Rješenje koje bi zaista poboljšalo uslove rada u Crnoj Gori je povećanje broja dana godišnjeg odmora u Zakonu o radu, sa sadašnjih 20 na najmanje 25 dana. Time bi radnici bili odmorniji, zadovoljniji poslom, a time i produktivniji. Zato smatramo da je za prava radnika u Crnoj Gori i ekonomiju mnogo važnije – broj slobodnih dana koji treba da imaju, nego smanjenje sedmičnog radnog vremena, koje ne bi donijelo suštinsko poboljšanje kvaliteta života, a istovremeno bi ugrozilo postojeća radnička prava, saopštio je Omar Mustafić, član Preokreta.
Prema njegovim riječima, predlog za smanjenje radnog vremena sa 40 na 35 sati, iako djeluje popularano, suštinski neće poboljšati položaj radnika u Crnoj Gori.
“Naprotiv, takva mjera će pogoršati uslove rada i balans između privatnog i poslovnog života”, istakao je on.
Smanjenje radnog vremena na sedam sati na dan će, kako je kazao, uzrokovati dodatni stres za radnike, naročito u privatnom sektoru.
“Naime, zaposleni sa velikim obimom posla mogu se suočiti sa dodatnim pritiskom da svoje radne zadatke obavljaju u kraćem vremenskom periodu kako bi ostvarili postavljene ciljeve”, smatra Mustafić.
Pored stresa i pritiska, dodaje, takav potez posljedično će vjerovatno ugroziti i kvalitet rada, koji se sada obavlja za osam sati u toku dana.
“Takođe, sedmočasovno radno vrijeme može povećati broj ugovora sa nepunim radnim vremenom. Naime, u sektorima kao što je trgovina, poslodavci mogu
pribjeći zaključivanju ugovora sa nepunim radnim vremenom sa više radnika kako ne bi poremetili sadašnji proces rada”, rekao je Mustafić.
Time bi, ocjenjuje, radnici bili dovedeni u situaciju da rade pod nepovoljnim ugovorima, a njihova mjesečna zarada bi u tom slučaju mogla biti znatno manja.
“Uporedna iskustva pokazuju da smanjenje trajanja sedmičnog radnog vremena ne povećava zadovoljstvo i učinkovitost radnika. Francuska je 2000. godine skratila radnu sedmicu sa 39 na 35 sati, a istraživanje koje je vršeno šest godina nakon toga je pokazalo da radnici nijesu bili zadovoljniji nego prije uvođenja te mjere”, navodi Mustafić.
On zaključuje da bi, vrlo vjerovatno, u slučaju smanjenja sedmičnog radnog vremena radnici koji manje zarađuju tražili dodatni posao, čime bi provodili mnogo više vremena radeći i tako zapravo pogoršali balans između poslovnog i privatnog života.