Grobovi naših predaka više nijesu njihovih potomaka. Kada ‘oćemo da im zapalimo svijeću, smijemo li ući na posjed, koji sada nije naš? Ko im je ovo dozvolio? Ovo ludilo! Ko im je dozvolio, da rade i grade, što su šćeli od Rumije do mora i do Ostroga. Od svega, najviše je ugrožen antifašizam kao temeljna vrijednost države Crne Gore. Povampirenost predvodnika naroda i opijenost četništvom zabrinjava – upozorava za Pobjedu Božidar Budo Brajović, predsjednik UBNOR-a Danilovgrad, nekada predsjednik Odbora za održavanje groblja u selu Jelenak.
Srpska pravoslavna crkva upisala je na svoju Mitropoliju crnogorsko-primorsku, osim dva groblja u jedne crkve, sve ostale crkve, manastire i groblja na teritoriji danilovgradske opštine pokazali su listovi nepokretnosti u koje je Pobjeda imala uvid, što je, nakon naše priče, izazvalo zaprepašćenje i ogorčenost Bjelopavlića koji su se odmah organizovali i zvaničnim dopisom od nadležnih zatražili da se njihova groblja i crkve vrate državi.
Đe ćemo?
– Kad umrem đe će da me sahrane? Sve je prepisano na Beogradsku patrijaršiju. Moramo li njih pitat đe ćemo se sahranit? Je li to moguće? A sad se narod digao, kažu „ne daju svetinje“. Teško narodu, kad nenormalno postaje normalno. Pameti ponestaje, tamo, đe su lavine gluposti. Ja ću, sva je prilika, negđe tražit mjesto za grob na pośed, koji se na mene još vodi, ako ga u međuvremenu, neko ne upiše na sebe, kako su i ovi upisani, kakva je razlika – ogorčen je Brajović.
Brine ga što Srpska crkva, s obzirom na to da je sada „po papirima“ vlasnica, osim dva, svih grobalja i crkava na teritoriji Danilovgrada, može da ospori i neke inicijative UBNOR-a ovog grada.
– U planu naše antifašističke organizacije je da, zajedno sa opštinom Danilovgrad, obnovimo neka spomen obilježja iz NOR-a. Neka od njih se nalaze upravo zarobljeni u vlasništvu SPC. To znači da im pravno ne možemo prići. Pa je li to normalno, pitamo se – navodi Brajović.
Napominje da je zabrinut, posebno zbog činjenice da su u Manastiru Ostrog polomljena i uklonjena dva spomenika iz NOR-a.
– To dovoljno govori što bi bilo, kad bi bilo i sa ostalim spomen obilježjima – zaključuje Brajović.
U skladu sa Zakonom o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica filijale Uprave za nekretnine u obavezi su da Upravi za imovinu dostave sve podatke o upisima imovine vjerskih zajednica, kako bi se utvrdili nezakoniti upisi, koji se listom odnose na Srpsku crkvu, koja je uspjela da na sebe upiše skoro sve crkve, manastire, hramove, groblja i ostalu imovinu pravoslavne crkve u našoj zemlji. Na Srpsku crkvu se vodi i crnogorska kulturna baština, sakralno nasljeđe, a novi zakon će omogućiti da oteta imovina bude vraćena kome i pripada – državi Crnoj Gori.
Našim sagovornicima iz Bjelopavlića, kako kažu, nije jasno kako se moglo dozvoliti da se i seoska groblja, koja su, podsjećaju, vazda gradili i o njima brinuli mještani, prepišu na Srpsku crkvu. Ogorčeni što ih o tome nikada niko nije obavijestio.
– Danima sam zaprepašćena. Još uopšte ne mogu da shvatim da je crkva i groblje u Jelenku prepisano na Mitropliju crnogorsko-primorsku Srpske crkve – kaže za Pobjedu Radmila Savićević iz Jelenka.
Priča da je ta seoska crkva bila devastirana i da su mještani uložili novac i renovirali je, a da je iz Pobjede saznala da je upisana, kao i groblje, na SPC.
– Zaprepastila sam se. Ne mogu da vjerujem da to može da se desi. Ogorčeni smo i tražićemo da se vrati selu, gdje i pripada. Postoji i knjiga u kojoj piše sve što je i koliko ko uložio da se Crkva Svetoga Nikole obnovi – dodaje naša sagovornica.
Kako smo objavili u priči 5. marta, na teritoriji Danilovgrada samo su dva groblja ostala u vlasništvu države – u Spužu i jedno groblje i crkva na teritoriji katastarske opštine Vrela.
Ne damo!
Bjelopavlići su kategorični da je tu riječ samo o jednom – imperijalnim ambicijama SPC prema Crnoj Gori i upozoravaju da se takvim idejama mora stati na kraj.
– Naravno da je kod mještana izazvalo zaprepašćenje saznanje da SPC polaže pravo na naše groblje. To nedvosmisleno ukazuje da želi da ga okupira, kao što je uradila i 1918. godine sa crnogorskom državom, samo što ovog puta to neće ići. A imperijalne parole „gde su srpski grobovi tamo je srpska zemlja“ (čitaj država) mogu zaboraviti – poručuje za Pobjedu i Slavko Raspopović, predsjednik Odbora za održavanje novog groblja Šabov krug u Martinićima.
Ogorčeni su i u Veljoj Zagredi, gdje su lokalnu Crkvu Svetog arhanđela Mihaila sami obnovili, a osveštao je mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve vladika Mihailo. Kategorični su da neće dozvoliti da njihovom crkvom i grobljem na kojem su sahranjeni njihovi preci upravlja Srpska crkva.
– Godine 2007. godine obilježavali smo 210 godina osveštavanja naše crkve, koju je osveštao Sveti Petar Cetinjski. Bio sam primoran da se zaključam u crkvu kako ne bi provalili u nju sveštenici SPC. Sjutradan kad je vladika Mihailo došao sve je prošlo bez problema, jer srećom nije bilo pristalica SPC. Kako su iz SPC sve to preveli na sebe, bez našeg znanja, tako da niko u Zagredi nije znao ništa o tome, nije nam jasno. Čak je i groblje prevedeno na njih. Ogorčeni smo. Očekujemo od države da riješi tu sitaciju i vrati nam našu imovinu. Ovo direktno vijeđa ličnost svakog čovjeka, tu su naši đedovi, prađedovi i ne može SPC da raspolaže našim grobljem i našom crkvom – poručuje za Pobjedu mještanin Radoman Rale Burić.
Naš sagovornik podsjeća da je crkva u Veljoj Zagredi podignuta u spomen sjedinjenja stare Crne Gore i Bjelopavlića, nakon bitke na Martinićima.
– Inicijativu Svetog Petra Cetinjskog 1769. godine o izgradnji crkve Zagređani su realizovali svojim sredstvima i mukotrpnim radom za samo godinu dana. Sveti Petar Cetinjski je lično, na Aranđelovdan, 1797. osveštao ovaj hram koji nosi ime krsne slave Zgređana Svetog arhanđela Mihaila. Crkva je podignuta na zemljištu koje je poklonio mještanin, pa čudi kako može biti vlasništvo Srpske crkve. To se u narodu zove otimačina, a ne vlasništvo. Srpska crkva je po posjedovnom listu i vlasnik naših grobova. To tako neće moći – kategoričan je Burić.
U toj crkvi, zaključuje, vrata su otvorena za sve – „vjernike, dolaznike, polaznike, mještane vjerujuće i ateiste bili Crnogorci ili Srbi“, ali ona, dodaje, mora biti vraćena kome pripada.
Zakon o slobodi vjeroispovijesti izazvao je revolt Srpske crkve, prosrpskog političkog bloka u našoj zemlji, zvanične Srbije i Rusije, kao i entiteta BiH Republike Srpske, koji na sve načine pokušavaju da ga ospore i onemoguće njegovu primjenu. SPC organizuje protestne litije i molebane – svakog četvrtka i petka u većini gradova Crne Gore, neidentifikovani organizatori mobilišu grupe mladića koji u boje srpske trobojke bojaju javne površine, ali i kulturnu baštinu, a u svim ovim akcijama zloupotrijebljena su i djeca. U podgoričkoj osnovnoj školi „Vlado Milić“ grupa dječaka je u školskom dvorištu brutalno, na komade, pocijepala crnogorsku državnu zastavu. Snimak su objavili na društvenim mrežama, kao i video-zapis na kojem se vidi kako, van školskog dvorišta, mašu srpskom zastavom.
Zakon precizira da će imovina vjerskih zajednica koja je bila u vlasništvu države do 1918. kada je Srbija okupirala Crnu Goru biti vraćena državi, ako nema dokaza da ona pripada nekom drugom.
Bogićević: Od 1868. godine svi vjerski objekti Crnogorske crkve postali su državno vlasništvo
Crnogorski narod i Crnogorska crkva, uz državnu pomoć crnogorskog Senata i ,,milostive pripomoći“ crnogorskog knjaza, gospodara Nikole I, u vremenskom periodu 1860 -1910, kaže za Pobjedu dr Čedomir Bogićević, podigli su 163 nova hrama, dok ih je obnovljeno 112.
– U istom periodu podignuta su dva manastira i obnovljeno 12. Na teritoriji današnje opštine Danilovgrad, u navedenom periodu, podignuta su 23 hrama, a obnovljeno ih 10. Mjesta, imena i godine podignutih i obnovljenih hramova u ovom periodu navedeni su u knjizi „Pedeset godina na prestolu Crne Gore 1860 -1910“ (Cetinje, 1910., reprint Podgorica, 1998.) – kaže on.
Svi vjerski objekti u Crnoj Gori, ističe Bogićević, „od ustanovljenja Crnogorske autokefalne crkve od strane gospodara Ivana Crnojevića 1460. bili su vlasništvo sela, bratstava i plemena“.
– Od 1868, čuvenom Financijalnom reformom Crnogorskog senata kojom je upravljao Financijalni odbor na čelu sa vojvodom i senatorom Đurom Cerovićem (sinom ban-vojvode i senatora Novice Cerovića) svi vjerski objekti Crnogorske crkve postali su državno vlasništvo, a na korišćenje su povjereni eparhijama Crnogorske crkve pod državnim nadzorom, odobrenjima i dozvolama. Zakonom o parohijskom sveštenstvu iz 1908. sveštenički bir zamjenjuje se prirezom u novcu, a sve skupljeno u državnu miriju (kasu, blagajnu), odakle su isplaćivane plate sveštenstvu – pravoslavnom i inovjernom, kojima je utvrđeno pravo na penziju od strane crnogorske države, isplaćivane iz državne blagajne – objasnio je Bogićević.
Raspopović: Naše groblje nikada nije i neće nikada ni pripadati Srpskoj crkvi
Novo groblje Šabov krug u Martinićima, kaže Slavko Raspopović, nikada nije, a ni ubuće, poručuje, neće pripadati Srpskoj crkvi.
– Groblje Šabov krug je od osnivanja 1929. godine građansko, govoreći crkvenim jezikom laičko, a ne kanonsko groblje i u njemu mogu biti sahranjeni pripadnici svih nacionalnosti bez obzira na vjeru, boju kože… Jedini preduslov je da se radi o žitelju teritorije sela Podglavice, Donje Selo i Bobulja, koja pripadaju opštini Danilovgrad. U prilog ovim činjenicama svjedoče i grobovi pripadnika različitih nacija i vjera. Na njemu nema niti crkve, niti bilo kojih vjerskih simbola – objašnjava Raspopović.
Predsjednik Odbora za održavanje ovog groblja ističe da je neshvatljiva bestidnost i bestijalnost SPC „koja želi da prisvoji sve, čak i katoličke grobove koji se nalaze u novom groblju Šabov krug“.
– Svaki vjerujući vlasnik grobnog mjesta na našem groblju nesmetano može da pozove crkvena lica svoje crkve. I tako će i ostati. Zato su i prije nekoliko dana predati zahtjevi Upravi za nekretnine da se groblja Šabov krug, Gornji Martinići i Gorević i formalno vrate onima koji su ih gradili i čuvali – istakao je Raspopović.