Za aktuelno.me
Piše: Mr. sc. Novak ADŽIĆ, pravnik i istoričar
Veća grupa crnogorskih emigranata i rodoljuba iz Argentine (nastanjenih u provinciji Santa Fe), koja se zalagala za očuvanje državnosti Crne Gore i za njeno punopravravno, autentično, ustavno i zakonsko, institucionalno, predstavljanje i učešće na Versajskoj mirovnoj konferenciji, je početkom januara 1919. godine uputila protestno pismo, adresirano predsjedniku crnogorske Vlade u egzilu ministru Jovanu S. Plamencu, u kome je pored ostalog, navela da je zvanična Srbija, na grozan način, oklevetala Crnu Goru i putem novca korumpirala jedan broj crnogorskih podanika i stavila ih tako u službu protiv Crne Gore i njene likvidacije kao države, te da srbijanska (srpska) vojska putem nasilja, odnosno, bajoneta nameće u Crnoj Gori novu vlast i vladu.
Takođe, u tome protestu veće skupine Crnogoraca iz Argentine ističe se i to da je u Crnoj Gori došao do izražaja, kako oni formulišu u tome aktu, « zločinački rad nebraće Srbijanaca ». Tvorci i potpisnici tog protesta apostrofiraju i da se u Velikom evropskom ratu Crna Gora junački borila i žrtvovala za interese Saveznika i za dobrobit Južnih Slovena, te da su Crnogorci nekoliko puta spašavali Srbiju itd. Oni navode da su vjerni sinovi i podanici Crne Gore « okupljeni danas u daljini i tuđuni », da su borci za njenu čast, te traže da se na međunarodnoj Mirovnoj konferenciji u Parizu prezentira energični protest zbog brutalnih nedjela Srbije prema Crnoj Gori i istakne zahtjev da « jugoslovenske trupe » napuste teritoriju Crne Gore, te da se omogući povratak u domovinu prognanih, odnosno, izbjeglih Crnogoraca.
To pismo Crnogoraca iz Argentine upućeno Božića 1919., glasi u cjelini:
„GLAS IZ JUŽNE AMERIKE
Gospodinu Predsjedniku Ministarskog Savjeta, Ministru Spoljnih Poslova,
Jovanu S. Plamencu
Pariz
Mi, sinovi i podanici junačke a danas tužne Crne Gore, okupljeni u ovoj daljini i tuđini, u mjesto Maximo Paz. Argentina, duboko smo dirnuti osjećanjima za našu dragu Otadžbinu, koja evo sedam godina iskuša teške borbe u Balkanskom i sadanjem svjetskom ratu, i junački se bori uz ostale saveznike, i žrtvova svoje najbolje sinove za pravo i pravicu, i za opšte dobro svih Južnih Slovena.-
Na žalost, sad kad bi trebalo da se počine od teškog i krvavog rata, oklevetaše našu milu domovinu baš oni, za koje ona sve žrtvova, t.j. zvanična Srbija, ona Srbija kojoj Crnogorci nekoliko puta spasiše opstanak; groznim klevetama i novcem zakupi neke jadnike te turi smutnju i počini bratoubistvo, a na štetu za sveopšte dobro.
-Čujemo iz tužne nam domovine vapaje naroda našega kojemu srbijanski bajunet natura novu vladu i nova prava.- U bezbroj pisama koje nam stižu iz domovine vidimo zločinački rad nebraće Srbijanaca.-Kao vazda vjerni i odani podanici Crne Gore, kojima je glavni cilj čast Crne Gore, molimo vas, gospodine Ministre, da naša imena objavite u „Glasu Crnogorca“ i ako je moguće da se na Konferenciji Mira sasluša naš energični protest, te da se konferenciji obrati pažnja na-brutalno i nevaljalo djelo zvanične Srbije u Crnoj Gori, da odmah evakuišu jugoslovenske trupe zemljište crnogorsko, i da se odobri povratak svih izbjeglica u Crnu Goru.
O Božiću 1919.
Paz. F.C.C.A.
Provincija Santa Fe
Repub. Argentina (Južna Amerika)
Lazar Mijajlov Kilibarda; Perko Vidakov Kilibarda; Nikola Matov Kilibarda; Đorđije N. Kilibarda; Jovan Kilibarda; Marko Mićov Jovović Markovljanin; Golub Mitrović, Anto Boškov Bjelica; Milo Savin Bulajić; Rade Simov Kovačević; Vaso Simov Kovačević; Jovan R. Kovačević; Božo R. Kovačević; Pavle Kovačević; Trivko Vasiljević; Krsto Šakić; Filip V. Vuletić; Boško R. Vuletić; Drago S. Vuletić; Nikola S. Vuletić; Boško S. Vuletić; Janko N. Jovović; Novica P. Jovović; Ilija N. Jovović; Radosav J. Jovović; Petar R. Jovanović; Jošo R. Jovanović; Petar B. Jovanović; Đuro V. Jovanović; Gojko N. Perović; Mitar Runčević; Đuro I. Zvicer; Radovan S. Robanović; Drago Robanović; Veljko N. Jovović; Božo N. Jovović; Đorđije N. Jovović; Savo V. Jovanović; Zeko V. Jovanović; Blagoje Perović; Vlado Perović; Vaso Milović; Risto Đurković; Kosto Miljanić; Mijajlo Vučetić; Trivko Donkić i Novica Bulajić“.
(„Glas Crnogorca“, Godina 48, broj 82, Neji kod Pariza, 8. februara 1920., str.3).
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta
Ja sam Margarita Emilia Kilibarda, unuka i nećakinja potpisnica Pisma koje je citirala N. ADŽIĆ. Živim u Máximo Paz Santa Fe Argentina Republika