Kad su ga osudili na smrt, ovako im se nasmijao u lice. U zatvoru su ga zvjerski mučili, ali sve što su dobili od njega bio je prezir: “Vi ste ljudska ništavila”. Kad ga je pogodio prvi rafal, ostao je na nogama i rekao: “Doći će sloboda”!

Aprila 1942. godine partizana Ljuba Čupića zarobili su četnici na Kablenoj Glavici u okolini Nikšića. U zatvoru, gdje je bio zvjerski mučen, kako bi izdao druge partizane, mučiteljima je pokazao samo prezir:

– Ja sam komandant partizanske čete i komunista. Vi nacionalisti ste obične sluge okupatora. Prezirem vas, kao ljudska ništavila. Poručite mojoj rodbini da ne pokušava da traži milost za mene.

Na javnom suđenju u Nikšiću prkosnim držanjem i britkom rječju izrugivao se većnicima suda. On i još nekoliko komunista osuđeni su na smrt.

U momentu kad je izlazio iz sudnice, uslikao ga je fotograf. Ovako je nastala jedna od najlegendarnijih fotografija Drugog svjetskog rata: Ljubo Čupić, osuđenik na smrt koji se smrti smije u lice.

Jedan od svedoka junaštva Čupića bio je i Tomo Kovačević, najstariji crnogorski pilot:

– Ja sam tih dana bio skojevac. Živio sam u Novosadskoj ulici, dobro se sjećam dana kada su Ljuba iz zatvora koji se nalazio u dvorištu jedne kafane svezanog vodili kroz grad.

Sjećam se i kad su ga odveli na strelište kod male crkve. Takođe sam prisustvovao i suđenju. Sala Doma kulture u kojem je održano suđenje bila je puna. Kada je Ljubu izrečena presuda – smrt strijeljanjem – šačica “ljotićevaca” u jednoj loži je zapljeskala.

Ljubo se na to okrenuo sudu i prezrivo im rekao: “Zaista prava presuda. Desetina odobrava, a stotina ćuti”.

A na strijeljanje je pošao kao na svadbu. Uspravan, ponosan i gord. U strijeljačkom vodu bila su petorica četnika. Sjećam se da mu je prišao sveštenik, sjećam se i da ga je Ljubo udario nogom u njegov pehar.

Sjećam se kako je klicao partiji i Titu, i kako ga je četnički komandant poslije strijeljanja “ovjerio” iz revolvera. Najtužnije je bilo kad su ga položili u grobnicu koju su ranije iskopali. Mnogo ljudi je bilo, a vladala je jeziva tišina”.

Ljubo Čupić je strijeljan ispod Petrove Glavice kod Nikšića, 9. maja 1942. godine, u 30. godini života. Na strijelištu je vikao “Živio drug Tito i slavna komunistička partija”, a kad su ga pogodili prvi rafali, stajao je uspravno i pred masom naroda koja je gledala pogubljenje doviknuo: “Doći će dani slobode”!

Druge dvije fotografije, na kojima su prikazani strijeljanje i mrtvo tijelo Ljuba Čupića tek nedavno su postale dostupne javnosti.

Izvor: informer.rs/kurir.rs

guest
0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve