Piše: Sreten Vujović
U „Životinjskoj farmi“ koja je postala sudbina nemogućeg „sveta“ postoji jedno Manastirstvo osvete, kuloare, jauka, stortinga i četničkog čišćenja! Svaka sličnost sa Ministarstvom prosvjete, kulture, nauke, sporta je slučajnost, kao i samo Ministarstvo!
U tom „svetu“ najvjerovatnije na istočnoj strani Ničega postoji jedan pop koga na Dalekom Istoku zovu pop Jado Niko Je! Ne bi bio vrijedan pomena da nije dobro ispekao „zanat“ kod svog prethodnika Amficusa Diabolicusa, koji je shodno svojim crnomagijskim vještinama formirao vladu „farme“ u jednom uhapšenom i izobličenom svetilištu. Dakle, pop Jado Niko Je želi očuvati sekularni karakter „farme“, i pored činjenice da mu je njegov šef iz onostranosti dao potpuno drugačiji „nalog“! Bipolarni karakter ovog dijaboličnog kulta i jeste mogućnost da se u okviru njega istovremeno formira vlada Ničega i sačuva sekularni karakter istoga društva!?
Ova bipolarnost se ogleda i u izjavi koju je dao „Pop Čudo Neviđeno“ da su svi stanovnici „farme“ Srbi, a po narodnosti Crnogorci! Dakle, hermafroditi „od zla oca i još gore majke“! A nije ovaj pop „liječio“ nerotkinje, već prikrivao podvođenje dječaka, svojih učenika, manastirskim kolegama sporadi „tjelesnih užitaka“! Sve ovo neodoljivo podśeća na izjavu nekog Save Fatiće, nakon (u državnom smislu) samolubilačke podgoričke skupštine 1918, koja je jedinstvena i po tome što je ovo samoubistvo obavljeno „iz zaśede“ (šteta što ovom čudu nije prisustvovao Borhes): “Ja vas molim, gospodo, da stavimo na stranu Istoriju Crne Gore. Što se pak tiče njezine političke istorije, ja je dijelim na dva dijela: na do juče i od juče. Mi više nijesmo Crnogorci nego Srbi!”
Kada tome dodamo antihrišćensko preimenovanje hrišćanstva u „svetosavlje“, a kako hrišćanstvo ipak postoji, i ne odnosi se samo na pravoslavlje, što je onda „svetosavlje“? Ono se zacijelo nalazi sa one strane Božanskog! Ako su Jado Niko Je i njegovi šefovi pravoslavlje mijenjali za „srpstvo“ pa čak prisvojili i vrijeme kao univerzalnu kategoriju („srpska Nova godina“), što kazati o „srpstvu“? Sa one strane Božanskog! Ako je „svetosavlje“ blagoslovilo likvidaciju skoro 8.500 civila u svega par dana, kao i ostala zlodjela, a poslije negiralo taj i druge zločine, sve do dana današnjeg, čije lice „svetosavlje“ ima, Božansko ili demonsko?!
Uvođenje toga nadrikulta u Crnu Goru nakon 1918. kao školske slave rezultiralo je u nekim sredinama hapšenjem učitelja, otkazima i zatvaranjem u čuvenu „apsanu“ Jusovaču!
Nije problem Sv. Sava, za koga Srbi nijesu znali dok ga Austrougari nijesu izvukli iz anonimnosti radi osnivanja autokefalne pravoslavne crkve u Monarhiji! Problem je što ga ratni zločinac, vladika Nikolaj Velimirović, proglasi pretečom fašizma, do kojega je, kako reče ovaj „svetac“, Adolf Hitler došao mnogo kasnije…i dobi bogme Nikolaj, odlikovanje od Hitlera! Problem je i to što je ova paravjerska organizacija proglasila dva dokazana koljača iz vremena II svjetskog rata svetiteljima!
Recept je jednostavan: Ko želi postati svetac, u ovom paravjerskom prekograničnom putujućem cirkusu, dovoljno je napraviti par zločina i pop „Čudo Neviđeno“ će odmah uzeti „macu“ da pritvrdi đe je prelabavo, da „podstriže đe je predugačko“ i da „pregleda u mladeži zube/ da ovčica koja ne zanese svoje runo u grm pored puta“, već pravo u Dajbabe ili u Manastir cetinjski kod „otaca“ željnih „mladog mesa“, jer, kako govoraše Kraća Venda: „Iznad 12 godina, muško tijelo smrdi“! Poslije mladomesne „bogougodne“ seanse i par flaša šampanjca, „molitva“ se svakako završava sa:
„Ala-ljulja, ala-ljulja, ala-ljulja!“