Ukrajinci i Crnogorci, imaju sličnih problema, i jednima i drugima se osporava identitet

Mnogo je mitova i stereotipa koji se tiču Ukrajine i Crne Gore, a koje, kao istinu, doživljavaju mnogi ljudi u svijetu, ali i sami Ukrajinci i Crnogorci. I jedni i drugi moraju da rade na tome da razbijaju neistine o sebi, da ljudi čuju istoriju koju će napisati Ukrajinci i Crnogorci, a ne da vjeruju u onu koju su im pisali drugi. Ukrajina i Crna Gora, odnosno Ukrajinci i Crnogorci, imaju sličnih problema, i jednima i drugima se osporava identitet, jezik, nacija, kultura, crkva. To je poručeno s okruglog stola “Ukrajinski mitovi o Crnoj Gori, crnogorski mitovi o Ukrajini”.

Ukrajina je već godinu dana izložena brutalnim napadima Rusije, zbog navodne ugroženosti ruskog naroda u Ukrajini.

Crna Gora osudila je agresiju Rusije, a podršku su iskazali i građani Cetinja, svakodnevnom protestnom šetnjom prvih stotinu dana, a zatim svakog 24. u mjesecu. Institucionalno, uz narod Ukrajine, stao je i Fakultet za crnogorski jezik i književnost (FCJK) na Cetinju, na čijem jarbolu vijori i ukrajinska zastava.

U znak podrške, na Fakultetu je održan okrugli sto na temu Ukrajinski mitovi o Crnoj Gori, crnogorski mitovi o Ukrajini, koji je organizovan u saradnji s Crnogorskim PEN centrom. Učestvovali su i ukrajinski istoričari i novinari koji borave u Crnoj Gori, tokom neformalnih Dana Ukrajine u Crnoj Gori.

Ukrajinci često moraju svijetu da objašnjavaju da Ukrajina nije Rusija, a sa sličnim problemom suočavaju se Crnogorci kojima se negira država i nacija, poručeno je sa okruglog stola.

Istaknuto je i da ukrajinsku i crnogorsku kulturu i istoriju negiraju, potiru i prisvajaju Rusija i Srbija, te da pristalice takve politike Ukrajince i Crnogorce smatraju plodom etnoinženjeringa, a njihove jezike izmišljenima.

“Između Crne Gore i Ukrajine paralele se mogu povući još od 10. i 11. vijeka, kad je Ukrajina imala kijevskog kneza Volodimira I Svjetoslaviča, a Duklja kneza Vladimira. Istraživači srednjovjekovne književnosti uočili su da se u Žitiju Svetoga Vladimira Dukljanskoga mogu pronaći tipološke i motivske sličnosti sa životopisima svetih mučenika Borisa i Gleba, sinova kneza Volodimira”, istakao je docent na FCJK Milan Marković.

Podsjetio je i na to kako je aktuelni rektor Univerziteta Crne Gore Vladimir Božović, još 2015. godine govorio “da su agresivni mediji, falsifikatima u obrazovnom sistemu i inženjeri novog identiteta osmislili i novi jezik i ime novog jezika, a radi se o istoj polit-tehnologiji pripremljenoj u Ukrajini i Crnoj Gori“.

Marković je ukazao i na to što je mitropolit Beogradske patrijaršije u Crnoj Gori Joanikije, samo dvadesetak dana nakon ruske invazije na Ukrajinu rekao je da “su događaji u Ukrajini posljedica bezbožništva  oje je bilo ukorijenjeno“,  te “da je Crna Gora projektovana da bude mala Ukrajina“.

“Ukrajina i Crna Gora imaju slične probleme. Mi svijetu često moramo da objašnjavamo da Ukrajina nije Rusija, ali je mnogo teže Crnogorcima da objasne da Crnogorci nijesu Srbi”, kazao je Olesj Donij, ukrajinski novinar i istoričar.

Oba naroda imaju tešku i interesantnu istoriju.

“Kada su Crnogorci i Ukrajinci poželjeli da budu nezavisni, shvatili smo da imamo iste probleme.  Samo što Crnogorci imaju problema više nego Ukrajinci. U Ukrajini je 92 odsto građana na referendumu glasalo za nezavisnost, u CG 55,5 odsto. Isto tako više Ukrajinaca procentualno se izjasnilo da govori ukrajinskim jezikom nego što se građana Crne Gore izjasnilo da govori crnogorskim, i više procenata građana u Ukrajini izjašnjava se Ukrajincima, nego u Crnoj Gori Crnogorcima. Veliku ulogu ima i crkva, odnosno imamo problem podređenosti crkve druge države (srpskoj i ruskoj). Imajući u vidu da Srbija podržava Rusiju, opasnost od srpskih interesa u Crnoj Gori se povećava”, kazao je Donij.

On je naglasio i da ukrajinskim intelektualcima treba objasniti da Crna Gora nije samo nezavisna država, već i nacija koja ima svoj crnogorski jezik.

“Crnogorci to treba da objasne ne samo svijetu nego i građanima Crne Gore”, poručio je Donij.

Oleksij Mustafin, autor prve knjige istorije Crne Gore na ukrajinskom jeziku, istakao je da su i Ukrajinci i Crnogorci čitali istoriju koju su o njima pisali Rusi i Srbi.

“Odgovornost je sada na savremenim Crnogorcima i Ukrajincima da opovrgavamo mitove jer neće niko drugi, niko drugi nema interesa. Ja sam napisao knjigu polazeći od logike da greške moramo da ispravljamo sami. To je prva knjiga istorije Crne Gore na ukrajinskom jeziku. Ima još dosta posla, da se ispriča i o istoriji Crne Gore i Ukrajine na ukrajinskom jeziku. Nadam se da će Crnogorci pokrenuti projekat da ispričaju ukrajinsku istoriju na crnogorskom jeziku, ali ne kao prevod sa ruskog ili srpskog. To je važno. Da gledamo u budućnost, da ne ponavljamo greške“, naveo je on.

Istoričar Vukota Vukotić istakao je saradnju Crne Gore i Ukrajine u oblasti obrazovanja, navodeći da se dosta sveštenika i državnika školovalo na Duhovnoj akademiji u Kijevu, te da se tamo koriste inkunabule, štampane na Cetinju, odakle, kako je rekao, kreće naša borba za jezik i crkvu.

“Jedan narod i naciju ne čine teritorija i jezik, već što ima svoj jedinstven istorijski put. Nažalost, Rusija i Srbija krenule su od germanske ideje –  jedan jezik, jedan narod. To nije tako, primjeri su Ukrajina i Crna Gora i što glasnije moramo o tome govoriti”, rekao je Vukotić.

Stefan Todorović, saradnik na FCJK istakao da su se ruska propaganda i mitovi o Ukrajini nakalemili na već izgrađenu infrastrukturu i šemu višedecenijskog djelovanja srpske propagande i srpskih mitova u Crnoj Gori, što uključuje sinhronizovano političko, medijsko i vjersko djelovanje raznih organizacija i pojedinaca.

“Sve elemente propagandne satanizacije Ukrajine i ukrajinskog naroda koje dolaze iz Moskve, nalazimo i u Crnoj Gori. To su priče o navodnoj ugroženosti ruskog stanovništva i ruske kulture u Ukrajini, priče o denacifikaciji i demilitarizaciji kao i priče o nepostojanju i negiranju ukrajinske nacije, kulture i jezika”, istakao je Todorović.

Naglašava kako je i u Crnoj Gori “navodna ugroženost građana Crne Gore koji se nacionalno izjašnjavaju Srbima služila kao izgovor Srbiji da se miješa u unutrašnja pitanja Crne Gore, dok identični argument, navodnu ugroženost građana Ukrajine koji se izjašnjavaju Rusima, Rusija upotrebljava za miješanje u unutrašnja pitanja Ukrajine, koje je preraslo u otvorenu zločinačku vojnu agresiju.

“Slava Ukrajini! Da je vječna Crna Gora!”, zaključio je Todorović.