pravoslavno crkveno pravo, đe on eksplicitno navodi… Pročitaj više »
Cera njega osveta. Namjesto hriscanskog ucenja po Hristu Oprosti i okreni i drugi obraz ovaj se sveti crvrnoj azdaji, jer je vodila brigi o narodu kakvu oni , crkva i katolicka isto dokucit ne mogu.
Na stranu sto presjednika stigla vaseljenska pravda za surovanje sa Spc po istom maniru oduzese mu zakonom sto ga po ustavu sljeduje.
I na kraju ne vidjesmo taj ugovor sem dijelova i koliko drzava CG ima obaveze novcane i druge.
Gospodin ima najbolji kajmak na pijaci !
Ima li što novo, pope?
Ljiljane ovdje prvo nitko nije vredjan,drugo sto vjerujuci narod i clanove spc sekte poistovjecujes sa kritikovanim. Srpska uobicajna zamjena. Pi.
Clanak mi se pravo dopao ,volim kad ima sto poucno.
Pošto je pop crkve Srbije Džomić jednom rekao da se moć države i crkve Srbije na Crnu Goru mjeri silom od 2000 popova kojih ima i to više od vojnika crnogorskih to bi NATO trebao sve njih da zaćera u Srbiju.
To je jedino riješenje da se gube svetosavske trsimo za sva vremena.
Ili NATO ili mi, ali ovo je izazov vremena!