Ratno stanje nije spriječilo Mitropolita Crnogorskog Borisa da otputuje u Ukrajinu i uzme učešća na međunarodnoj konferenciji : “ZAJEDNO SAVLADAVAJUĆI STRAHOTE RATA” – iskustvo postjugoslovenskih država i Ukrajine, naveli su iz Crnogorske pravoslavne crkve (CPC).
Na konferenciji su uzeli učešća predstavnici Ukrajinske grkokatoličke crkve, Pravoslavne crkve Ukrajine, Rimokatoličke crkve, Ukrajinske pravoslavne crkve mp, Njemačke evangelističke luteranske crkve Ukrajine.
Na konferenciji su govorili arhiepiskop Svjetoslav UGKC, mitropolit Boris, biskup Milan Stipić, kao i mnogi svještenici i profesori Filozofsko-teološkog fakulteta i Ukrajinakog katoličkog univerziteta kao i predstavnici civilnog sektora i građanski aktivisti. Između ostalih tu su: dr Goran Božićević i dr Hrvoje Cvijanović iz Hrvatske i dr Tatjana Milovanović iz Bosne i Hercegovine kao i mnogi drugi učesnici iz Ukrajine i postjugoslovenskih država.
Konferencija se održava u organizaciji Komisije za međureligijski dijalog i ekumenizam, Instituta za ekumenske studije, Ukrajinskog katoličkog univerziteta i Renovabisa.
Mitropolit Boris u obraćanju na konferenciji između ostalog je rekao da je Crnogorska pravoslavna crkva od obnavljanja tokom ratnih devedesetih godina, služila kao oslonac i utjeha svima, bez obzira na vjeru ili naciju. “Trudimo se da pružimo pomoć svima kojima je ona potrebna, u skladu sa našim mogućnostima”, poručio je mitropolit Boris.
Ona je, kako je dodao, takođe centar okupljanja i Ukrajinaca koji su spas našli u Crnoj Gori. Kazao je i da je jedan od vladika Ukrajinac.
“Nažalost, žao nam je što ta pomoć ne može biti veća, jer je Crnogorska crkva jako diskriminisana od trenutnih vlasti u Crnoj Gori, koje su okrenute ka Moskvi”, istakao je on.
Smatra da je uloga vjerskih zajednica veoma važna u procesu pomirenja i prevazilaženja podjela, ali i liječenju ratnih trauma.
“Vjerske zajednice postoje da pruže lijek svima onima koji su propatili na razne načine. Nažalost, na Balkanu postoje i one vjerske zajednice kojima pomirenje i mir nisu cilj, već streme ka podjelama, razaranju i negiraju zločine koji su počinjeni. Na ovaj način se nanosi ponovna bol onima koji su izgubili najmilije”, poručio je mitropolit Boris.
Crnogorska pravoslavna crkva decenijama, kako je podsjetio, propagira mir i suživot na Balkanu.
“Jedina smo pravoslavna crkva čiji velikodostojnici svake godine idu u Srebrenicu, u Bosnu i Hercegovinu, kako bi se poklonili onima koji su ubijeni u genocidu. Nakon ruske agresije na Ukrajinu, potpuno smo podržali pravo Ukrajine na samoodbranu osudili ovaj zločinački čin. Ukrajinske izbjeglice u Crnoj Gori prihvaćene su od strane Crnogorske crkve kao najrođenija braća”, napomenuo je on.
Ponavio je da smo svjedoci da neke vjerske zajednice, a nažalost radi se o pravoslavnim crkvama, služe kao oružije za sijanje mržnje i uništenja.
“Smatram da se protiv ovoga moramo odlučno boriti. Uloga vjerskih zajednica može biti samo propovijedanje mira, onako kako je to činio Gospod i njegovi apostoli. Crnogorska crkva će nastaviti sa svojim ekumenskim ciljem, i u saradnji sa drugim vjerskim zajednicama u Crnoj Gori i van nje raditi na tome da se prevaziđu sva neprijateljstva koja postoje”, podvlači on.
Naravno, kako dodaje, potrebna je volja i druge strane, koja trenutno ne postoji.
“Molimo se Svevišnjem Bogu da urazumi one koji njegovo ime koriste za sijanje mržnje”, zaključio je mitropolit Boris.
Svaka cast Gospodine. Respekt.
Crnogorska pravoslavna crkva i Mitropolit Boris, pametnim i vrijednim radom, stiču sve veću međunarodnu reputaciju, a ugled u narodu Crne Gore, raste im do veoma rešpektabilnog nivoa. Očigledno je da se Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, rad na pravi način i da se CPC sve više i brže približava priznanju Vaseljenske patrijaršije i vrtanju Autokefalnsti, tj Tomosa. OČIGLEDNA JE TAKOĐE OPRAVDANOST ODRŽAVANJA OPŠTECRNOGORSKOG NARODNOG ZBORA I ODLUKA KOJE SU NA NJEMU DOVELE DO PROMJENA U CPC.