Nizom manifestacija danas će biti obilježen Međunarodni praznik rada – 1. maj.
Proslava 1. maja počela je 1886. godine kada je stotine hiljada radnika izašlo je na ulice Čikaga zahtijevajući osmočasovno radno vrijeme. Nakon mirnih demonstracija policija je 3. maja upotrijebila silu i ubila četiri člana sindikata. Kao reakcija na ovu brutalnost sljedećeg dana je na Trgu Hejmarket, pred kraj protesta bačena bomba. Poginulo je sedam i ranjeno 67 policajaca. Država je uhapsila i osudila na smrt osmoricu anarhista, bez dokazane krivice. Pogubljeni su novembra 1887. godine, a 250 hiljada radnika je izašlo na ulice da oda počast onima koji su pogubljeni zbog svojih riječi, a ne djela.
Na Prvom kongresu Socijalističke internacionale 1889. u znak sjećanja na tragične događaje, odlučeno je da Prvi maj postane zajednički praznik na kome radnička klasa treba da manifestuje jedinstvo svojih zahtijeva i klasnu solidarnost. Kao simbol bunta prihvaćen je crveni karanfil, koji je asocirao na krv prolivenu u borbi za radnička prava.
Međunarodni dan rada je u socijalističkoj Jugoslaviji postao državni praznik kojim su se slavila radnička prava. Od 1945. organizovane su grandiozne parade, sa kolonama radnika, seljaka i omladine. Slavilo se i pjevalo “da nam živi, živi rad” u fabrikama, na poljima i omladinskim radnim akcijama obnove i izgradnje ratom uništene zemlje.
Začeci prvomajskih proslava kakve poznajemo danas datiraju iz 60-ih godina kada su se ustalili uranci uz obavezne limene orkestre. Veče prije praznika palile su se logorske vatre oko kojih su se od ranih jutarnjih sati okupljali građani. Sa porastom životnog standarda, fokus se sa parada usmjerio na okolna izletišta i roštiljanje.
Prvomajski običaji naprasno su nestajali u ratnim devedesetim prošlog vijka, hiperinflaciji i sankcijama, kada nikome nije bilo do slavlja.
Ipak, Prvi maj je preživio. Proslave 1. maja su opet u modi, ali sa očuvanim, uglavnom hedonističkim običajima ustaljenim u SFRJ-uranci i izleti sa obiljem jela i pića, uz obavezan roštilj, a radnička borba je dobrim dijelom i zbog neefikasnih sindikata, pala potpuno u drugi plan.