To što koalicije sastavljene od subjekata iz prethodne i sadašnje vlasti doslovno preuzimaju program Preokreta „Siguran stan“, za sada njih tri, samo potvrđuje da je politika gradnje stanova i formiranje stambenog fonda u vlasništvu države ili grada put ka rješavanju sve dublje krize stanovanja u Crnoj Gori, saopštila je Andrijana Radović, kandidatkinja za poslanicu liste Preokret za sigurnu Crnu Goru – Srđan Perić.
“Podsjećamo da Preokret od svog osnivanja, sada već više od godinu dana, promoviše model javnog stanovanja. U politici je najveće priznanje kada drugi preuzimaju kao dobre vaše ideje. Ipak, s obzirom da preuzimaju program o kome na osnovu onog što su javno govorili očito ne znaju mnogo evo prilike da im u kratkim crtama objasnimo kako on treba da funkcioniše”, istakla je ona.
Naglašava da je program „Siguran stan“ usmjeren na građane koji nijesu dobili podršku države u stambenom zbrinjavanju.
“Prvi korak je osnivanje državnog stambenog fonda. Paraleno sa osnivanjem stambenog fonda uspostavlja se sistem socijalnog kartona, koji predstavlja uslov za stan. Državni stambeni fond puniće se od progresivnog oporezivanja viška stanova u privatnoj svojini, progresivnog oporezivanja neprodatih stanova i neizgrađenog građevinskog zemljišta, međunarodnih fondova, te od prodaje i izdavanja stanova. Druge dvije opcije su otkup stanova na lizing ili odjednom po cijeni izgradnje. Sve ovo važi samo za prvi stan”, pojasnila je ona.
Prema njenim riječima, prva faza Sigurnog stana koštaće između 100 i 120 miliona eura.
“To je manje od 20 odsto godišnjeg uvoza hrane, i manje od pet odsto državnog budžeta. Primjera radi, EPCG je za 24 mjeseca ostvarila dobit od 140 miliona eura. Početni kapital u iznosu od 15 miliona eura biće obezbijeđen iz državnog budžeta. To je otprilike onoliko koliko je za ovu godinu planirano da se iz državnog budžeta potroši za gorivo. U prvoj fazi tokom četiri godine biće izgrađeno 4.000 stanova, čime će se stambeno zbrinuti 4.000 porodica ili oko 13.000 građana. Ti stanovi biće građeni na zemljištvu u svojini države Crne Gore. Građani će imati dva modela: kupovinu stana po cijeni njegove izgradnje ili dugoročni zakup stana po cijeni od 60 eura mjesečno, koliko iznose prosječni troškovi održavanja. Stanovi u dugoročnom zakupu ostaju u vlasništvu države. Ukoliko se odluče na kupovinu stana izgrađenog od strane države, građani će imati mogućnost povoljnog kreditiranja uz ratu od oko 200 eura na 30 godina. Stanovi izgrađeni u okviru programa Siguran stan biće jednakog kvaliteta kao i ostali na tržištu, a biće dostupni ljudima svih imovnih stanja”, istakla je ona.
Program „Siguran stan“ je, dodaje Radović, utemeljen na istraživanjima i dobrim praksama u Evropi.
“Najpoznatiji primjer politike javnog stanovanja je Beč, u kojem čak 60 odsto stanovnika živi u stanovima u vlasništvu države, plaćajući simboličnu cijenu zakupa. Prihodi od zakupa se koriste za izgradnju novih stambenih jedinica u vlasništvu Grada Beča, zbog čega se ovaj model smatra među najuspješnijim u svijetu i sada služi kao osnov za razvoj javne stambene politike i u drugim državama. Na kraju, ne možemo a da ne pitamo bivšu vlast zašto model javnog stanovanja nije zagovarala tokom tridesetogodišnje vladavine, već je umjesto toga dodjeljivala stanove javnim funkcionerima na rate u visini mjesečnog računa za telefon. Sadašnju vlast pitamo zašto do sada nije ništa učinila da implementira čak ni ono što je bez problema mogla čak i prema postojećem Zakonu o socijlnom stanovnju, a koji svakako treba unaprijediti. Građanima ostavljamo da sami prosude čije su politike održive i realno sprovodive”, zaključila je Radović.