Srijeda, 1 Februara, 2023
Rubrika:

Otkrivena Putinova balkanska teroristička zavjera (VIDEO)

Nekadašnji obavještajni analitičar NSA, stručnjak za bezbjednost, špijunažu i terorizam, Džon Šindler, u analizi za ugledni britanski Observer bavio se pokušajem izazivanja krvoprolića u našoj zemlji i nelegalne smjene vlasti. U tekstu pod nazivom “Otkrivena Putinova balkanska teroristička zavjera” Šindler ocjenjuje da je najveća direktna meta opasnog ruskog plana bila Crna Gora, te da postoje čvrsti dokazi da je Kremlj stajao direktno iza zavjere protiv naše zemlje.

Novi dokazi, smatra Šindler, povezuju Moskvu sa naporima da se uspori put Crne Gore ka NATO-u, zbog čega je Balkan bio na ivici obnavljanja sukoba.

– Za Vladimira Putina, proširenje NATO-a je veliki bauk i najmanja šansa Rusije da spriječi dalje širenje Atlantskog saveza je prilika koja se ne propušta… Koliko je Moskva ozbiljna po pitanju Crne Gore otkriveno je u čudnom planu koji je razotkriven prošle jeseni, neposredno prije njegovog izvršenja. Sredinom oktobra crnogorske vlasti su uhapsile oko 20 ljudi, većinom građana susjedne Srbije zbog namjere da zbace Vladu u Podgorici i ubiju premijera Mila Đukanovića, opreznog političara koji je vladao od 1991. do 2016. godine. Ubrzo se ispostavilo da su kolovođe plana bili dvojica ruskih nacionalista – ocjenjuje redovni kolumnista Observera i stručnjak za bezbjednost Džon Šindler.

Analitičar Observera piše da je pokušaj Moskve da spriječi članstvo CG u NATO mogao da rezultira balkanskim sukobom

Mišljenja je da dok je Rusija nesumnjivo željela da odvrati Crnu Goru od ulaska u NATO, „napad na parlament u Podgorici i ubistvo premijera s namjerom uspostavljanja proruske vlade djeluje kao veoma svirep plan, čak i za Putinov Kremlj, koji je naviknut na organizaciju krvoprolića i svega što ruski špijuni rade svojim neprijateljima u inostranstvu“.

– Ako je malo Crna Gora imala pameti da to potisne prozivajući Moskvu za njene zločine, Zapad bi trebalo da bude u stanju da obezbijedi jednaku hrabrost da se suprotstavi Rusima – ocjenjuje Šindler.

Tekst sa Observera prenosimo integralno.

Jugoistočna Evropa ulazi u period ponovne nestabilnosti, nakon skoro dvije decenije relativnog mira. Kao što sam objasnio u nedavnoj kolumni, katastrofalni ratovi koji su pratili raspad Jugoslavije 1991. godine riješili su neke političke probleme, ali i napravili druge. A sada je Balkan na ivici obnavljanja sukoba – i to u ne maloj mjeri zbog uplitanja Kremlja.

Najveća direktna meta opasnog ruskog plana bila je Crna Gora, najmanja republika nastala nakon raspada Jugoslavije. Sa manje od tri četvrtine miliona ljudi, mala Crna Gora ima divnu jadransku obalu, važan geostrateški položaj i dvostruku političko-poslovnu elitu koja je izrazito korumpirana čak i po nevjerovatnim regionalnim standardima.

Crna Gora je počela uspostavljanje svog zapadnog kursa 2006. godine, kada se mirno odvojila od susjedne Srbije i tako dokrajčila posljednje ostatke propale jugoslovenske federacije. Mala zemlja je sada na putu da se pridruži NATO-u, nakon što je dobila formalnu ponudu za prijem krajem 2015. godine, što će Atlantskoj alijansi dati kontrolu nad cijelom jadranskom obalom, odsiječući trajno Srbiju od mora.

Javno mnjenje u Crnoj Gori je podijeljeno oko ulaska u NATO.

Dok većina istraživanja javnog mnjenja pokazuje postojanje većine za ulazak, jaka manjina se i dalje protivi. Sama podjela je više od podjele oko Atlantskog saveza i odražava kompleksni identitet zemlje. Dok su tri četvrtine ljudi u Crnoj Gori Južni Sloveni koji dijele jezik i pravoslavnu vjeru sa velikim bratom – Srbijom (takođe postoje značajne manjine Albanaca i muslimana slovenskog porijekla), ta većina je podijeljena između onih koji se identifikuju kao Srbi i onih koji sebe smatraju Crnogorcima.

Moćnici u Beogradu su nezadovoljni ulaskom Crne Gore u NATO koji se nazire, u savez koji je bombardovao Srbiju tokom rata na Kosovu 1999. godine. To osjećanje dijeli poveliki broj Crnogoraca. Srbija je često izazivala nevolje sa ciljem sprovođenja anti-zapadne propagande kod svog manjeg susjeda kako bi ga odvratila od ulaska u NATO, što je raspravu u Crnoj Gori o geostrateškoj orijentaciji te zemlje činilo sve više gorkom.

Nesumnjivo je da je Rusija željela da odvrati Crnu Goru od ulaska u NATO

Od 2014. godine, kada su odnosi između Kremlja i NATO pogoršani nakon ruske aneksije Krima, Moskva je preuzela sve veće interesovanje za Crnu Goru. Zašto Kremlj brine o maloj zemlji, koja nije ni blizu Rusije i nikada nije bila dio ni Ruskog, ni Sovjetskog carstva, je interesantno pitanje.

Postoje neke nejasne istorijske veze u ovoj igri. Prije 200 godina, moćna Rusija i mala Crna Gora bile su jedine slovenske zemlje koje su uživale u samoupravi – tačka ponosa na žestoke planinske klanove koji su vjekovima držali Turke van Crne Gore. Sa praktičnog stanovišta, sunčana jadranska obala ove zemlje je popularna destinacija za odmor Rusa, a neki od njih su investirali svoj novac – legalno stečen ili ne – u crnogorska preduzeća i nekretnine.

Zatim, tu je jednostavno – inat. Za Vladimira Putina, proširenje NATO-a je veliki bauk i najmanja šansa Rusije da spriječi dalje širenje Atlantskog saveza je prilika koja se ne propušta. A da ne pominjemo da se na raspad Jugoslavije – koju je ruski lider u više navrata predstavljao kao primjer onoga što zapadne vlade čine manjim slovenskim državama – gleda sa stidom u Kremlju. I ovdje takođe Putin želi osvetu.

Koliko je Moskva ozbiljna po pitanju Crne Gore otkriveno je u čudnom planu koji je razotkriven prošle jeseni, neposredno prije njegovog izvršenja. Sredinom oktobra, crnogorske vlasti su uhapsile oko 20 ljudi, većinom građana susjedne Srbije, zbog namjere da zbace Vladu u Podgorici i ubiju premijera Mila Đukanovića, opreznog političara koji je vladao od 1991. do 2016. godine.

Sredinom oktobra crnogorske vlasti su uhapsile oko 20 osoba zbog sumnje da su učestvovale u pokušaju napada

Ubrzo se ispostavilo da su kolovođe plana bili dvojica ruskih nacionalista. Dok su crnogorski zvaničnici vodili računa o tome da ne upiru prstom direktno u Kremlj, pitanje šta se zaista dogodilo ostaje otvoreno. Ova dva Rusa brzo su deportovana iz zemlje. Tih nekoliko Srba i Crnogoraca koji su uhapšeni zbog svoje uloge u zavjeri služilo je sa ruskim snagama u borbi u istočnoj Ukrajini – gdje je moskovsku ulogu u ratu podrazumijevala upotreba stranih plaćenika, uključujući slovenske nacionaliste iz Istočne Evrope –što izgleda da je više od slučajnosti. Bezbjednosne službe na Balkanu i šire sumnjaju da je ruska obavještajna služba skrivena ruka plana, što je izgledalo prihvatljivo imajući u vidu velike količine gotovog novca i posljednje modele komunikacione opreme pronađene u posjedu zavjerenika.

Uprkos tome, čvrsti dokazi o ulozi Moskve nijesu se pojavili odmah. Dok je Kremlj nesumnjivo želio da odvrati Crnu Goru od ulaska u NATO, „napad na parlament u Podgorici i ubistvo premijera s namjerom uspostavljanja pro-ruske vlade djeluje kao veoma svirep plan i ponašanje, čak i za Putinov Kremlj, koji je naviknut na organizaciju krvoprolića i svega što ruski špijuni rade svojim neprijateljima u inostranstvu.

Šindler u analizi podsjeća da su dvojica Rusa (Šišmakov i Popov) glavni organizatori pokušaja oružane smjene vlasti

Sada, međutim, postoje čvrsti dokazi da je Kremlj stajao direktno iza zavjere protiv Crne Gore. Kao što je ove nedjelje objasnio specijalni državni tužilac Milivoje Katnić, planirani puč i ubistvo bili su ručni rad Moskve. Kolovođa je bio Eduard Širokov, oficir ruske vojne obavještajne službe poznate kao GRU. Ovo je bila potpuno kremljovski orkestrirana tajna operacija s namjerom ubistva premijera Đukanovića i zbacivanje vlade, objasnio je Katnić.

Crnogorski ministar odbrane Predrag Bošković izjavio je da „nema nikakve sumnje“ da ruski obavještajni zvaničnici stoje iza plana, koristeći ruske, srpske i crnogorske dobrovoljce da obave prljavi posao – pucaju na parlament i ubiju premijera. Zapadna obavještajna služba pomogla je crnogorskim vlastima u istrazi, a američke i britanske špijunske agencije – posebno NSA i njen britanski partner GCHQ -Komunikacioni štab britanske vlade, sakupili su impresivan dokaz ruskog saučesništva u planu.

Kako prenosi Telegraph, obavještajni podaci, uključujući i prisluškivane telefonske razgovore i e-mailove, jasno upućuju da je Kremlj planirao i organizovao tajnu operaciju kako bi nasiljem zadržao Crnu Goru van NATO-a.

Ovaj zaključak mi je potvrđen od strane izvora u obavještajnoj zajednici, od kojih je jedan opisao da NSA i GCHQ prisluškivanja pokazuju rusko saučesništvo kao „Opkoljeni – imamo ih“. Koliko je od tih obavještajnih signala podijeljeno sa Podgoricom nije jasno, ali je očigledno bilo dovoljno da ubijedi Crnu Goru da sa sigurnošću može prozvati Moskvu za malverzacije.

Osim toga, Širokova, glavnog organizatora, NATO je ranije identifikovao kao GRU oficira (oficira ruske najveće strane obavještajne agencije). U 2014. godini on je istjeran iz Poljske – kao persona non grata – gdje je, dok je bio zamjenik ruskog vojnog atašea, zapravo radio kao špijun.

On je poslat u Varšavu pod imenom Eduard Šišmakov, a bio je persona non grata zbog njegove uloge u GRU regrutaciji poljskog potpukovnika dodijeljenog Ministarstvu odbrane – ovaj važan slučaj špijunaže sam objasnio krajem 2014. godine.

U znak osvete, vraćajući milo za drago zbog Šišmakovog protjerivanja iz Poljske, Moskva proglasila četvoro poljskih diplomata – govoreći da su špijuni – kao persona non grata.

Istraživanje pasoša Širokova i Šišmakova otkrivaju da je u pitanju očigledno isti čovjek i da čak imaju isti datum rođenja. Ovdje je GRU bila nemarna, mijenjajući jedino njegovo prezime zbog operacije u Crnoj Gori, što je pokazalo koliko je Kremlj bio pogrešno uvjeren da je mogao ubiti Đukanovića i zbaciti vladu u Podgorici nekažnjeno.

Šindler podsjeća na otkrivanje pasoša koji potvrđuju da je Širokov i Šišmakov ista osoba

Crna Gora je mala zemlja, ali poznato je da su njeni ljudi teški i ne vole da ih maltretiraju. Spremnost Podgorice da se suprotstavi Moskvi je ohrabrujući znak da Putinova primjena prljavih metoda špijunaže u cilju zastrašivanja i destabilizuje druge zemlje sada nailazi na otpor. Sve ovo nije mala ironija, s obzirom na to da Putin i njegovi saputnici neprestano optužuju SAD i NATO da pokušavaju da zbace režime i sprovode „revolucije u boji“ pod plaštom širenja demokratije. Ipak, u Crnoj Gori Rusija je planirala sprovođenje nasilnih djela rata protiv Vlade koju je željela da zamijeni u korist Moskve.

Otkrivanje sjenovitog nezakonitog rada Kremlja u Crnoj Gori je dobar znak da su se evropske zemlje umorile od Putinovih sumnjivih špijunskih igara. Mali zeleni čovjek ruske strane obavještajne agencije (GRU) neslavno je sproveo krađu Krima prije tačno tri godine, a njeni i dalje ostaju okrutno aktivni u mnogim zemljama, posebno u Evropi. Prošlog ljeta, tajni GRU operativci stajali su iza nekoliko slučajeva nasilnog fudbalskog huliganizma u Francuskoj, dok je u oktobru prošle godine njihova podrška desničarskim aktivistima u Mađarskoj završila sa smrtnim ishodom kada je neo-nacista sa značajnim vezama sa GRU ubio policajca.

Borba Zapada protiv Putinovog specijalnog rata daleko je od kraja. U stvari, samo je u ranoj fazi, pošto zapadne vlade polako prihvataju obim ilegalnih aktivnosti Kremlja s ciljem nanošenja štete i potkopavanja društva.

Međutim, ako je malo Crna Gora imala pameti da to potisne, prozivajući Moskvu za njene zločine, Zapad bi trebalo da bude u stanju da obezbijedi jednaku hrabrost da se suprotstavi Rusima.

Izvor: PinkM/Observer

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve