Demokratska partija socijalista podnijela je Ustavnom sudu prijedlog za ocjenu ustavnosti spornog člana Zakona o radu kojim se starosna granica odlaska u penziju snižava sa 67 na 66 godina, a dodatno se godine beneficiranog radnog staža dodaju na godine života. Time će tim zaposlenima biti osporeno pravo na rad jer će ići u penziju mnogo prije nego što napune te godine.
Hitna mjera
Zbog toga su predložili da kao hitnu i privremenu mjeru Ustavni sud naredi da se obustavi izvršenje pojedinačnih pravnih akata u sprovođenju spornog člana.
U obrazloženju ove inicijative, DPS ističe da će ove odluke znatno uticati i na opterećenje Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje.
A na pitanje Pobjede koliko im je zahtjeva stiglo od 12. juna od zaposlenih koji su po sili zakona morali u penziju, iz Fonda PIO su kazali da ne znaju.
– Na osnovu službene evidencije Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja Crne Gore propisane zakonom, koju Fond vodi u okviru svojih nadležnosti u postupku ostvarivanja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, nije moguće izvršiti analizu zaprimljenih zahtjeva i donesenih rješenja u smislu utvrđivanja broja donijetih rješenja za koje su zahtjevi predati iz razloga prestanka radnog odnosa po sili zakona – je odgovor koji je Pobjeda dobila.
Diskriminacija
DPS traži provjeru ustavnosti jer se izmjenom Zakona o radu ograničava pravo na rad zaposlenima koji imaju beneficirani radni staž, zbog toga što će usvojenim izmjenama otići u penziju po sili zakona znatno prije 66. godine života. Ta partija traži i da se provjeri usklađenost i sa potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima.
DPS u obrazloženju ističe da se novim zakonskim rješenjima pravi presedan, kako u pogledu načina usvajanja zakona, ali i u sadržinskom smislu.
– Usvajanjem izmjena Zakona o radu izvršeno je svojevrsno pravno nasilje, jer se bez konsultacija i bilo kakvog obavještenja prema socijalnim partnerima pristupilo izmjenama navedene zakonske odredbe. Izostao je socijalni dijalog – na koji se Crna Gora obavezala ratifikujući Konvenciju Međunarodne organizacije rada broj 144 o tripartitnim konsultacijama. Napominjemo da je novi Zakon o radu usvojen krajem decembra 2019. godine, da je tripartitna radna grupa radila na nacrtu zakona o radu više od tri godine i da je oko usvojenih rješenja postignut kopromis sa socijalnim partnerima – piše u inicijativi koju je podnio DPS.
Pravo na rad
Ističe se da je pravo na rad osnovno socijalno pravo i da je garantovano Ustavom Crne Gore koji u članu 62 predviđa da svako ima pravo na rad, na slobodan izbor zanimanja i zapošljavanja, na pravične i humane uslove rada i na zaštitu za vrijeme nezapošljenosti. Oni su podsjetili da je Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima (član 23) uređeno da svako ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, na pravične i zadovoljavajuće uslove rada. Istakli su i da je Međunarodnim paktom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (član 6) uređeno da države članice ovog pakta priznaju pravo na rad.
– Član 3 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (Sl. list Crne Gore, broj 059/21 od 4. 6. 2021. godine) predstavlja školski primjer direktne diskriminacije po osnovu starosne dobi, koja je zabranjena kako članom 7 Zakona o radu, tako i članom 2 Zakona o zabrani diskriminacije (Službeni list Crne Gore, br. 046/10). Zbog svega navedenog smatramo da je sporna odredba suprotna članu 8, stav 1 Ustava Crne Gore, koji zabranjuje diskriminaciju po bilo kom osnovu – piše u obrazloženju inicijative.
Opterećenje Fonda PIO
DPS navodi da je ovakvim postupanjem skupštinska većina pokazala da im nijesu u fokusu interesovanja nacionalni interesi, a posebno održivost penzionog sistema – jer je i pored posljedica koje je na crnogorsku privredu ostavila pandemija korona virusa izostala finansijska analiza – u kojoj mjeri će nova rješenja uticati na održivost postojećeg penzionog sistema.
DPS naglašava da bi Fond penzijskog i invalidskog osiguranja bio samoodrživ, potrebno je da odnos između zaposlenih i penzionera bude 3:1 – tri zaposlena naspram jednog penzionera i da je ozbiljan problem sa kojim će se suočiti taj sistem.
Naglašavaju da je prije kovid krize bilo oko 200.000 zaposlenih, a da podaci iz maja 2021. ukazuju da je ukupan broj zaposlenih u Crnoj Gori pao za skoro 50.000, tako da sada iznosi 153.171.
– Ako se ima u vidu da je ukupan broj penzionera u Crnoj Gori 121.148, može se zaključiti da je odnos između zaposlenih i penzionera u Crnoj Gori 1,26:1. Jasno je da u takvoj situaciji naš Fond PIO nije samoodrživ, te je radi redovnog servisiranja penzija neophodna podrška iz budžeta Crne Gore – ističe DPS.
Presedani
DPS se posebno u inicijativi osvrnula na zaposlene koji su ostvarili pravo na staž sa uvećanim trajanjem – beneficirani radni staž, a kojima se te godine dodaju na godine starosti.
– Na ovaj način, zaposleni kojima se staž sa uvećenim trajanjem računao zbog toga što rade na radnom mjestu koje je naročito teško, opasno i štetno za zdravlje dovode se u situaciju da će im radni odnos prestati mimo njihove volje znatno ranije u odnosu na opštu starosnu granicu koja je predviđena kao uslov za prestanak radnog odnosa. Ovakvo rješenje potvrđuje da donosioci zakona nemaju ni elementarno pravničko znanje, jer ne razlikuju osnovne pravne institute kao što su: ,,prestanak radnog onoda po sili zakona“ i ,,ostvarivanje prava na starosnu penziju“. Pravo na starosnu penziju je jedno od prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja koje se vezuje za rizik starosti. Za ostvarivanje ovog prava države unutar svog pravnog sistema kreiraju manje ili više strože uslove, zavisno od stepena samoodrživosti fondova iz kojih se finansiraju starosne penzije – piše u inicijativi.
Keković: U penziju se tjeraju ljudi koji bi punili budžet
Generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Srđa Keković kaže da smanjenje starosne granice za odlazak u penziju koje je odgođeno za iduću godinu nije u skladu sa evropskim standardima. On je kazao i da je ova odluka opterećenje jer će ljudi koji su htjeli da ostanu do 67. godine prestati da rade, a oni sa beneficijama će otići i mnogo prije toga sa 59, 60 godina.
– Biće to opterećenje za Fond PIO. Ljude koji bi ,,punili“ budžet tjeramo sa tržišta rada, a ionako smo u krizi – tvrdi Keković.
Istakao je da Evropa traži da se što duže ostane na tržištu rada, a da su neke zemlje tu granicu popele na 69 godina.
– Različito je, ali u većini zemalja je 67 godina krajnja granica. To je naša stvar hoćemo li ili nećemo smanjivati granicu, ali ipak to je trend koji zagovara Evropa. Nevjerovatno je da su bespotrebno mijenjali tu normu. Jer su ljudi mogli ranije da izađu sa tržišta rada zahvaljujući opciji Zakona Fonda PIO sa 64, odnosno 66 godina, a ostavljena im je mogućnost da iz bilo kojeg razloga ako smatraju da mogu rade do 67 ostanu na tržištu rada – objašnjava Keković.
Istakao je da je primjena odložena, ali da će se vidjeti da li će starosna granica ostati 66 godina, te da Sindikat smatra da bi morala da bude 67.
– Ovo je lošiji kvalitet norme za zapošljenje i nije bio bukvalno trenutak ni ekonomski ni bilo kakav jer ljudi idu u penziju koja je upola manja od zarade – kazao je on.