Američki časopis The National Interest objavio je članak stručnjaka za nacionalnu sigurnost Jamesa Carafana, potpredsjednika Odjela za vanjsku politiku i odbranu pri američkoj fondaciji Heritage, u kojem kaže da američko Ministarstvo odbrane trenutno razvija novi koncept ratovanja, što je napor koji se uklapa negdje između besmislene akademske vježbe i deklaracije o Trećem svjetskom ratu, prema njegovim riječima.
U članku se ističe da će se Sjedinjene Američke Države u budućim sukobima možda morati boriti za postizanje “nadmoći” na mnogim poljima i za ostvarivanje određenih interesa, te da gubitak u jednoj oblasti može značiti gubitak i u svim ostalima.
Teoretiziranje o ratu nikada neće moći predvidjeti sve komplikacije koje mogu nastati u stvarnom svijetu ili prilikom pripreme, sprečavanja i borbe protiv izbijanja stvarnih ratova. S druge strane, upotreba vojne sile bez ideje vodilje predstavlja igru naslijepo, kazao je.
Također je istakao da način na koji vojska razmišlja može značajno promijeniti ishod sukoba te da najveći izazov leži u tome da očekivanja vezana za budućnost ne budu previše daleko od istine, što se može postići pružanjem realističkog kritičkog pogleda prilikom razmišljanja o budućnosti.
U članku je predstavljeno sedam tačaka koje bi Pentagon mogao uzeti kao smjernice u razvoju nove vizije za svoje buduće ratove, a to su:
- Koncept je konvencionalna sila odvraćanja
Autor vjeruje da značaj razvijanja koncepta ratovanja u budućnosti nije ograničen samo na vođenje ratova, već se time sugerira protivnicima da bi suzdržavanje od borbe sa Sjedinjenim Američkim Državama moglo biti pravi izbor, jer bi taj rat mogli izgubiti. Prema tome, kredibilan koncept odbrane doprinosi smanjenju mogućnosti sudjelovanja u budućim sukobima.
Istakao je da je kredibilno konvencionalno odvraćanje od posebnog značaja u vremenu nadmetanja velikih sila, jer se strategije zemalja poput Rusije, Kine, Irana i Sjeverne Koreje temelje na ideji “postizanja pobjede bez borbe” kroz ostvarivanje ciljeva bez sudjelovanja u izravnom vojnom sukobu sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Prema njegovim riječima, prvi zadatak Pentagona bit će očuvanje trenutnog stanja i razvijanje koncepta koji neće dopustiti da bilo koja od spomenutih zemalja pomisli da bi se mogla suprotstaviti Sjedinjenim Američkim Državama na bojnom polju.
- Globalni okvir
Autor kaže da su Sjedinjene Američke Države globalna sila s globalnim interesima i odgovornostima, stoga vojska te zemlje mora zadržati sposobnost razmišljanja i djelovanja na globalnoj razini.
Dodao je da će, bez obzira na kojoj pozornici djeluju, američke snage vjerovatno morati putovati svjetskim morima, zračnim i kibernetičkim prostorom kako bi upravljali brodovima i avionima, dovodili ljude i dopremali zalihe i podršku u različite dijelove svijeta. To znači da bi Sjedinjene Američke Države trebale tražiti pomoć svojih saveznika u regijama u kojima se dešavaju američke operacije, ali i globalno.
- Razmišljati regionalno
U članku se ističe da je jedan od problema povezanih s činjenicom da su Sjedinjene Američke Države globalna sila taj da je teško predvidjeti gdje bi moglo doći do borbe radi zaštite njenih interesa. Također, mnogi američki neprijatelji koji žele ostvariti pobjedu bez oružanog sukoba troše puno vremena razmišljajući o načinima otvaranja frontova na kojima bi se SAD trebao boriti protiv drugih, što bi odvraćalo pažnju i iscrpljivalo američku snagu.
Iako bi SAD trebao izbjegavati nepotrebne sukobe, ipak ne može izbjeći sve sukobe bez izlaganja sigurnosti zemlje još većem riziku.
- Spremnost za borbu na svim nivoima
Autor smatra da svaki moderni sukob, bilo da je riječ o oružanom sukobu protiv pobunjenika u planinama ili o potrazi za podmornicama u morskim dubinama, zahtijeva oružane snage koje imaju sposobnost integriranja različitih borbenih operacija u sve operativne dimenzije – zračne, morske ili svemirske.
Istakao je kako će Sjedinjene Američke Države u budućim sukobima možda biti prisiljene da se bore se za dobivanje “pristupa”, a da ne spominjemo borbu za “ostvarivanje nadmoći u bilo kom domenu”, jer ako izgubi u jednom od njih, može izgubiti na svim poljima.
Ukratko, svaki koncept američkog ratovanja u budućnosti koji ne bude vodio osposobljavanju i spremnosti za djelovanje snaga u svim dimenzijama neće donijeti Sjedinjenim Američkim Državama ono čemu teži, navodi se u članku.
- Razmišljanje šire od samoga ratovanja
Potreba Sjedinjenih Američkih Država da njene oružane snage ozbiljno shvate svoju ulogu u velikim ratovima ne znači zanemarivanje uloge u drugim vojnim zadacima kao što su, između ostalog, odbrana zemlje i vojne misije koje su joj povjerene u zemlji i inostranstvu.
- Rat je grupna aktivnost
Kada Pentagon izrađuje koncept ratovanja, on nikada nije povezan samo sa Sjedinjenim Američkom Državama već i sa njihovim saveznicima i strateškim partnerima koji će raditi na prilagodbi svoje obuke i strukturiranju svojih snaga kako bi poboljšali svoje partnerstvo sa SAD-om, ističe autor. Dodaje da su vojna saradnja i zajedničke operacije glavno obilježje ovog vremena.
- Odbrambeni budžet
Što se tiče sedme i posljednje tačke kojom se pisac bavio kada je riječ o konceptu budućih ratova Amerike, a koji Pentagon razvija, tiče se upotrebe tih koncepata kao argumenta od strane Pentagona kako bi se opravdala sredstva koja žele potrošiti na odbranu.
Autor zaključuje da vojska, ako želi biti efikasna, mora učiniti tri stvari: pružiti obučene i spremne snage za borbu, nastaviti provoditi svoje operacije i modernizirati metode radi djelovanja u budućnosti. Naglašava da svaka vojna sila koja to ne može učiniti postaje beznačajna snaga i prazna ljuštura osuđena na neuspjeh.