BEOGRAD I MODERNO SLUGANSTVO: Ne pomaže voda majko sa korita Vučićevih

Piše: Balša Knežević

Pojedini Crnogorci, i to ne mali broj, imaju duboko ukorijenjen podanički odnos prema Beogradu, zasnovan na kombinaciji kompleksa niže vrijednosti, straha i osjećaja divljenja prema ”grandioznosti” mjesta koje doživljavaju kao svesrBski Jerusalim.

Određenoj grupi, nažalost, visoko pozicioniranih funkcionera na crnogorskoj političkoj sceni, ova kombinacija slugansko-patoloških faktora kao da je utkana u DNK-a, pa iz njih prosto isijava biološka potreba za snishodljivošću ka svemu što je vezano za srpsku prijestonicu.

Taman kad smo pomislili da je nakon 1918. godine, pa zatim nakon 90-ih, patološki osjećaj podaništva Crnogoraca prema srBstrvu doživio zenit i kada smo maltene bili sigurni da niko ne može da prevaziđe dokazane veličine politike sluganstva kao što su Sava Fatić ili Momir Bulatović, hladna voda sa Vučićevog uhljebničkog korita vratila nas je u surovu realnost crnogorske zbilje.

Jakov i Dritan dostojni Momira i Sava

Nažalost predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, koji je zbog svojih podaničkih tendencija i glorifikovanja Miloševićevog potrčka Momira Bulatovića u javnosti prozvan ’’Momo mali’’, završio je juče dvodnevnu zvaničnu posjetu Beogadu. Nakon što ga je šef srpske diplomatije i pulen srpskog tiranina Slobodana Miloševića, hodajući relikt genocidne velikosrpske politike Ivica Dačić zagrlio i spakovao u avion, Milatović je i zvanično zauzeo mjesto rashodovanog Dritana Abazovića i postao prvi poltron Beograda i Aleksandra Vučića u veoma ozbiljnoj konkurenciji na crnogorskoj političkoj sceni.

Upravo su lica kao što su Dritan Abazović i Jakov Milatović više nego dostojni nosioci tradicije poitronstva prema zvaničnom Beogradu koje je svoju ekspanziju doživjelo nakon 1918. godine i sve do današnjih dana se održava uz razne modifikacije i varijacije u skladu sa duhom vremena.

Predsjednik Crne Gore Mali Momo Milatović oposlio je zvaničnu dvodnevnu posjetu Srbiji, propisno se isponižavao pred čelnicima srpske vlasti koji ga očigledno doživljavaju kao poslugu i time je ozvaničio da je od rashodovanog Abazovića preuzeo štafetu prvog potrčka ”srpskog sveta” i autokrate Aleksandra Vučića.

Što se same posjete tiče, Vučić i njegovi ljudi potrudili su se da Milatovića ’’smjeste đe mu je mjesto’’ i daju mu do znanja da odnosi Beograda i Podgorice mogu da budu ’’rasterećeni’’ bilo kakvih tenzija samo ako je Crna Gora pod čizmom ’’srpskog sveta’’.

Poniženje za poniženjem

Na aerodromu je Milatovića dočekao Dačić, bez počasnog pozdrava i crnogorske zastave, ali se prilikom dočeka isticao tepih u simptomatičnim dezenima karakterističan za svaku poštenu seosku kuću iz srpske unutrašnjosti.

Ovaj detalj je bio toliko upečatljiv da je završio kao hit na društvenim mrežama, čak i na Facebook stranicama koje se bave balkanskim kuriozitetima kiča i šunda.

Ali moramo priznati da je Milatović ipak prošao bolje od bogougodnog bivšeg premijera Zdravka Krivokapića koga je prilikom zvanične posjete na aerodromu u Beogradu dočekao ministar poljoprivrede Branislav Nedimović, u izblajhanim farmericama.

Ipak, najupečatljiviji momenat posjete desio se nakon što je Milatovića neformalno dočekao srpski autokrata  Aleksandar Vučić. Fotografija njihovog susreta koju je Vučićeva služba objavila na Instagramu, ostaće kao primjer koji će komotno moći da se uvrsti u eventualni udžbenik ’’Kako poniziti visokog funkcionera druge države’’. Na sada već istorijskoj fotografiji vidi se Milatović kako zatvorenih očiju doživljava nešto poput orgazmičkog iskustva dok stoji pored srpskog autokrate. Da li je Vučiću bila namjera da postigne upravo takav efekat, suvišno je i pitati.

Isto kao što je vukao Dritana i pojio ga vinom, i kao što je već napojenog i dobro nakresanog Krivokapića vodio da se dokusuri od domaće brlje, Vučić je slično učinio i sa Milatovićem – poveo ga je u restoran i pjevao mu ”Ivanova korita”, zajedeno sa pripitim, i za zajebanciju uvijek raspoloženim Dačićem.

Ipak, ta žalosna priredba nije nimalo ličila na crnogorska Ivanova korita, već je mnogo više odisala aromom Vučićevog korita, nad kojim se mladi isprazni demagog Milatović nagnuo da se okrijepi, slično kao što je njegov politički idol Momir Bulatović radio 90-ih.

Cinizam srpskog autokrate

Nakon ponižavajućeg dočeka na aerodromu, zatim skandalozne fotografije na Instagramu, pa ’’Vučićevih korita’’, srpski autokrata je nastavio da ponižava Milatovića i na zajedničkoj konferenciji za medije, krajnje ciničnim izjavama.

Vučić je u stilu prekaljenog licemjera ili ”Mare iz narodne izreke” koja se pravi naivna, pričao o dobrim odnosima sa Crnom Gorom iako već godinama nastoji da je na sve načine ponizi i učini nefunkcionalnom kako bi je integrisao u ”srpski svet”.

U tu svrhu koristi propagandu, resurse BIA, takozvanu SPC, svoje obavještajno-subverzivne ispostave u samoj Crnoj Gori, notorne laži i demagogiju, ali i poltrone kao što su Milatović, rashodovani Abazović i uvijek prisutne rezerve iz bivšeg DF-a.

Stoga su izjave o ”najpovoljnijoj poziciji na EXPO”, dobrim odnosima građana i na kraju kako ”ni na sjenku da vam stanemo nećemo”, vrhunac cinizma i bezobrazluka lukavog srpskog autokrate koji želi da po svaku cijenu pridobije Milatovića za podršku propalom projektu ”srpski svet”, nakon što je njegov dosadašnji igrač Abazović potpuno potrošen.

Pravo je čudo što nijesu govorili o njihovom omiljenom projektu Otvoreni Balkan, koji je izgleda preminuo.

Koliko ga cijene najbolje govori i to što se u kinjenje Milatovića uključio i zadrigli Dragan Marković Palma, koji je poručio da je ”crnogorski predsjednik došao na noge Vučiću”,

Milatović je za kraj posjete ostavio ono najslađe – susreo se sa šefom svetosavske sekte (SS) takozvane SPC Porfirijem Perićem, sa kojim je podijelio uspomene na nezaboravni 5. septembar 2021. kada je bio spreman da žrtvuje 10 Crnogoraca radi ustoličenja nedostojnog popa Jovana Mićovića, alijas Joanikija.

Braća u Beogradu

Očigledno je da Jakov Milatović nije naučio ništa iz gluposti nekih svojih prethodnika i da je daleko skloniji da savija kičmu i snishodljivo poltroniše regionalnom, istrošenom autokrati nego da štiti interese države na čijem je čelu.

Time je samo nastavio politiku koju je sprovodio odlazeći premijer Abazović, sa kojim Milatović osim gore opisane snishodljivosti prema Vučiću, ima još jednu bitnu sličnost – brata u Beogradu.

Milatovićev brat, kako su kazali dobro upućeni izvori Portala Aktuelno, je držao teretanu u Beogradu, zarađivao jedva da plati kiriju, a od prije godinu, nakon što je sproveden program ’’Evropa sad’’ (ili ”Srbija sad”), brat je iznenada postao investitor! Zaista bi  bilo interesantno da Milatovićev kabinet zvanično odgovori kojom alhemijom je brat koji je držao teretanu postao investitor gradnje zgrada po Vračaru!?

Politički mazohizam

Na osnovu svega što je navedeno bez trunke ustezanja se može zaključiti da je Milatović, osim što boluje od patološkog osjećaja niže vrijednosti, u stvari žrtva političkog mazohizma. Spreman je da prevrne ”Ivanova korita” i zamijeni ih ”Vučićevim koritom”.

Slično kao Dritan Abazović, koga je poslušnost Beogradu koja je kulminirala potpisivanjem sramnog ’’temeljnog ugovora’’ sa takozvanom SPC, koštala političke karijere.

Pitanje je da li će i mali Momo ponoviti iste greške kao Abazović i pored svih očiglednih upozorenja da je odabrao pogrešnog saveznika u liku propalog srpskog autokrate Aleksandra Vučića, od koga su svi digli ruke i čiji se odlazak sa pozicije političke moći nestrpljivo iščekuje.