piše: Goran Popović
Prije nekoliko dana objavljena je analiza jedne renomirane agencije koja se na mjesečnom nivou bavi istraživanjem medijske zastupljenosti javnih ličnosti. Ona pokazuje kako je na svim platformama koncerna “Vijesti” o predsjedniku države Milu Đukanoviću, od januara do oktobra ove godine, dakle, za 273 dana, objavljeno 1.826 negativnih objava?!
Ako bi se devetomjesečnom agitpropovskom uratku “Vijesti” dodale samo naslovne strane dnevnika “Dan”, vjerovatno bismo došli do dvostrukog broja tekstova kojim se na razne načine pokušava urušiti politički i lični rejting Đukanovića.
Uz, po svom djelovanju, deklarisane anticrnogorske portale koji, legalno ili nelegalno, bivstvuju na ovdašnjoj medijskoj sceni, a u kojima je predsjednik Đukanović takođe targetiran kao “krivac za sve i još po nešto”, frekvencija prljave medijske propagande postaje zaglušujuća. U svjetlu ovih podataka, veoma je iznenađujuće što se od strane briselske administracije u pregovaračkom procesu Crnoj Gori stalno spočitava potreba za “unapređenjem medijskih sloboda”.
Gdje su zadati limiti te “medijske slobode” za koju se zalažu EU činovnici, vjerovatno ne znaju ni oni sami, već su postali kolateralna žrtva ove agresivne propagande “neslobodnih medija” i civilnog sektora koji sondira svoje grantove upravo iz floskule o potrebi dodatne zaštite “ugroženih poslenika javne riječi”.
Na toj fiktivnoj, praznoj priči i jedni i drugi , bar za sada, odlično zarađuju od raznih donatora koji, po pravilu, nijesu iz Crne Gore. Ali su, po pravilu, protiv Crne Gore!
Zato im glavna meta i jeste predsjednik Đukanović, kao paradigma za obnovu crnogorske nezavisnosti i državnosti, ekonomsku i svakovrsnu drugu afirmaciju ove države, njen uspon kao najbrže rastuće investicione i turističke destinacije, njen uspješan evroatlantski put, punopravno članstvo u NATO…
Ne fali njima slobode, već su nesrećni što sva ta dobro naplaćena prljava kampanja nije dostatna da “obriše” sve ono što je u istorijskim razmjerama, za relativno kratko vrijeme, uspio da ostvari predsjednik Đukanović. Ostavljajući, pri tom, baš njima apsolutnu slobodu da budu “javni korektiv” politike koju on personifikuje. Utoliko sve Đukanovićeve dosadašnje izborne pobjede imaju veću vrijednost…
P.S. A gdje smo u toj priči, mi “režimski”? Pa, evo: D. Uljarević, zagovornica slobode javne riječi, potpisnika ovih redova tužila je jer je napisao kako je ona bila izvršni direktor magazina „Izlaz“ 1997. godine u Beogradu, a na čijoj naslovnici je stajalo: „Prljavo: Danica Drašković koristi ultra plus sa krilcima“ (tekst nastao premetanjem po đubretu Danice i Vuka Draškovića), i „Postmomova era: Oj slijepa majska zoro“.
Sutkinja u Nikšiću Iva Petrović ocijenila je da sam kriv što sam to objavio, iako je sve tačno, uz procjenu da povreda ugleda D. Uljarević ne košta 5.000 eura, koliko je ona tražila, već samo 2.000 eura.