Peti uzastopni vikend ,,žutih prsluka“ stao je juče u privođenje 85 osoba uoči protesta na ulicama Pariza. Opet oklopna vozila, opet hiljade policajaca, opet kontrole na prilazima francuskoj prijestonici.
Na Šanzelizeu nekoliko hiljada demonstranata, znatno manje nego proteklih vikenda. Zahtjevi su isti – sveopšte ekonomske reforme. Mjesto okupljanja 15. decembarskog dana – pariska opera koja se nalazi blizu sjedišta svih francuskih banaka.
Pričalo se o biber spreju, šuškalo o suzavcu i manjim sukobima… Ono o čemu se nije šuškalo nego glasno govorilo su upozorenja… Izbjegavajte demonstracije. Izbjegavajte šetnju, metroe, autobuse, galerije, mostove, uske ulice… Ne zadržavajte se u kafanama, restoranima. Podvučeno: neka sigurnost pobijedi radoznalost. Najbolje je u hotelskoj sobi. Grad svjetlosti juče to nije bio. Pariz su poklopili oblaci. Kiša je ,,ubila“ najmanju radoznalost da se sopstvenim okom i okom kamere uhvati protestni val ,,žutih prsluka“, koji je 17. novembra počeo u Francuskoj. Poslušali smo. Šanzelize smo vidjeli, ali na TV-u. Bila je naučna fantastika, koliko i nesigurno, približiti se mjestu okupljanja demonstranata. Saobraćaj je bio povremeno zatvoren, a potpuno u ulicama koje su bile najbliže – najljepšoj u Parizu. Rijetko koja linija metroa je prevozila putnike. Na po pola sata, od 14 časova, saobraćaj podzemnom bio je potpuno zatvoren. Na nekim stanicama, zbog sigurnosti, metro nije stajao. Na jednoj od najdužih od Svetog Lusija do Peti vikend protesta ,,žutih prsluka“ u Parizu: Demonstranata znatno manje nego ranije Dva lica Grada svjetlosti Pariz kao da je juče bio podijeljen na dva Pariza. Onaj niži, bliži Seni i demonstrantima i onaj ,,viši“, gdje život nije zaboravio da živi zbog straha. Ali i tamo, gdje je život išao nesmetanim tokom, policijske snage su iz uglova ulica čuvale mir dvorane, u jugoistočnom dijelu grada, gdje se održavaju mečevi Evropskog prvenstva, dvije stanice su bile blokirane. Nikad kao juče brže do Bersija putnici nijesu stigli. Starosjedioci Pariza odmahivali su rukom na pitanja zbog čega su parking mjesta uglavnom poluprazna. Znali su da znamo odgovor. Neko se otvorio, odsječno, samo da nas ,,otrese“: ,,tu, pored, za mjesec, iznajmili su garažu za 1000 eura“. U prosjeku, za parking mjesto potrebno je izdvojiti od 300 do 500 eura, zavisno od zone. Široki bulevari, sve do turističke atrakcije Plas de Kliši, u blizini je Mulen Ruž, bili su skoro prazni. Kao fudbalski tereni, kada se ugase reflektori. A samo rijetki, pretpostavili smo, koji su u neradnoj suboti, zbog nezavršenog posla tokom sedmice, žurili da pozavršavaju obaveze. Oni sa ciljem, mi bez cilja. Oni zbog konkretnih stvari, a mi zbog radoznalosti koja je nadjačala sigurnost. Noge su nas dovele do blizu Mulen Ruža. A tamo, kao neki drugi Pariz. Djeca šetaju, roditelji guraju kolica, stranci džogiraju, piju kafu, voze bicikl… Pariz kao da je u tim trenucima bio podijeljen na dva Pariza. Onaj niži, bliži Seni i demonstrantima i onaj ,,gore“, gdje život nije zaboravio da živi zbog straha.
Ali i tamo, gdje je život išao nesmetanim tokom, policijske snage su iz uglova ulica čuvale mir. Oko osam hiljada policajaca. U Francuskoj je juče bilo oko 68 hiljada mobilisanih policajaca. A oni, nenametljivi. U metroima, bulevarima, ispred hotela… Strogo brane fotografisanje, ali su za priču raspoloženi. U granicama, naravno, onoga koliko je dozvoljeno. Ispred hotela ,,Hilton“ nekoliko mlađih lica je pokušalo da se našali sa policajcem koji je bio pod teškim naoružanjem. Brzo su ih okružili i pretresli. Ekstremni slučaj… Noć ne zna što dan može da donese. Hladnoća i uporna, sve jača kiša, zovu san. Da li baš svima?
izvor: Pobjeda / autor: Ana Marković