Sinoć je u Biblioteci „Radosav Ljumović“ predstavljena knjiga GENEZA STVARALAŠTVA MIRKA BANJEVIĆA autora Danila Radojevića. Izdavači monografije su Fakultet za crnogorski jezik i književnost i Biblioteka „Radosav Ljumović“. Priređivač je Milovan Radojević a kao urednici ovo izdanje potpisuju Aleksandar Radoman, Adnan Čirgić i Sanja Vojinović.
O knjizi su govorili Adnan Čirgić, Aleksandar Radoman, Novica Vujović i Sanja Vojinović.
Veče je otvorila Sanja Vojinović. U ime jednoga od izdavača ona je govorila o značaju objavljivanja ove knjige o stvaralaštvu crnogorskoga pjesnika Mirka Banjevića.
Adnan Čirgić, dekan FCJK, istakao je da su „se u preko 220 izdanja koje je ICJK/FCJK publikovao u proteklih 12 godina našle i tri autorske i četiri priređene knjige Danila Radojevića. Knjiga koju večeras promovišemo, Geneza stvaralaštva Mirka Banjevića, objavljena je u suizdavaštvu s Narodnom bibliotekom „Radoslav Ljumović“, ustanovom s kojom je FCJK imao izvanrednu saradnju koja je polučila brojne promocije i zajednička izdanja.“
O generaciji crnogorskih intelektualaca i naučnika koja je 1960-ih trasirala put montenegristike, te doprinosu Danila Radojevića Čirgić dodaje:
„Iako pod budnim okom cenzure, utemeljivači montenegristike našli su i motiva i načina da svoj pionirski rad nadograđuju, udarajući temelje savremene nauke o crnogorskome jeziku, književnosti i kulturi. Pozicija Danila Radojevića bila je u tom kontekstu posebna. Iako je decenijama živio i radio u Beogradu, Radojević je nepokolebljivo djelovao na razgrtanju naučnih zabluda, otvarajući zabranjene i potisnute teme iz crnogorske istorije i kulture. Među prvima je ukazivao na istorijski fakticitet postojanja autokefalne Crnogorske crkve, pisao je, kad izuzev Radoja Radojevića, Vojislava Nikčevića i Radoslava Rotkovića, to nikome nije bastalo i o crnogorskome jeziku, ukazivao na brojne istorijske falsifikate koji su se ustalili u nauci i obrazovnome sistemu, ali i pored tako razuđena djelovanja stizao je posvetiti se i svojoj primarnoj naučnoj disciplini – filologiji.“
U uvodnom dijelu izlaganja Aleksandar Radoman predstavio je Radojevićev značaj za montenegristiku i crnogorsku nauku uopšte.
„Premda je po svojemu obrazovanju u prvome redu istoričar književnosti i filolog, Radojević se od početaka bavljenja naukom uspješno ogledao i u drugim naučnim disciplinama ‒ kulturnoj, političkoj, vojnoj i crkvenoj istoriji, arhivistici, heraldici, jezikoslovlju… Sagledan s ove distance, čini se da se naučni opus Danila Radojevića, zapravo, u kontinuitetu izgrađivao oko zanemarenih, tabuiziranih pitanja crnogorske istorije i kulture,“ navodi Radoman.
Radoman ističe da je Danilo Radojević u prvome redu filolog i autor značajnih monografija, studija i ogleda o raznovrsnim fenomenima crnogorskoga književnoga nasljeđa, a Njegošu i Mirku Banjeviću posvetio je posebnu pažnju.
„Monografija koju večeras promovišemo, Geneza stvaralaštva Mirka Banjevića, zapravo je Radojevićeva doktorska disertacija, koju je pod mentorstvom Franja Grčevića odbranio na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1980. godine. Duže od četiri decenije čekalo se da ovaj najcjelovitiji monografski opis pjesničkoga djela Mirka Banjevića bude publikovan, a zasluge za njegovo priređivanje pripadaju Danilovu sinu, književniku i teatrologu Milovanu Radojeviću. Polazeći od premise da crnogorska međuratna književnost i njeni najznačajniji predstavnici nijesu u nauci o književnosti dobili zasluženi status, Radojević se odlučio na monografski opis pjesničkoga opusa jednoga od najznačajnijih crnogorskih pjesnika XX vijeka, Mirka Banjevića. Obuhvativši gotovo četiri decenije pjesničkoga rada Mirka Banjevića, Radojević se za potrebe ovoga monografskoga opisa opredijelio za dvostruki metodološki pristup – hronološki i kritičko-analitički,“ zaključio je Aleksandar Radoman.
Novica Vujović konstatuje da monografija svjedoči Radojevićevu dobru upućenost u ondašnju literaturu i izvore, kao i „kontekst istorijskog trenutka“:
„Radojevićeva knjiga dokumentuje kako je stvaralaštvo Mirka Banjevića od strane tadašnjih uticajnih ljudi u kulturi viđeno kao prijetnja tradicionalnom pjesništvu, kao rušenje ustaljenih pjesničkih normi. Uticajni kritičari onoga vremena nastojali su spriječiti „nadolazak naprednih snaga“. Kad su u pitanju teme oslonjene na događaje iz crnogorske istorije, pa i njihovo formalno oblikovanje, Radojević konstatuje da je „Banjević precizno definisao korijene svojih tadašnjih opredjeljenja, da su ga orijentisale „prilike i buntovno i siromašno stanje Crne Gore“, navodi Vujović.
Vujović izdvaja neke zbirke i pjesme kojima se Radojević detaljnije posvetio:
„To su zbirke Na osvitu, Šume, Ognjena jutra, ili poeme Brijest i Sutjeska, pjesma Komiti, poeme Zvjezdani voz ili Bezdani, ali i druge, a Danilo Radojević piše o njihovim osnovnim motivima, poetskim slikama, organizaciji stiha, piše o osobenostima Banjevićeva stila s aspekta upotrebe specifične leksike, piše o različitim verzijama nekih pjesama, o dramskim elementima u strukturi nekih poema i, kako sam navodi, „izuzetnoj igri jezika“. Osobito analizira uspješnost umjetničkog efekta u ostvarenjima s brojnim motivima crnogorske istorije. Sve to demonstrira i načelno i u činjenicama, a u poglavlju ogledno tumačenje pjesama Mirka Banjevića i detaljno“, zaključio je Vujović.
Promocija knjige Geneza stvaralaštva Mirka Banjevića realizovana je kao dio programa DEUS.