Ramusović: Bez obzira na to gdje nas život odvede, nikada ne smijemo zaboraviti odakle dolazimo

Piše: Nada Kovačević, CG dijaspora

Dok koračamo kroz život, često se susrijećemo sa raskrsnicama koje nas usmjeravaju ka novim, nepoznatim putevima. Nekada nas vodi želja za avanturom, ponekad potreba za promjenom, a često i ljubav prema onome što radimo. Upravo takva raskrsnica je stajala pred Vildanom Ramusovićem, talentovanim arhitektom iz Crne Gore, koji je odlučio da se upusti u novi životni put u Sloveniji.

U razgovoru za portal #CGDIJASPORA, Vildan dijeli svoju inspirativnu priču o motivima za preseljenje, izazovima koje je savladao i neizmjernoj ljubavi prema svojoj domovini.

Nakon završene treće godine Arhitektonskog fakulteta u Podgorici, Vildan je započeo svoju profesionalnu karijeru u Upravi za zaštitu kulturne baštine Crne Gore. Vođen strastvenom željom da sačuva islamsku arhitekturu svoje domovine, ali i da utiče na stručnu javnost, posvetio je svoje vrijeme i znanje projektima koji su imali za cilj revitalizaciju i valorizaciju kulturnih spomenika. Međutim, kako to često biva, birokratski sistem i ograničenja počeli su da guše njegovu kreativnost i entuzijazam. U tom trenutku, rodila se ideja o odlasku u Sloveniju, zemlju koja mu je pružila priliku za besplatne magistarske studije i novi početak.

Studiranje i rad u Sloveniji donijeli su mu nova iskustva i otvorili mnoge mogućnosti. Uprkos početnim jezičkim barijerama, Vildan je uspio da se prilagodi novom životu, zahvaljujući izuzetno podržavajućem obrazovnom i socijalnom sistemu te zemlje.

Dok je gradio svoj profesionalni put, Vildan je ostao veran svojoj ljubavi prema Crnoj Gori. Kroz rad u različitim organizacijama i društvima, aktivno je promovisao crnogorsku kulturnu baštinu i povezivao iseljeničku zajednicu. U svakom trenutku, nosio je sa sobom dio svoje domovine, prenoseći ljubav prema njoj na nove generacije iseljenika.

Njegova priča nije samo priča o profesionalnom uspjehu, već i o balansiranju između posla, porodice i ljubavi prema rodnoj zemlji. Kao otac i suprug, Vildan uspijeva da pronađe vrijeme za sve – za poslove u elektro kompaniji i svojoj firmi za projektovanje enterijera, ali i za kvalitetne trenutke sa porodicom. Njegova strast prema arhitekturi, kulturi i obrazovanju čini ga primjerom i inspiracijom za sve mlade ljude koji sanjaju o boljoj budućnosti.

Vildanova priča je podsjetnik da, bez obzira na to gdje nas život odvede, nikada ne smijemo zaboraviti odakle dolazimo. Kroz svaki svoj korak, on nosi sa sobom duh Crne Gore, pokazujući da se ljubav prema domovini može izraziti na bezbroj načina, čak i kada smo daleko od nje.

#CGDIJASPORA: Šta Vas je motivisalo da se preselite u Sloveniju?

#Vildan Ramusović: Nakon završene treće godine arhitektonskog fakulteta u Podgorici zaposlio sam se u Upravu za zaštitu kulturne baštine Crne Gore. Povod da se najviše okrenem toj grani arhitekture bio je izdavanje publikacije Islamska arhitektura u Crnoj Gori. Nekako sam osjetio potrebu da pokušam da određene objekte koje se tiču islamske arhitekture sačuvam od zaborava, ali takođe i da utičem na stručnu javnost koja bi se trebala baviti rekonstrukcijom, revitalizacijom i valorizacijom tih objekta. Veliku zahvalnost dugujem svom profesoru Rifatu Alihodžiću koji mi je pomagao da ta pubikacija ugleda svjetlost dana. Ljubav prema arhitekturi i Crnoj Gori sam prenosio preko svog posla, ali vremenom sistem je počeo da me »guši« i iz te ljubavi rodila se želja da napustim svoju otadžbinu i da »ponudim« sebe van nje. U ovom slučaju to je bila Slovenija. Slovenija je nudila besplatne magistarske studije za sve one koji bi shodno prethodnim ocjenama sa osnovnih i specijalistčkih studija obezbijedili sebi mjesto na programu koji je primao 10 stranaca i to je važilo za sve države osim Slovenije.

Bilo je veoma teško biti jedan od 10 upisanih, a da stvar bude interesantnija od 10 studenata 6 je bilo iz Crne Gore. Sistem školovanja i preživljavanja Slovenije je veoma podređen prvenstveno studentima. Bili smo u mogućnosti i da radimo i da studiramo, ali i da imamo dovoljno vremena za svoj socijalni život. Nakon prve školske godine, veliki sam pobornih dolaska naših studenata ovdje jer država Slovenija, mogu zasigurno reći, ima najbolji socialno-edukovativni sistem u Evropi. U Sloveniji fakulteti postoje zbog studenata, a ne zbog profesora ili možda neke izgubljene radne snage. Nakon 6 godina vidim da nisam pogriješio, tako da i ovim putem pozivam sve one koji čitaju ovaj intervju da ukoliko imaju priliku da nastave studije ili čak na novo upišu fakultet, da to učine u Sloveniji, a prvenstveno meni još najdraže, da to urade na Univerzitetu u Mariboru.

#CGDIJASPORA: Kako ste se prilagodili novom životu u Sloveniji?

#Vildan Ramusović: Koliko god da je Slovenija bila jedna od republika bivše SFRJ, dosta vremena je prošlo od toga. Nove generacije su došle koje ne govore našim jezikom, tako da jedna od početnih barijera jeste jezik. U određenim situacijama može se sporazumijeti, ali u znam zahvalnosti prema Republici Sloveniji koja nam je obezbijedila ovakav sistem školovanja, ali i života, od vas se očekuje da naučite slovenački jezik. Kada tu preskočite taj stepenik, za vas skoro da ne postoji sledeća barijera. Sistem dobijanja dozovola za boravak, ali i svih ostalih dokumenta je veoma pojednostavljen. Studenti skoro svugdje imaju prednost, što nije slučaj i sa našom državom. Komponovanje života, studija i posla je toliko dobro organizovano što dovodi do zaključka da je veoma teško da se ne pilagodite na ovaj sistem.

#CGDIJASPORA: Po struci ste arhitekta. Kako je izgledao profesionalni put od Crne Gore do Slovenije?

#Vildan Ramusović: Kao što sam već pomenuo, svoju karijeru sam započeo u Upravi za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore. Tu sam radio više od dvije godine. Oprobao sam se u i privatnom sektoru, pa sam tako radio i za jednu tursku investicionu kompaniju sa sjedištem u Crnoj Gori. Van svog posla, a takom boravka u Crnoj Gori bio sam aktivan u pisanju određenim studija i elaborata UNESCO-a koji se tiču zaštićenog kulturnog dobra grada Kotora sa okolinom. Jedan sam od osnivača INTBAU Montenegro, koje inače fukcnioniše pod pokroviteljstvom sada već kralja Ujedinjenog Kraljevstva NJ.E. Čarlsa III. Naravno, sa svojim ocem, već dugi niz godina, radim na očuvanju kulutrne baštine Crne Gore kroz časopis Komun@. Kroz ovaj časopis pokušavamo da razne priče, događaje, objekte i dr. , a koje se tiču naše Crne Gore, sačuvamo od zaborava i da na taj načim, budućim generacijama, ostavimo štiva koje će koristiti na foramlan i neforamalan način. Sada već svoj profesionalni život gradim u Sloveniji.

#CGDIJASPORA: Radite dva posla u Sloveniji. Možete li nam reći više o tim poslovima i kako uspijevate da balansirate između njih?

#Vildan Ramusović: Zbog nekompementarosti studijskih sistema Crne Gore i Slovenije, odnosno Evropske unije, nama su u trenutku upisan bile priznate samo osnovne studije, dok je ona jedna godina specijalističih studija ostala u zaborav. Ovdje smo bili upisani na magistarski program u roku traja od dvije godine. Tokom trajanja studija, kao sam već rekao, veoma sam dosta radio kako bih izdržavao sebe, ali i kako bi stekao nešto sam sam ostavio iza sebe u Crnoj Gori, odnosno izradio svoje ime na način da kroz svoje znanje, umijeće i rad, prije svega, budem poštovan.

Još uvijek sam u procesu pisanja magistarske teze, a najveći krivac za to jeste moja želja za poslom. Pored želje za poslovnih uspjehom, nakon određenog vremena u Sloveniji sam se i oženio sa suprugom Vanesom sa kojom imam sina Karima koji je nedavno napunio jednu godinu. Ako Bog da, do kraja ove godine obradovaće nas i nova prinova.

Sve gore pomenuto je uticalo da svoje planove mijenjam, prilagođavam pa sam se tako i našao u trenutku kada se bavim sa dva različita posla. Na jednom strani radim u elektro kompaniji koja ima veliki broj radnika u inostranstvu, a sa druge strane imam svoju kompaniju koja se bavi izradom projekata enterijera. Za sada, mi uspijeva da kombinujem oba posla, i nadam se, da će se tako nastaviti. Ono što je najbitnije u svemu, jeste da bez obzira na bilo kakav posao, želju za uspjehom, svoju porodicu ne »zakidam« za vrijeme porovedeno sa njima. Tako da, tu postoje i putovanja, izleti, druženja i sl.

#CGDIJASPORA: Koje su najveće razlike u arhitektonskoj praksi između Crne Gore i Slovenije?

#Vildan Ramusović: Dobro ste postavili pitanje, jer ste direktno stavili fokus na praksu. Teorija iliti zakoni koji se tiču arhitekture, odnosno građevinarstva, su u jednu ruku veoma slični. Ono što se razlikuje jeste sprovođenje zakona na način da u praksi nećete vidjeti ono što se radi kod nas. Konkretno, ono što se tiče arhitekture jeste da se ovdje arhitektama daje veliko pravo, moć, mogućnost da svojom glavom razmišljaju, odnosno da investitor nije iznad svih. Ovdje takođe »niču« svakodnevno novi objekti, ali ne nestaju parkovi i biciklističe staze preko noći. Niko nikog ne ubjeđuje da mu je potrebno više parkinga, nego da se na tržištu pojavio novi bicikl ili trotinet koji može zamijeniti vaše vozilo. Ovdje ne drži primat arhitektura »kutije šibica«, već arhitektura koja nastoji da poboljša život onoga koji živi u tim projektovanim objektima. Mogu Vam reći da živim u veoma gustom naseljenom bloku, ne u kući, a da me svako jutro probudi cvrkut ptica. To uopšte nije neki luksuzni kvart, to je samo kvart u kojima žive ljudi koji imaju pravo na mir i normalni život.

#CGDIJASPORA: Predstavnik ste jednog udruženja crnogorske dijaspore u Sloveniji. Možete li nam reći više o radu tog udruženja i vašoj ulozi u njemu?

#Vildan Ramusović: To je vijest koja još zvanično nije izašla jer se priprema par projekata za koja čekamo finansijska sredstva. U planu je da se pokrenu inovativni projekti sa već novom, mlađom generacijom doseljenika. Ono što sam radio čitav život, presumjerio sam da to sada radim kroz društvo isljeljenika, a to je da nikad ne zaboravim na svoju otadžbinu i ljubav prema njoj. Da uvijek radim na njenom ugledu i promovisanju njenog materijalnog i nematerijalnog bogastva. Ubrzo će sve ugledati svjetlost dana, pa ćete tada biti i detaljnije obaviješteni o kojem je društvu riječ, o planovima i projektima koje želimo da sprovedemo.

#CGDIJASPORA: Kakve aktivnosti ste do sada organizovali za crnogorsku zajednicu u Sloveniji?

#Vildan Ramusović: Prije ulaska u društvo iseljenika bio sam aktivan član Izvršnog odbora Organizacije crnogorskih studenata u inostranstvu. Kroz tu organizaciju organizovali smo veliki broj druženja studenata širom svijeta. Kroz komunikaciju sa raznim isleljeničkim društvima, ali i ambasadama Crne Gore, radili na povezivanju iseljenika i studenata. I dan danas, pokušavam da studentima »održim predavanje« da su oni pokretačka snaga društva i da onim svojim idejama mogu napraviti sve ono što požele. Iz tog razloga, u rad društva iseljenika, uključio sam nekoliko studenata tako da se u budućem vremenu veoma dosta očekujem od njih!

#CGDIJASPORA: Kako održavate vezu s Crnom Gorom dok živite u Sloveniji?

#Vildan Ramusović: Kroz rad u studentskim, sada već iseljeničim organizacijama, održavam vezu sa svojom Crnom Gorom.

Mislim da ću to raditi dok sam živ, jer ta ljubav koju su mi prenijeli roditelji, nikad neće nestati.

#CGDIJASPORA: Šta Vam najviše nedostaje iz Crne Gore?

#Vildan Ramusović: Familija i društvo. Ja sam proveo 25 godina života u Crnoj Gori, tako da je nemoguće neke stvari zaboraviti i barem na trenutke ne pomisliti da ti nedostaju.

#CGDIJASPORA: Da li planirate da se vratite u Crnu Goru jednog dana, ili su Vaši planovi vezani za Sloveniju na duže staze?

#Vildan Ramusović: Veoma je rano da bi se neki jasan stav izgradio po tom pitanju, ali definitivno je da svoj život trenutno gradim u Sloveniji. Tu mi je familija. Imam želju da mi se djeca školuju u ovoj državi ili nekoj drugoj članici EU iz razloga što ne želim da prolaze kroz sistem kroz koji sam ja prošao. Definitivno, imam veliki nivo poštovanja prema Sloveniji zbog svega što mi je dala i time je smatram svojom drugom državom, ali nikada ne zaboravljam na svoju otadžbinu Crnu Goru koju uvijek rado posjećujem i uživam u njenim neprikosnovenim ljepotama.

#CGDIJASPORA: Na koji način mislite da bi crnogorska dijaspora mogla doprinijeti razvoju Crne Gore?

#Vildan Ramusović: Ulaskom Crne Gore u EU otvoriće se tržište rada na jedan sasvim drugačiji način. Vjerujem da nova generacija iseljenika, odnosno njihova djeca, uz ljubav i priče o Crnoj Gori sa kojima su odrastali, imati želju i mogućnost da mijenjaju crnogorski cjelokupni sistem kroz razne poslovne i naučne prilike. Pritom, Crna Gora se neće posmatrati kao treću zemlja, što znači da će nestati određene birokratske prepreke za dolazak novih ljudi. Ljudi će nesmetano cirkulisati između više zemlja i na taj način neće postojati bojaznost da se izgube neki benefiti života u drugim članicama EU. Vjerujem takođe, da nove generacije, neće prodavati svoje nasleđeno »parče zemlje« nekim tamo Njemcima, Englezima, Rusima (jer niko lud ne kupuje bez razloga tim tempom kao što se sad kupuje u Crnoj Gori) već da će se rado vraćati Crnoj Gori i na svom graditi neke veoma uspješne priče.

#CGDIJASPORA: Koji su vaši savjeti za mlade ljude iz Crne Gore koji razmišljaju o odlasku u inostranstvo?

#Vildan Ramusović: Bio bih sebičan kada bih rekao da ostanu, jer to isto ja nisam uradio. Trenutno, ne vidim da se previše promijenilo. Idete i tražite bolje sjutra. Idite, ali ne zaboravljajte. Idite, ali ne ostavljate. Ne očekujte da je u inostranstvu sve bajno, ali očekujete da se u inostranstvu trud i rad uvijek isplate. Čvrsto vjerujem da ćemo imati u skorijoj budućnosti priliku za neki novi razgovor i da ću tada promijeniti svoje mišljenje.

Za kraj, moja poruka bi bila da je Crna Gora je mulitikulturalna država, država svih naroda pa u to ime, da je vječna Crna Gora!