Piše: Goran Popović
Predsjednik skupštinskog Odbora za evropske integracije Slaven Radunović izjavio je prije nekoliko dana kako je Brisel aktivirao klauzulu balansa u pregovorima o pristupanju Crne Gore, ali prećutno. Klauzula balansa, veli Radunović, neformalno je aktivirana, ali se to iz političkih razloga još zvanično ne pominje. Nije naveo koji su to politički razlozi i zašto je briselska administracija prepanuta pa ne smije javno da saopšti to oko klauzule balansa.
Dan kasnije oglasila se, veoma zvanično, portparolka EU Maja Kocijančić rekavši kako pregovori sa Crnom Gorom nijesu blokirani, uz objašnjenje da se “aktivacija klauzule balansa primjenjuje u slučajevima kada reforme u vladavini prava zaostaju za procesom usklađivanja sa EU u cjelini, a to trenutno nije slučaj, kao što je i rečeno u posljednjem Izvještaju EK o Crnoj Gori”.
Radunović, inače, nije mnogo srećan zbog evroatlantskih integracija Crne Gore, pa ne iznenađuje što snuje klauzulu balansa. Po svom političkom habitusu on je zagovornik one vrste integracije koja bi potpuno dezintegrisala Crnu Goru i vratila je u poziciju 27. izborne jedinice druge države.
Radunović, inače, nije prvi “balanser”. Prizivanje klauzule balansa zapravo je izum nekoliko ovdašnjih nevladinih organizacija. Četiri te NVO crnogorskoj javnosti poznate kao CGO, CEMI, CRNVO i Institut Alternativa svojevremeno su poslale pismo u Brisel i otvoreno tražile da se za Crnu Goru aktivira klauzula balansa. Kako bi Crna Gora, je li, postala “srećna država”, a oni se ogrebali za još poneki grant za razvoj demokratije, slobode medija, vladavine prava i tako dalje, i tome slično… Te grantove bi međusobno lako izbalansirale! U interesu građana, naravno.
Pokazalo se, međutim, da je najteže izbalansirati učešće opozicionih partija u radu skupštinskog Odbora za reformu izbornog (i inog) zakonodavstva. Čim su se tamo pojavili ljudi sa crvenim kravatama, ovi iz Demokratskog fronta podnijeli su ostavke. Nezavisni poslanik Damjanović nije htio u Odbor, ako se odatle ne makne bar jedna crvena kravata, a SNP je saopštila kako Neđo Rudović ni slučajno nije njihov predstavnik. Ko će sada u Odbor umjesto frontovaca, tek treba da se izbalansira.
Uprkos snažnom protivljenju Raška Konjevića, međutim, u pomenutom Odboru “izbalansirana” je nova većina. Pa će tako ovo radno tijelo moći da radi sa osam, ali će za donošenje odluka biti potrebni glasovi 11 članova. U brojkama to znači da je potrebna većina od blizu 80 odsto, odnosno četvoropetinska!
Tako vam je to: U susret svakim narednim izborima, latentni politički luzeri, u panici zbog eventualnih novih poraza često izgube zdravorazumski balans, pa se ponašaju po principu: Budimo realni, tražimo nemoguće!
PS: Najbolje je gubitničko “balansiranje” ovih dana definisao Andrija Nikolić: “Traži se formiranje tehničke vlade od opozicije, koja je izgubila izbore, nestranačkih ličnosti, koje nijesu učestvovale na izborima i predstavnika vladajuće koalicije, koja je pobijedila na izborima, pa bi sad iz većine trebalo da pređe u manjinu”. Vrlo izbalansirano!