Četvrtak, 20 Juna, 2024
Rubrika:

Saulačić-Lompar: Život Blažene Ozane kao inspiracija za dječiju slikovnicu uz koju se ljepše raste

Priča o blaženici je, naglašava, lako našla put do djece

Dječja književnost je važna, jer bogati i oplemenjuje život, rekla je za Radio Kotor Martina Saulačić Lompar, autorka knjige/slikovnice za djecu “Ozana Kotorska”.

Utisci sa promocije, održane krajem aprila, još uvijek se nisu slegli, a pozitivni komentari najmlađe publike i roditelja su joj, kaže, pokazatelj da je sve uradila kako treba, s mjerom i načinom, podsjećajući na svjetlost i svetost suzaštitnice Kotora i Kotorske biskupije.

“Promocija je bila lijepa, jednostavna, a posebna. Nisam očekivala punu salu, ali je ipak bilo tako. Došli su moji najbliži, porodica, prijatelji, poznanici iz Kotora, kao i hodočasnici iz Šibenika, koji su, sticajem okolnosti, bili u Kotoru upravo na blagdan Blažene Ozane. Na moje zadovoljstvo, prisustvovala su i djeca iz Šibenika sa njihovim roditeljima koja pohađaju istoimeni vrtić. Njihov razigran pogled, osmijeh i ruke, koje su strpljivo čekale da im potpišem slikovnicu, su me potpuno razoružali, ali i potvrdili da sam kreirala lijepo i poučno štivo”, rekla je Saulačić Lompar za emisiju “Nedjeljni razgovor”.

Neophodno je, smatra, ohrabrivati djecu od najranijeg uzrasta da slijede svoje snove.

“Roditelji su svakako podrška na tom putu, jer djeca često misle da znaju sve. Uistinu, neka djeca od malih nogu znaju šta žele da budu kada porastu. Tako sam i ja znala da želim da budem profesorka, da podučavam djecu. I upravo ova knjiga na neki način oslikava dio mog bića, pokazuje želju da prenesem iskustvo i utiske o Blaženoj Ozani, njenom putu i istinskim vrijednostima i zato je, vjerujem, poučna za sve uzraste. Mnogo mojih prijatelja i poznanika mi se zahvalilo, jer nisu znali pojedine detalje o Blaženoj Ozani. Zato je ova knjiga dar, ne samo najmlađima, već i Kotoru”, pojašnjava Saulačić Lompar.

Priča o blaženici je, naglašava, lako našla put do djece.

“Storija o Katarini Kosić, pastirici iz sela Relezi, me vezuje za djetinjstvo. Priču o njenom životu i mnogim dobročinstvima su mi ispričali roditelji i zavoljela sam je od prvog trenutka. Onda sam tu istu priču, kao prosvjetna radnica, kada sam za to imala priliku, ispričala učenicima, a kasnije, kao turistička vodičkinja, turistima iz cijelog svijeta, na engleskom i italijanskom jeziku. Onda su na red došla moja djeca i tu istu priču su oni čuli. Često bih i na putu za Muzičku školu Vida Matjan zastali pored vrata crkve, gledali reljef, rad našeg sugrađanina Vaska Lipovca i onda sam im objašnjavala sličicu po sličicu. Često su me djeca pitala mogu li ponovo da je ispričam. Tako mi je jednog dana došla ideja da priču napišem, u vidu slikovnice za djecu”, kaže Saulačić Lompar.

Proces pisanja ove zanimljive storije trajao je godinu dana, a  uvodni dio, otkriva nam, napisala je tako lako i “u jednom dahu”, da lektor nije morao da ispravi čak ni jedno slovo.

“U trenucima kada sam mogla sebi da priuštim malo slobodnog vremena, između predavanja, porodičnih i drugih obaveza, počela sam da sastavljam priču. Zatim je počelo traganje za ilustratorkom. Nakon nekoliko razgovora, odlučila sam se za Janu Farkaš iz Tivta kojoj sam takođe detaljno ispričala šta želim. Saradnja sa njom je takođe bila interesantna. Tražila bi od mene da joj kažem kako se blaženica osjećala u pojedinim trenucima, kako bi vjerodistojno predstavila emociju, a saradnja sa njom je trajala više od pola godine. U par navrata crteži su mijenjani u skladu sa mojim predlozima i sugestijama. Zatim sam sklopila slikovnicu, a u saradnji TS dizajn studiom, odnosno Jelenom i Tomislavom, svaki leptir je sletio i svaki cvijet procvjetao i zamisirao baš tamo gdje sam zamislila”, ističe Saulačić Lompar, koja je od početka pisanja slikovnice imala podršku svoje porodice.

“Oni su sve vrijeme bili moj tim. Roditelji, suprug, braća, djeca su bili tu da mi otklone sve nedoumice, da pojasnimo istorijske činjenice. Aktivno su se uključivali i tokom kreiranja ilustracija, odabira motiva, detalja. Ćerka Andrea, takođe mi je bila od pomoći, naročito oko prve ilustracije, jer ima slikarskog dara. Kada pogledam sa ove vremenske distance, bilo je to predivno stvaralačko isklustvo, u kojem sam najiskrenije uživala”, zaključila je Saulačić Lompar.

Podsjetimo, projekat je podržan uz finansijsku potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve