Slavko Mandić sudiji Krstonijeviću počeo da plaća za ono što nije uradio

Piše: Slavko Mandić

Tužio me sudija Predrag Krstonijević. Bilo je to 2019. godine. Tada je bio sudija Osnovnog suda u Kotoru, a danas je Višeg u Podgorici. Avancao je. Može to tako u ovoj zemlji u kojoj ne morate biti krivi da bi bili osuđeni. Baš  se to meni dogodilo. Viši sud u Bijelom Polju presudio mi je da moram mjesečno da plaćam po 127.78 € njemu, i to 18 puta. To što mi je Spajić povećao, sada, preko izvršitelja, ide njihovom kolegi. I to za pretrpljene boli i povredu prava ličnosti. A boljelo ga je, siguran sam. Kad je Vijestima dao tekst, koji će poslužiti da podigne tužbu protiv mene, nije znao kako izgleda kad oni to prepakuju i napišu  naslov koji će da uzdrma njega i porodicu mu, prijatelje, kumove, komšije. Zašto je to sudija uradio, samo on zna. I da li je interni akt imao pravo da šalje medijima? Ali, koga je to danas briga. A naslov teksta „Mandić sudije opisao kao krmke u togi“potpisala je novinarka Vijesti Mila Radulović a ne Slavko Mandić, zbog čega mu je suđeno i presuđeno.

Da sve bude jasno, ispričaću o čemu se radi. Sudija Krstonijević je bio sudija po tužbi koju sam podnio protiv Gorana Jovanovića. I to zbog više tekstova na društvenim mrežama u kojima me je dotični vrijeđao, klevetao, iznosio neistine i špekulacije, ničim izazvan. Vjerujući tada u naš pravni sistem, to sam i uradio. Sudio je Krstonijević, koji je presudio da se tu radi o slobodi govora i da ja nemam što da tražim. To me je začudilo toliko da sam poslao pismo preśedniku suda Branku Vučkoviću i pitao ga kako bi se sudija Krstonijević ośećao kada bih ja uputio iste riječi njemu koje je uputio Jovanović meni. I tamo đe je Jovanović stavio moje ime, ja sam stavio Krstonijevićevo. Pitao sam da li bi tada sudija presudio da se radi o slobodi govora, kao što je to učinio u mom slučaju. Jer, bilo je očigledno da sudija nije smatrao da su ugrožena moja prava i da sam zbog takvih monstruoznih uvreda i kleveta trpio i ja i moja porodica.

Preśednik suda je pokazao pismo Krstonijeviću a ovaj ga je dao novinaru Vijesti. Dalji  epilog  je brljotina u Vijestima kojima se željelo predstaviti da sam ja sudiji izgovorio pogrdne riječi. A nijesam, znao je to sudija. To se najbolje vidi iz objavljenog teksta u kome su Vijesti objavile djelove dopisa Mandića predsjedniku OS Vučkoviću. Pa ipak mu je to poslužilo da me tuži. A sudijama Osnovnog suda na Cetinju i Višeg u Bijelom Polju da me osude. Istina manjom novčanom kaznom, jer je Krstonijević tražio 4.000 €. Viši sud je procijenio da ga ipak nije toliko boljelo, pa je meni presudio da platim 1.500 € i podrazumijevaće sudske troškove. Toliko košta nešto što nijesam uradio.

A sudije su zakleti da će suditi po pravu i pravdi.

Pośetiću da je Viši sud iz Podgorice vratio predmet cetinjskom Osnovnom na ponovno suđenje, obavijestio me tadašnji advokat Nikola Samardžić. Uz napomenu da je i Višem sudu čudno kako je Osnovni sud na Cetinju mogao da donese takvu presudu.

Mislio sam da je tu ova priča završena. Tim prije što mi se nije javljao ni advokat a ni sud. I što nijesam objavio nikakav tekst na osnovu kojega me sudija tuži. Ako jesam, neka ga pokaže i danas. Odmah ću mu sve aminovati. Ali neće, jer ga jednostavno nema.

Sudija Krstonijević je dao dopis upućen preśedniku suda Vijestima. Time je zavrijedio da podigne tužbu protiv samoga sebe, jer je, jasno je potpuno, sam sebi nanio duševne boli i sve ono što je nakitio u tužbi.

Zanimljivo je da se pismo upućeno predsjedniku kotorskog Osnovnog suda odnosilo i na sudiju Miša Jakšića, ali me on nije tužio. Dakle, jednoga sudiju boli, a za isto, drugoga ne.

Nadam se da je sudija Krstonijević zadovoljan kada mu na račun legne 127.78 € od moje minimalne penzije. Ako još ośeća duševne boli, novac će mu pomoći. U svakom slučaju valjaće mu za nešto. Meni je i ovo što je ostalo dosta.

Sudiju Višeg suda Predraga Krstonijevića pośećaću svakog mjeseca kako mu koja rata bude pristizala. I tako 18 puta. Da zna okle mu. Valjaće mu, siguran sam.

A on neka nastavi da tuži. Imaću toliko da ga podmirim, ako zatreba. Ali ću ostati dosljedan u svom novinarskom poslu. Istinom i samo istinom bez straha od posljedica. A ima ih, vidi se.