piše: Željko Vukmirović
Portparolka ruskog ministarstva inostranih poslova Marija Zaharova je, definitivno, najpoželjniji mogući saradnik kad god poželite da saznate nešto o mutnim ruskim poslovima koji se odrađuju po svijetu.
Samo par sati nakon što je Skotland Jard saopštio kako raspolažu dokazima o tome da su dvojica agenata ruske obavještajne službe GRU osumnjičeni za pokušaj ubistva bivšeg ruskog agenta Škripalja i njegove ćerke, te istakli kako su se služili lažnim pasošima i imenima, javila se Zaharova da sve to opovrgne riječima – ta imena nam ništa ne znače.
Znamo, Mašo. Sjedi, jedan.
Na brzinu sklepani pseudonomi dvojice agenata GRU, zapravo, nisu ništa naspram brojeva u pasošu. A oni se razlikuju tek u par cifara, dva zadnja broja 94 i 97, kako je već to ustanovio ruski portal fontanka.ru.
I upravo tako oholo i podsmješljivo lažni, dobili su najveće priznanje od zvaničnog ruskog predstavnika, te, kako se zove, Zaharove.
Ipak, muljanje ruskih konzervativnih i dogmatskih snaga, a koje očigledno imaju sasvim upriličeno uporište u obavještajnim službama, baš kao i svoj uticaj među “izvršiocima radova na putu”, teško da se može sakriti pred očima svijeta.
Aleksandar Petrov i Ruslan Boširov, imena iza kojih stoje označeni za pokušaj ubistva bivšeg agenta Škripalja, ne razlikuju se nešto naročito od imena Širokov ili Popov. Biće da je važno da su samo upotrebljiva i da mogu da prođu. Ali i da je sasvim očigledno uložen određen napor da se neke “stvari” odrade. Ovog puta, bilo je to kudikamo urednije od crnogorskog angažmana. Bar Patrušev nije morao da interveniše i trčkara, pa još i da ih spašava, kako je to već odradio prošli put do Srbije i nazad, ka Moskvi.
U svakom slučaju, brljotine koje za sobom ostavlja ruska obavještajna služba GRU ne mogu se sakriti.
I nije to samo parfemski mlaz iz bočice marke Nina Ricci. Nije samo podlost u otrovu pod imenom Novičok. Nije samo destruktivno šepurenje Evropom. Ima tu i svijeta. Ima i izbora. A i raspolaganja kompromitacijom sadašnjeg američkog predsjednika. Pa, bio mislit što je činio dok se birala Miss World 2013…
Ono što nas u Crnoj Gori zanima je, već pomenuta, ohola podsmješljivost koja nam je servirana u oktobru 2016. godine. Uz korišćenje grupice patoloških nacionalističkih likova, pa bili oni konobari ili moleri ili keramičari. Ili tek profesionalni političari dužni da opravdaju uloženo. Do jedne ure. Poslije se valjda ide u Kristal…odakle znam.
Ipak, epizode službe GRU po svijetu, odnose žrtve. I to stvarno i nepovratno.
Čarli Rouli je samo htio da obraduje svoju prijateljicu poklanjajući joj bočicu parfema Nina Ricci.
Njegova prijateljica Doun Stardžis nije imala šanse. Otrov direktno nanesen na kožu je odradio svoje.
Bivši ruski agent Škripalj i njegova ćerka su nakon dužeg bolničkog liječenja spašeni.
Ali, mučan osjećaj da svako malo otkrivanje ruskog učešća, a onda i žrtava, te pričinjene štete ili samo nereda, nikako da prođe. Pri tome, konzervativne i dogmatske snage uredno raspoređene po svijetu, a i kod nas, prilično lako obezbjeđuju sebi nova sredstva za dalje djelovanje. I nikako da prođu.
I nije to samo zbog blokiranih ulica niti svakodnevno isporučenih saopštenja u kojima se nipodaštava bilo što crnogorsko. Nije ni zbog „srbadije“ niti očiglednog ili svakodnevnog maltretmana i pljuckanja koje trpe pripadnici crnogorske nacije. Nema to veze s tim.
U pitanju su pare. Čista korist.
Za taj otrov, ne treba nam Novičok. Samo redovna uplata. I eto ti otrova koliko hoćeš.
A i kako nam se neće…