Tužan oproštaj od uzorne mladosti

Piše: Božidar Proročić

Postoje dani kada mladost, ljepota, polet, energija, život i radost u jednom trenu odlete na krilama vila u besmrtnost. U takvim jutrima obruše se suze iz nebeskog svoda nad nama smrtnicima da nas podsjete na prolaznost života. Nebeskom svodu vila sa Lovćena i Njeguša pred samu zoru 19. januara otišla je u vječnost dvadesetosmogodišnja Nina (Nikova) Kadija. Ninu Kadiju imao sam priliku bliže da upoznam na „Međunarodnom sajmu pršuta“ koje je održan na Cetinju tokom prve polovine jula mjeseca 2022. godine dok sam pripremao prilog za časopis ,,Jezerski vrh.“ Stajala je na štandu ,,Udruženja proizvođača njeguških specijaliteta“ promovišući na najljepši način proizvode iz svoga rodnog kraja.

Nina (Nikova) Kadija rođena je u porodici Nika i Slobodanke, kao najmlađe dijete pored brata Mićka i sestre Milice. Kao najmlađa u porodici odrastala je u krilu oca Nika čija je bila mezimica. Restoran ,,Zora“ kultno mjesto okupljanja brojnih gostiju i samih mještana Njeguša, uz boemski život i gostoprimstvo Nika i Slobodanke uticali su da se Nina posveti porodičnom poslu i ugostiteljstvu. Završila je osnovnu i srednju školu, upisuje Ekonomski fakultet na Univerzitetu Donja Gorica čiji je bila i magistrand. Njeguši su bili i ostali njena trajna inspiracija i ljubav.

Često smo i ja i brojni drugi gosti imali priliku da se u restoranu ,,Zora“ sretnemo sa Ninom. Upečatljiva je bila njena lična harizmatičnost, entuzijazam i osmjeh koji se prelivao iz dva crna oka koja su svojom toplinom širila pozitivnu energiju i podsjećala na gorske oči Jezera pod Lovćenom. Pred ,,Zorom“ su svitale mnoge zore, svih onih koji su u svom srcu nosili Njeguše i Crnu Goru. Ninina ljubav prema Crnoj Gori i termopilska hrabrost ogledala se u njenoj punoj podršci svim suverenistima. Ona je u ovim vremenima pokazala svoju ličnu hrabrost. Nikada nije odustajala od zacrtanih ciljeva u toj vječitoj borbi titana za pravo i pravdu prema jednoj i jedinoj državi i svojim Njegušima. Rani gubitak oca Nika sa svega 58. godina života (2016. godine) je učinio da istraje da bude posvećena prvenstveno svojim članovima porodice i da zajedno sa njima nastavi ka daljim životnim pregnućima onako kako bi to njen Niko volio. Na svim životnim stazama gazila je ponosno noseći oreol ponosne Njegušice uvijek spremne da bude uz sve svoje prijateljice i prijatelje dijeleći sa njima sva dobra i podršku koju je davala iz svog čistog srca. Nina je billa vizionar čija snaga požrtvovanja, ljubavi i poštovanja prema porodici predstavlja visoke moralne i etičke vrline i vrijednosti.

Bila je velika crnogorka vila u ovoj našoj maloj zemlji. Njena etika, integritet, elegancija misli, snaga uma, poštovanje, sklad, riječi, djela i života ostaće kao najtrajnji domet jedne Crnogorke. Iza takve vile, ostaje praznina dugo kao bolno podsjećanje. Nebo Lovćena i Njeguša večeras je tamno, univerzum, kosmos, a nema zvijezda. Stijene crne niz koje se slivaju suze, jer je svjetionik mladosti ugašen. Tako poželite da je svetionik upaljen, da ima svijetla uprkos svemu, ali tama je i tišina i riječi su male. Ostaje vječita praznina i pitanje zašto? Teško je porodici pružiti utjehu.

Ostaju lijepe uspomene djela i podsjećanje na njen osmijeh kojim je osvajala sve posjetioce Njeguša i Lovćena. Širila je oko sebe optimizam, dobrotu i ljubav prema životu, vodila je radoznalost, hrabrost i samosvijest koju je imala o svemu. Nina je bila jedna vanvremenska ličnost, altruista, perfekcionista do srži, koja se nesebično žrtvovala i vječiti borac za ideale, pravdu i ravnopravnost. I ove noći će Lovćenom, Njegušima i Cetinjem poteći suze svih Nininih iskrenih prijateljica i prijatelja za njenom mladošću. Ostaju mnoge neispisane stranice, želje i snovi na uvijek nemirnim crnogorskim putevima i raskršćima kojima je Nina ponosno koračala vjerujući u jednu ljepšu, bolju i pravedniju Crnu Goru. Laka ti crnogorska zemlja koju si toliko voljela mlada heroino i naša lavice sa Njeguša.

Veliki pjesnik Mak Dizdar zapisao je jednu poetsku misao: ,,Jer smrti zapravo i nema i nema kraja. Smrću je samo obasjana staza uspona od gnijezda do zvijezda.“