Piše: dr Zlatko Bulić akademik
Ove godine se navršava jedan značajan jubilej vrijedan svake pažnje – NP “Lovćen“ , kao i NP „Durmitor“ i NP „Biogradska Gora“ slave 70 godina osnivanja i postojanja. Datum i jubilej sa kojim bi se svaka država ponosila. Čudno je da država Crna Gora i njene ekološke i druge institucije ovakom jubileju ne posvećuju nikakvu pažnju. JP „Nacionalni parkovi Crne Gore“, koje je već odavno izgubilo svoju pravu misiju postojanja, i postalo je poligon stranačkih prepucavanja i karovskih kombinatorika po dubini i širini, najvjerovatnije i ne zna za ovaj jubilej, jer ni jednim svojim činom nije pokazalo da ga to interesuje a ovaj itekako značajan datum morao se na najljepši način obilježiti i posvetiti mu se dužna pažnja. Dugo sam razmišljao kako i na koji način da napišem neki tekst posvećen ovom jubileju ali sam ipak odlučio da to ostavim onima koji su pozvaniji od mene da to urade. Iako sam skoro četri decenije, što kao student, postiplomac i kasnije kao doktor nauka i akademik proveo na poslovima zaštite prirode u Crnoj Gori i šire, odlučio sam da tekst ovim povodom napišem i posvetim jednom mladom čovjeku, književniku, publicisti, kolumnisti, humanisti entuzijasti i stručnom saradniku za rad sa lokalnom zajednicom u sklopu NP „Lovćen“ gospodinu Božidaru Proročiću koji je to sa punim pravom zaslužio.
Božidar Proročić je jedan od najljepših reprezenata i ličnosti koje sam imao priliku da upoznam i koji daje svoj puni doprinos u razvoju i očuvanju NP „Lovćen“ i njegove podgorine sa aspekta: istorije, etnologije, kulture, publicistike, upoznavanja i zaštite prirodnih vrijednosti Lovćena i njegove podgorine. Sa ovim mladim čovjekom imao sam priliku da se sretnem gotovo uvjek na terenima planine i padinama gorostasnog Lovćena đe je on sa svojim ruksakom, fotoaparatom i metalnim štapom osvajao vrhove Lovćena ali gotovo uvjek sam. Uvjek predan sa puno ljubavi posvećen svom poslu i saradnji sa čitavim plemenom Njeguša koje ga poznaje od samog Štirovnika i Lovćena pa do samih obala Boke i Budve. Uvjek raspoložen za razgovor sa posebnim entuzijazmom koji krasi njegov polet i nesvakidašnji talenat da zapiše sve ono zanimljivo i interesantno, što i mnogim iskusnim profesionalcima često promakne. U njemu sam prepoznao neumornog pregaoca, čuvara i neimara Lovćena i Crne Gore, koji će vas iznenaditi svojim više nego zavidnim znanjem iz istorije i kulture, ali i prirodnih nauka, pogotovo biologije. Jednom mi je u razgovoru rekao da su njegovi idoli: Krsto Pejović, prvi crnogorski botaničar sa Njeguša (Dugi do), Jozef Rohlena češki botaničar i iustraživać Koviljka Tomić-Stanković prva žena doktor – botaničkih nauka u Crnoj Gori i akademik Vukić Pulević – botaničar, kao i istaknuti istraživači šumarske struke prof. dr Vladimir-Vlado Vujanović i dr Milosav-Mišo Anđelić, koji su zajedno sa drugim istraživačima dali svoj puni doprinos u istraživanju Lovćena i njegove podgorine. Neko će možda reći da Božidar Proročić, nije biolog to je tačno ali ni biolozi nisu bili ni Krsto Pejović a ni Jozef Rohlena koji je bio učitelj po profesiji a napisao je kultno i kapitalno botaaničko djelo koje i danas koristimo u stručnoj literaturi ,,Conspectus Florae Montenegrinae“ (1942), koji je u to vrijeme predstavljao jedan od najboljih regionalnih pregleda flore u Evropi, štampan u poznatom i prestižnom časopisu „Preslia“ u Pragu. Pratio sam redovno i gotovo svakodnevno aktivnosti, zapise, saopštenja i radove Božidara Proročića i njegovih najbližih saradnika (Ane Uskoković i Veselina Živanovića), kao i njihove autorske tekstove u dnevnim i štampanim medijima, na različitim portalima. Naučno-popularni tekstovi koje on piše su jasni, sadržajni, sa puno istorijskih podataka i činjenica potkrijepljenih stručnom literaturom ali i naučnim radom i činjenicama na terenu. Kako je NP „Lovćen“ dugo bio zapostavljan u smislu stručnog i naučno-istraživačkog rada i dugo vremena je prenaglašavana njegova istorijska i kulturna komponenta u odnosu na vanserijeske prirodne vrijednosti, i ljepote Božidar Proročić je Lovćenu vratio jednim dijelom onaj puni sjaj koji mu je nedostajao svih ovih godina, i koji mu sa punim pravom pripada.
No da krenem redom nema neđelje da u medijima nema po jedan njegov putopis o predjelima Lovćena (sela, zaseoci, običaji, katuni, podgorina, floristika, endemi i subendemi Lovćena, ornnitologija, geonasljeđe, kulturno-istorijsko nasljeđe, radovi o poznatim istraživačima i naučnicima koji su istraživali Lovćen, radovi o bivšim direktorima NP „Lovćen“ itd., itd.).
Veoma je značajno napomenuti da Božidar Proročić već duže vrijeme priprema složenu ali vrijednu monografiju o NP „Lovćen“. Duboko svjestan da NP „Lovćen“ nije samo ono što je u njegovim granicama već čitavi planinski masiv koji izranja iz crnogorskog primorja do najviših vrhova Lovćena i Štirovnika. Radi sve ono što bi trebale da rade institucije sistema a ne rade prije svega njegova matična kuća JPNPCG, koja očigledno nema razumijevanja za njegov rad i požrtvovanje, no to ne treba da nas čudi ipak je ovo Crna Gora kroz istoriju nam je poznato da smo uvjek one koji znaju ignorisali najblaže rečeno. Međutim, znanje vam ne može niko uzeti ma koliko se trudio. Uspio je neumorni Božidar Proročić do sada da u okviru brojnih istraživačkih ekskurzija da otkrije i nove biljke u flori Lovćena (zajedno sa svojim saradnicima) koje do sada nijesu bile opisane što je itekako značajan doprinos flori Lovćena, sakuplja raspoložive podatke i priprema stručno-naučni rad o tome. Sama činjenica da je otkrio novo stanište lovćenskog zvončića ( Edraianthus wetstainii ssp. Lovcenicus) na novom lokalitetu pa da ništa drugo nije uradio je više nego dovoljno. Uradio je prvi plan ,,Zaštita, očuvanje i revitalizacija šuma NP „Lovćen“ (petogodišnji plan) đe su recezenti njegovom stručno-naučnom radu bili istaknuti naučnici dr Milosav Mišo-Anđelić i prof. dr Vladimir-Vlado Vujanović koji predaje na Šumarskom fakultetu u Kanadi. Matica Crnogorska mu je u svom časopisu iz decembra 2021 objavila izuzetan strućni rad ,,Vrtače na Lovćenu“ đe su recezenti bili mr. Luka Mitrović i prof. dr Ibro Skenderović. Nastavlja i dalje sa svojim aktivnim radom pa je uspio da sakupi izuzetno vrijednu kolekciju (foto dokumentaciju) u negativu koja je zaostavština prvog upravnika NP-Lovćen, poznatog i neumornog Đorđija-Đoka Popovića i planira da se ovim povodom napravi jedna fotoizložba kako bi se pokazalo kako su Lovćen i druge crnogorske planine izgledale prije skoro 7 decenija.
Veoma je značajno istaći rad gospodina Proročića u godini jubileja NP-Lovćen, đe je pokrenuo časopis ,,Jezerski vrh“ kako bi posjetio na taj itekako značajan datum. Već je završen i drugi broj će izaći upravo ovih dana.
Naravno, nezaobilazno je pomenuti i vrijednu knjigu koja je u pripremi ,,Legende i priče sa Lovćena“ koja će izaći u izdanju ,,Pobjede“ čime će se na najljepši način jedan vrijedan dio kulturnog nasljeđa sačuvati od propasti i zaborava. Nikada ne bismo bili u prilici da pročitamo brojne lijepe priče i reportaže o Lovćenu da nije entuzijazma i rada neumornog Božidara Proročića. Veliki rad i požrtvovanje u institucijama sistema očigledno da danas nije poželjno, no Božidar Proročić bez obzira ne sve to svaki dan nastavlja svoju mogu slobodno reći plemenitu misiju u očuvanju, zaštiti i valorizaciji prirodnih ljepota NP „Lovćen“ i njegove podgorine. Gromovi, oluje, snjegovi, kiše, sunce Lovćena i Štirovnika utkali su neumorni istraživački duh u dušu i srce Božidaru Proročiću. Nenametljiv i tih pun poštovanja prema svima i svakom sagovorniku njegov jedini kriterijum je rad, odgovornost, rezultati, profesionalizam i beskrajna ljubav prema prirodi i Crnoj Gori.. To je zapravo i jedino relevantno za svakog akademskog građanina, naučnika, književniuka pa i mene kao akademika DANU. Takva ,,žrtva“ ima i svoju visoku cijenu, nije lako biti rastrzan između struke, nauke, publicistike i književnosti na uvjek nemirnim crnogorskim putevima. No u jedno sam siguran da svako onaj ko voli Lovćen i Crnu Goru, ko im pripada punim srcem, bićem, dušom, tijelom, identitetom, mora biti ponosan na ono što Božidar Proročić radi. Svaki NP u Crnoj Gori morao bi da ima makar po jednog stručnog saradnika koji bi služio za ponos ustanovi kao što Božidar Proročić služi za ponos NP-Lovćen. U svakoj savremenoj i lijepo uređenoj državi Evrope, Božidar Proročić bi imao posebno i zasluženo mjesto ali mi smo nažalost daleko od toga. Sigurno mu je ta magija Lovćena istkanog u Njegoševim životnim vrtlozima ali i ,,Vrtlozima života“ Vasilja Stusa ukrajinskog pjesnika kojeg je on sam preveo davala i daje snagu za sva pregnuća. Za sami kraj ovog ličnog osvrta sjetih se knjige ,,Derviš i smrt “ i pisca Meše Selimovića i možda bi taj citat najbolje išao uz ono što Božidar Proročić radi kao neumorni neimar Lovćena i njegove podgorine a Meša Selimović je zapisao: “Opet sam sam. Možda je i najbolje tako, ne očekuješ pomoć i ne bojiš se izdaje. Sam. Učinit ću sve što mogu, ne uzdajući se u podršku koje nema, i onda je moje sve što postignem, i zlo i dobro.” O njegovom doprinosu u kulturi i književnosti govorili su i govoriće drugi, mnogo pozvaniji od mene. a ja sam lično smatrao da moram istaknuti makar neke vrijedne segmente iz njegovog dosadašnjeg života i doprinosa nauci i Lovćenu u godini jubileja. Naravno želim napomenuti i njegovu saradnju i punu podršku manjinskim narodima Crne Gore: Bošnjacima, Albanncima, Hrvatima, Muslimanima, i drugima koji su mu posvetili tribinu: „Interkulturalna obzorja – Božidara Proročića, publicista i književnik“ koju mu je organizovao CEKUM u saradnji sa manjinskim narodima, pokazujući koliko uvažavaju i poštuju njegov lični doprinos kroz kulturnu prizmu njima.
Božidar Proročić rođen je 3 januara 1979 godine na Cetinju. Osnovnu i srednju školu završio na Cetinju. Saobraćajni fakultet dva smjera završio je kao student generacije. Sa 18 godina bio najmlađi kolumnista u Crnoj Gori nedjeljnika ,,Onogošt” kao i urednik kulturne rubrike istog sa 19 godina. U tom periodu objavio više od 150 autorskih tekstova iz oblasti, istorije, kulture, religije, filozofije književnosti. Kolumnista portala ,,Analitika” ,,Aktuelno” ,,Pobjeda” ,,Bošnjaci net”, ,,Revija Bihor” sarađuje sa portalima za kulturu i to: ,,Avlija” iz Rožaja kao Montenegrina net, Odzivima, Kultu, i Kulturištima, Gledištima, Art Akademija (Zagreb) i brojnim drugim publikacijama i časopisima za kulturu i društveno politička pitanja. Specijalni je savjetnik u Kulturno-Ekonomskom centru Azerbejdžana u Podgorici za promociju kulture Azerbejdžana u Crnoj Gori. Aktivno igra šah i ima zvanje majstorskog kandidata. Govori engleski, italijanski, ukrajinski i ruski jezik prevodi sa ukrajinskog. Koautor je sa Seyranom Mirzazadom knjige ,,Istaknute ličnosti Azerbejdžana na crnogorskom jeziku.” Aktivno promoviše i piše o kulturi Ukrajine, Azerbejdžana, njihovoj književnosti u brojnim časopisima i publikacijama kao i portalima u Crnoj Gori. Objavio zbirku poezije ,,Jesen pjesnika.” Član savjeta biblioteke ,,Njegoš ” sa Cetinja za međunarodnu kulturnu saradnju i razmjenu u periodu od 2018-2022. godine. Aktivno promoviše i podržava kulturu i književnost Bošnjaka u Crnoj Gori. Nagrađivan za svoju poeziju. Aktivno radi na povezivanju sjevera Crne Gore sa Prijestonicom Cetinje promoter mnogobrojnih kulturnih i šahovskih manfiestacija za sjever Crne Gore, i Cetinje. Prevodi sa ukrajinskog. Nagrađen od Kulturno-ekonomskog centra Azerbejdžana priznanjem za kulturnu saradnju i povezivanje Azerbejdžana i Crne Gore. Dobitnik međunarodne nagrade Azerbejdžana ,,Nurengiz Gunj” za poeziju iz moje zbirke ,,Jesen pjesnika.” Sa ukrajinskog jezika je preveo zbirku pjesama Olene Telige, kao i zbirku poezije Jurija Daragana ,,Torba za strijele” zbirku poezije Vasilja Stusa ,,Vrtlozi života” kao i koautorske knjige sa Edinom Smajlovićem ,,Krimski Tatari od postanka do progona i nazad .” Autor sam istorisjke knjige ,,Gladomor 1932-1933 genocid nad Ukrajinom” Koautor je sa dr: Željkom Lovrenčić panorame savremenog hrvatskog pjesništva ,,Razlog za pjesmu” i panorame savremenog Crnogorskog pjesništva ,,Odlazak u stihove.” U koautorstvu sa Dijanom Tiganj autor je prve panorame savremenog pjesništva Bošnjakinja, Crne Gore ,,Lirski zinet.” Sa istom autorkom i Seyranom Mirzazadom autor je knjige ,,Savremena književnost Azerbejdžana.” Dobitnik nagarade ambasade Ukrajine u Crnoj Gori za jačanje bilateralnih i kulturnih odnosa između Crne Gore i Ukrajine Ima izuzetnu plodnu saradnju na poljima kulture sa ambasadama: Hrvatske, Ukrajine, Azerbejdžana, Austrije, Portugalije. Pjesme su mu prevedene na: Azerbejdžanski, Ukrajinski, Španski, Albanski i Njemački.
Božidar Proroćić je neumorni istraživač Lovćena i predani stručni i kulturni radnik i veliki borac za Crnu Goru, apsolutno zaslužuje svako poštovanje za dosadašnji učinak u razvoju kulture i zaštite prirode u Crnoj Gori i šire. Djelovao je uvijek u svom životu ne kao pojedinac već kao institucija na čemu mu mogu pozaviđeti mnogi. Uvijek je, kako kaže, započinjao projekte precizno i realno isplanirane i uvijek ih je privodio kraju, ma koliko oni bili teški, i zahtjevni ma koliko bilo prepreka na tom časnom putu, uzgred budi rečeno veoma komplikovani pa čak u crnogorskim uslovima nemogući. Privilegija je poznavati ovakvog svestranog mladog čovjeka i sarađivati sa njim. Nadam se da će odgovorni ljudi u Prijestonici Cetinje i JP “Nacionalni parkovi Crne Gore”, prepoznati njegov raskošni potencijal i uključiti ga u realizaciju najznačajnijih razvojnih ekoloških i kulturnih projekata.
Ubijeđen sam, da bez obzira na prepreke koje svuda postoje, na turbulentnu i nepredvidivu crnogorsku zbilju i stvarnost, dolazi vrijeme ovih mladih ljudi kao što je Božidar Proročić, koji će nas obradovati novim projektima i rezultatima, a Cetinje, Lovćen i Crna Gora se sa njima može samo ponositi.