Nakon što je Vlada Crne Gore utvrdila javni interes za eksproprijaciju privatne imovine za projekat Maljevik, stavljena je tačka na višedecenijsko maltretiranje investitora koji je svoju ozbiljnost dokazao plaćanjem više od 50 miliona eura obaveza po raznim osnovama, a planira da uloži 500 miliona eura u ovaj dio crnogorskog Primorja.
Pitanje koje se pokrenulo na sjednici Vlade je zašto je do ovoga uopšte i došlo. Premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović je na sjednici Vlade istakao da se investicije nijesu realizovale jer su ”ljudi htjeli da ulaze u različite kombinacije”, dok je ministar bez portfelja Zoran Miljanić upitao gdje je novac koji je uplaćen za ovaj projekat.
“Gdje su 48 miliona i kome su uplaćena? Ne radi se o današnjoj strukturi barske opštine nego o nekoj prethodnoj. Da li će tužilaštvo imati uvid u ovu sjednicu, jer su ovo veoma validne informacije ako neko hoće da radi svoj posao i pokrene procesne radnje. Valjda je za to neko odgovoran, ko je onemogućio tu investiciju i ko je nanio štetu Crnoj Gori i Baru”, rekao je Miljanić.
Ovo je jedan od primjera sa čime se sve suočavaju investitori u našoj državi. Glomazna administracija, obimna papirologija, ”šetanje” sa lokalnog na državni nivo, od šaltera do kancelarija, tek, oni koji su željeli da ulažu morali su prije svega da se naoružaju srtpljenjem. Iako je više vlada DPS-a i koalicionih partnera pokušavalo da svede papirologiju na minimum i time smanji biznis barijere, usvajanje novih zakona kroz proces pristupanja EU samo je povećalo broj propisa a time i obaveza investitora po raznim osnovama.
Tako se jedna ideja da se korupcija svede na najmanju moguću mjeru kroz zakonske norme i podzakonska akta pretvorila u svoju suprotnost – oni koji su ”udarali” pečate postali su mali bogovi od kojih zavisi kada će se i da li će biti izdata neka dozvola. To je otvorilo put potencijalnim novim korupcionaškim poslovima za ”ubrzavanje” procedura.
Crnoj Gori se u posljednje tri godine nije otvorila nijedna nova veća investicija, a one koje se sada završavaju, kao što je investicioni bum u Kolašinu, davno su započete. Od prostornih planova, infrastrukturnog opremanja, informisanja javnosti, veliki posao je odrađen koji se ne može mjeriti parama. Zato za nove poduhvate koji se najavljuju, prvi korak mora biti otvaranje jednog tijela, centralizovane agencije koja će, sa jedne strane prikupljati podatke od investitora, a sa druge pomagati državnim organima da se sva otvorena pitanja rješavaju po principu ”One stop” tačke za sve investicije.
Naravno, za ovakav korak je potrebna prije svega stabilna izvršna vlast koja ima politički legitimitet i podršku u parlamentu. Datum izbora je već određen, a stranke koje budu formirale vlast moraju se prije svega pozabaviti vladavinom prava na svim nivoima kako Crna Gora ne bi više padala na svjetskim indeksima konkurentnosti. Ako bude političke volje, investicije više neće zavisiti od pojedinaca i njihove ažurnosti, već će jedinstveni organ pratiti i investitore i njihov ispunjavanje obaveza, ali i obaveza države.
Ovaj potez bi trebalo da bude prva tačka u agendi buduće vlade. Invesiticije se moraju ubrzati, jer aktuelni budžet zavisi od potrošnje i prihoda od poreza, a ne od investicija. Iako se Vlada često hvali “rekordnim stranim direktnim investicijama u 2022. godini – 1.15 MILIJARDI EURA”, ne navodi se struktura prihoda.
Ovaj nivo priliva SDI nije rezultat rada prethodne ni ove Vlade. Priliv direktnih invcesticija u samoj strukturi bilježi veliki rast investicija u nekretnine. Rat u Ukrajni poremetio je ne samo cijene nekretnina u Crnoj Gori već u svim drugim državama a zbog raseljavanja ljudi povećao je investicije u nekretnine. Ipak, iako u ovom trenutku ovaj podatak zvuči kao veoma pozitivan za Crnu Goru, moramo biti veoma oprezni. Jer to nijesu investicije u razvoj, već u nekretnine.
Visoke cijene stanova jesu u jednu ruku prihodi za državu, ali dugoročno ne donose velike benefite kao npr. investicije u kompanije, turizam, energetiku i bankarski sektor, koje bi trebale da budu najznačajniji dio direktnih stranih investicija. Dakle, investicioni ambijent nije unaprijeđen, naprotiv. Kredibilni investitori zaobilaze Crnu Goru, koja više nije atraktivna investiciona destinacija. Nestabilan politički ambijent, promjene regulatornog okvira i pravila poslovanja, nepredvidivosti poreskog sistema- sve su ovo signali investitorima da u našu državu ne treba ulagati.
L.P.Đ.