Piše: Milutin L. Cerović
Ovo je priča o jednom slavnom Crnogorcu koji je zaista rođen pod srećnom zvezdom.
Zašto je njegova ekselencija reditelj Veljko Bulajić dete sreće?
Rodio se u Crnoj Gori, srednju školu završio je u Sarajevu, a ostatak života proveo u Zagrebu.
Sve životne kockice su mu se poklopile, na početku se bavio novinarstvom, a neviđenu slavu stekao je kao reditelj kultnih ratnih filmova inspirisanih NOB-om.
Kasnije je snimao i filmove na druge tematike, ali to sve nije toliko bitno za ovaj tekst.
Sve je to gore opšte poznato, zato se ovaj tekst neće baviti njegovim filmovima, nego srećnim životom koji je plod njegove promišljene odluke.
Samo jedna životna odluka reditelja Veljka Bulajića ga je učinila srećnim – to je naravno odluka da ako već nije odlučio da svoj život provede u Crnoj Gori, što nije izabrao da mu Beograd bude stanište kao većini Crnogoraca koji su u najvećem broju slučajeva pristali da ne budu ono šta su.
Mlađani Bulajić je vispreno odlučio da ode u Sarajevo i Zagreb koji se nikada nisu bavili asimilacijom tuđih naroda, nacija i znamenitih ljudi, za razliku od Beograda koji je celo stoleće i po asimilovao ili pokušao da asimiluje sve živo.
Malo je hiljadu strana da se svi takvi popišu.
Za razliku od Beograda, Zagreb nikada nijednog Crnogorca nije terao da bude Hrvat, čak ni ultra popularnog Veljka Bulajića.
Samo suva inteligencija i vizionarstvo su izgleda spasili čuvenog reditelja da ne uči, živi i radi u Beogradu, jer da se to desilo, danas bi on bio sahranjen kao veliki Srbin naravno.
Pošto je odlučio da stvara i živi u Zagrebu, pošto nije iz četničke porodice, postoji realna opasnost da u srpskim tabloidima bude proglašen za ”crnogorskog ustašu”, jer to je već uigrani vokabular i prosrpska retorika za svakog ko ne duva u njihove trube.
Pošto je bezmalo isti proveo ceo život u Zagrebu, on će biti sahranjen kao veliki i dokazani elitni Crnogorac, na opšte zgražavanje prosrpskih nacionalista i gibaničara koji veoma teško podnose ovakve kvalifikacije za bilo kog Crnogorca.
Ko je pročitao tekst, shvatiće zašto je veliki reditelj bio ujedno i veliki čovek, koji se rodio kao Crnogorac. Tako se izjasnio i pred samu smrt – da želi da bude sahranjen kao Crnogorac.
A takvi stvaraoci nikada ne umiru.
Svaka cast ja njegove umjetnicke kvalitete ,ali sta je on pomogao crnogorskoj kinematografiji, dje su crnogorski glumci isli dase skoluju i stvaraju karijere u Zagreb ili Beograd.
Da li je dolazio da snima filmove i serije po Crnoj Gori kao glumci i filmski stvaraoci koji su skolovani i radili u BG pa se vracali u CG.
Sta je njegova veza sa Crnom Gorom osim sto je rodjen u Zetskoj Banovini.
Za one koji su otisli u BG i tamo stvarali kazete da su Terazijski Crnogorci iako se vracaju u CG i na neki nacin doprinose filmskom stvaralastvu u CG.,
Iz tvojih komentara isijava samo mržnja ‘prema domovini, koja je to tebi po mjestu rođenja, vjerovatno! Zato i praviš razliku između “Srbin” i “Srbijanac”, i sebe smatraš “višom rasom” Srbina!? Alal ti rasizam!
Mnoge Crnogorce sam šilja po svijetu ,da se skoluju.Od svukud su se vrtali ka’ Crnogorci,samo iz BG ka’ izdajnici-rece kralj Nikola!
jel preko mobilnog reka?