Državnoj kasi Crne Gore do kraja godine nedostaje 350 miliona eura, dok je taj minus za sljedeću godinu, prema riječima ministra finansija Aleksandra Damjanovića oko 700 miliona. U takvom stanju javnih finansija gdje nedostaje milijarda eura, ministar najavljuje povećanje zarada u javnom sektoru, a ne odustaje se ni od ekspanzivne socijalne politike.
Da se ministar finansija, umjesto populizma, bavi svojim poslom, morao bi da reorganizje red poteza, prvo da obezbijedi prihode u budžetu, pa tek onda da obećava povećanje rashoda. I ovo nije ekspertiza iz oblasti finansija i ekonomije – taj posao svakodnevno obavljaju vrijedne crnogorske domaćice, pokušavajući da troškove u svom domu prilagode visini ukupnih primanja. U konačnom, to je ono što je preporučio i Međunarodni monetarni fond, kada je kritikovao program Evropa sad:
„Važno je da su dalekosežne reforme zasnovane na proprocionalno snažnom dizajnu i pripremi administracije. Sa stanovišta implemetancije, bilo bi prudencijalno da se počne od onih aspekata plana čiji cilj je da se povećaju prihodi. Elementi plana koji se odnose na gubitak prihoda bi trebalo da se uvode fazno u kasnijem stadijumu“, naveo je MMF.
Ministar finansija, međutim, nije poslušao MMF, nego građane Crne Gore koji su, na izborima u Podgorici, u iznenađujuće velikom broju podržali pokret Evropa sad, čiji osnivači su bivši ministri Milojko Spajić i Jakov Milatović. Vidjevši politički uspjeh dvojca koji je najviše „zaslužan“ za to što je Crna Gora na pragu sloma javnih fnansija, ministar se dosjetio da na kraju svog ministarskog mandata povuče i on nekoliko populističkih poteza koji mu, ako je sudeći po iskustvu Milatovića i Spajića, mogu donijeti par političkih poena na izborima koji se, sada je već izvjesno, bliže. U takvoj atmosferi svojevrsnog takmičenja u populizmu koji građanima donosi kratkoročne benefite, a dugoročno nemjerljivu štetu, Damjanović je, umjesto bolnih rezova u finansijama, broju zaposlenih, neopravdanim socijalnim davanjima, izabrao lakši put – povećanje zarada uz novo zaduženje.
Istini za volju, za mizerno stanje u kojem se nalazi državna kasa Damjanović nije kriv. Isključivu odgovornost ne snose ni Spajić i Milatović kao tvorci neodržvog programa Evropa sad. Najveća odgovornost je na poslanicima u Skupštini Crne Gore koji su, iako svjesni rizika ovog programa, digli ruke za njegovo usvajanje. Jer, kako su rekli, ne bi mogli izaći pred građane. I tako je otvorena Pandorima kutija koja je uticala na povećanje inflacije, urušila zdravstveni sistem, i inspirisala desetine hiljada zaposlenih da traže još veća primanja. Ko će to sve da plati, izgleda nije ničija briga.
Damjanović je, sa druge strane, odgovoran što je nastavio sa populizmom, ne donoseći nijednu odluku, ni u formi prijedloga, koja bi vodila ka stabilnijoj javnoj potrošnji. Naprotiv. Obećavaju se još veće zarade, socijalna davanja, veće penzije. A sve to iz kredita. Ono što je sada već izvjesno, Damjanovića ne brine ko će obezbijediti 700 miliona eura, kolike će kamatne stope biti, gdje će naći sredstva, ko će vraćati novac… I šta će se desiti kad država više ne bude mogla da se zadužuje?
Njegov plan očigledno nije bio da obezbijedi stabilan budžet sa uravnoteženim prihodima i rashodima, uz kapitalne investicije koje bi dovele do povećanja ekonomske aktivnosti a konsekventno i do većeg privrednog rasta pa na osnovu toga i održivog povećanja zarada. Mandat ministra Damjanovića je obilježio nastavak populističke politike svojih prethodnika- dijeljenje šakom i kapom iz državne kase, a kad prifali, tu je zaduženje. I sve to zarad dodvoravanja biračima na budućim izborima. Jer građanin vidi samo neposrednu dobit – koliko ima više na mjesečnom nivou, nesvjestan da takva politika neminovno vodi ka propadanju države a samim tim i njega, kao pojedinca. Jer, ako se nastavi ovakvim tempom, nije daleko dan kada neće više biti ni za plate, ni penzije ni socijalna davanja. Jer bankrot države znači upravo to.
L.P.Đ.
Riječ populizam, kod nas, potiče od riječi popuuklizam.
NASUKALI su birače …