Pad Spajićeve maske

Piše: Tijana Lopičić

Politika je, zahvaljujući kvazipolitičarima, odnosno političarima bez etike, postala igrarija patološkog laganja.  Građani postaju predmet interesovanja samo u onim trenucima kada je neophodno ostvariti sopstvenu političku korist. Tako su kvazipolitičari uspjeli da politiku svedu na ‘banku usluga’, te sa velikom spremnošću odstupaju od partijske ideologije kao i od očuvanja državnih interesa, upravo one zemlje koju i predstavljaju.

I dok sa nevjericom čitam izjave premijera Milojka Spajića, pitam se da li donedavni državljanin Srbije, koji je sklonost ka laganju pokazao i dokazao i po ovom pitanju, uopšte zna šta je njegov posao? Da li se adekvatno upoznao sa  sistematizacijom radnog mjesta, jer sve ono što navodno nije njegov posao zapravo jeste, a pored toga, od vitalnog je značaja za očuvanje državnog interesa. Nekako, ne mogu povjerovati da ovaj nekadašnji student onolikih japanskih visokih škola, kako sam ističe “nema mentalnog kapaciteta” da se suoči sa identitetskim pitanjima zemlje čiji je premijer. Možda je njegova drskost i nedostatak ”mentalnog kapaciteta” došla upravo jer se istrošio služeći onima koji su mu i napisali projekat “Evropa Sad 1”, o čemu je javno govorio bivši predsjedik Srbije Boris Tadić.

“Nemam vremena ni mentalnog kapaciteta da se bavim identitetskim stvarima, zastavama, fakultetima za jezike… Čestitam svima koji su imenovani u zadnjih 10 godina na sve moguće funkcije, svim zastavama želim sve najbolje i da svako svoju zastavu zakači – koju god milsli da treba. Podržavam isticanje svih zastava, naravno uz državnu koja je obavezna zakonom. Normalno je da se istakne državna zastava…” – poručio je Spajić odgovarajući na pitanja novinara nakon otvaranja puta Kolašin – Mataševo. Sinoć je u intervjuu za Javni servis, koji je imao sve odlike naručenosti, pokušao da se donekle iskupi naglabanjem kvaziekonomskih fraza i floskula i obećavanjem kula i gradova.

Prvo, ako je navodno normalno da se u kabinetima državnih funkcionera ističe i zastava koja  istorijski nije bila crnogorska, a pri tome izuzmemo onu protokolarnu zastavu koja se  postavlja pri dolasku stranih delagacija, onda ta navodna ‘normalnost’ mora da ima primjere u drugim državama. Zar ne?

Sada zamislimo skandal da je je recimo predsjednik skupštine u Srbiji koji je etnički Srbin ali se ‘osjeća’ kao Crnogorac (tačnije plaćeni profesionalni Crnogorac), u svom kabinetu pored državne zastave Srbije ističe i državnu zastavu Crne Gore, dokazujući pokornost interesimima druge države. I dok se vjerovatno smijete na ovu tezu naučne fantastike, baš kao i ja sad, uviđate  apsurdnost, ali s druge strane i ozbiljnost situacije, jer upravo ovo je realnost u Crnoj Gori. Tako da Spajić, kao neki i nekakav premijer, drsko konstatuje da ovo nije njegov posao, nego je vjerovatno moj kao kolumniste.  Neophodno je malo zaviriti u Ustav Crne Gore, ali i Zakon o državnim simbolima i Danu državnosti Crne Gore, te zaustaviti ovaj idiotluk.

Ako bi Spajić kojim slučajem odstupio od politike koja se svodi na ‘banku usluga’, onda bi ujedno napravio i prvi korak ka savjesnom obavljanju sopstvenog posla, te štitio državne interese. U tom slučaju  ne bismo morali svjedočiti kontinuiranom ponižavanju ugleda i dostojanstva Crne Gore – kroz isticanje nedozvoljenih zastava, nepoštovanja himne od strane državnih funkcionera, grb nam zasigurno ne bi  bio ”kokoška”, ne bi se  bacala i palila državna zastava, a svako nepoštovanje bi bilo adekvatno sankcionisano.

Drugo, ističe da nema vremena da se bavi identitetskim pitanjima. Vjerovatno mu je lakše da se pravi slijep  na elemente  hibridnog rata, koji nemilosrdno institucionalno razaraju temelje Crne Gore. Ako premijer ponovo nema vremena niti kapaciteta da se bavi ovim krucijalnim problemima, što je u biti njegov posao?!

Treće, opet ne smatra za potrebno, a i navodno nije njegov posao ni da se bavi fakultetima za jezik. Kao pokornik hibridnog rata koji sprovodi komšijska država, baca im pod noge FCKJ koji je, pored toga što je riznica znanja, dao nemjerljiv doprinos u zaštiti crnogorskog kulturnog identiteta, koji je ugrožen zbog velikosrpske šovinističke ideologije ili projekta poznat kao “srpski svet”.

Četvrto, očigledno da nije i neće biti njegov posao ni da se bavi štrajkom prosvjetara, zdravstvenih radnika, službenika uprave i pravosuđa, jer vjerovatno ni ovo nema veze sa njegovim poslom, a i u ozbiljnom je deficitu sa mentalnim kapacitetom.

Na kraju, Spajićeva maska je pala. Ako je, kako je sam sebe proglasio, nesposoban da obavlja premijersku funkciju, treba da poradi na svojim mentalnim kapacitetima (eliminisati posljedice ‘banke usluga’). Ili ako je ograničen za funkciju koju obavlja, neka podnese ostavku. Jer sve ovo je previsoka cijena koju plaćaju građani Crne Gore. Svaki kompromis koji narušava očuvanje državnih interesa je slabost i dokaz nesposobnosti vlasti, posebno kada vlast radi za interese druge države. Nezainteresovanost i odsustvo ”mentalnih kapaciteta” za esencijalna pitanja države koju predstavlja, znači da u stvari radi protiv države, nemilosrdno je baca pod noge velikosrpske šovinističke ideologije, ugrožavajući multinacionalno i multikonfesionalno društvo!