Apelacioni sud ukinuo je presudu kojom je Nikšićanin Milan Andrijašević (40) osuđen na 40 godina zatvora za ubistvo sugrađanina i druga Marka Gardaševića kojeg je 20. maja 2020. u njegovoj kući izudarao sjekirom, a potom nožem ubo u trbuh i vrat.
Sudije Apelacionog suda naložile su ponovno suđenje u ovom predmetu nakon što utvrdile da su u prvostepenoj presudi dati nejasni razlozi za kvalifikaciju da je ubistvo počinjeno na svirep način.
– Za postojanje ovog oblika krivičnog djela ubistva neophodno je da su preduzete djelatnosti objektivno okrutne i stravične, te da je žrtva u svjesnom stanju, tako da doživljava i trpi njihovu surovost, uz veliki bol, strah i patnju, dok je neophodno da učinilac djela bude svjestan surovih i nečovječnih akata koje voljno preduzima, a što nije bio slučaj u konkretnom predmetu – pojašnjava se u obrazloženju ukidnog rješenja.
Svirepost, podsjećaju sudije, sastoji se i od neosjetljivosti učinioca prema mukama, patnjama i bolovima koje se nanose žrtvi i u sopstvenom naslađivanju, uživanju i zadovoljstvu u mučenju žrtve, uz postojanje namjere i volje da što više izmuči i izmrcvari žrtvu.S obzirom na obdukcioni nalaz i vještačenje psihijatrijske struke kojima je utvrđen intenzitet fizičkih i psihičkih bolova koje je trpjela žrtva, nejasno je zaključivanje prvostepenog suda da je otpuženi ubistvo izvršio na svirep način.
Iz nalaza se utvrđuje da je umiranje žrtve trajalo 15 minuta te da su sve povrede nastale jedna za drugom.
– Među prvima nastale povrede glave usljed kojih je došlo do smrtnog ishoda, ne isključujući mogućnost da je oštećeni usljed tih povreda izgubio svijest, ali ne odmah, a da je posljednja nastala povreda u vidu ubodne rane u predjelu lijeve strane vrata koja je za posljedicu imala presijecanje velike vratne vene i krvarenje iz iste koje je trajalo najmanje desetak minuta, te da je umiranje oštećenog trajalo petnaestak minuta – navodi se u nalazu vještaka.
Osim toga, Apelacioni sud ukazuje da u prvostepenoj presudi nijesu navedeni razlozi koji se tiču ličnosti optuženog koji ga karakterišu kao okrutnu, brutalnu, nemoralnu ličnost koja hladnokrvno sa zadovoljstvom i uživanjem muči svoju žrtvu.
– Niti daje razloge da je kod optuženog postojala namjera za tako nešto, niti u pogledu svijesti o tome da oštećenom nanosi bol i patnje jakog intenziteta, a sve u okviru subjektivnog elementa svireposti, a što je prvostepeni sud bio dužan da učini – navodi se u ukidnom rješenju.
Prema navodima optužnice, Andrijašević je 20. maja oko 5.30 časova u naselju Rastoci na svirep način, sa umišljajem ubio Gardaševića. Došao je u porodičnu kuću oštećenog i zadao mu više udaraca tupim i oštrim dijelom sjekire po glavi i tijelu, nanoseći mu oko 20 tjelesnih povreda.
Pored sjekire, Andrijašević je u napadu na Gardaševića koristio i nož kojim mu je zadao dva uboda u trbuh i vrat.
Kada je Gardašević preminuo od zadobijenih povreda, optuženi mu je jastukom prekrio glavu, zaključao vrata i napustio kuću.
Obdukcioni nalaz pokazao je da je smrt kod Gardaševića nastupila od preloma kostiju lobanje i oštećenja važnih moždanih centara usljed krvarenja iz presječene vratne vene.
Vještaci su utvrdili da je Gardašević tokom nanošenja udaraca i ubodnih rana trpio fizičke i duševne bolove jakog intenziteta i dužeg trajanja.
Ubistvo Gardaševića otkrio je njegov otac Borislav Gardašević kada je ušao u staru kuću koju je Marko koristio da ispita zašto mu sin tog jutra nije došao na uobičajnu jutarnju kafu.
On je oko 10.20 sati sa Markovim drugom Grgurovićem, koji se interesovao gdje je Marko, provalio u staru kuću. Zatekli su Markovo tijelo na podu u krvi i glava mu je bila prekrivena jastukom.
Činjenica da ulazna blind vrata nijesu bila obijena dovela je do zaključka da je žrtva dobro poznavala ubicu što je inspektorima suzilo krug osoba koje su mogle počiniti ovaj zločin.
Identitet ubice razotkriven je analizom video-materijala sa nadzornih kamera koje su snimile Andrijaševića da se u zoru dovezao ,,opel korsom“ do kuće Gardaševića i ušao unutra.
Osumnjičeni je nakon zločina odbacio oružje i sakrio garderobu koju je nosio.
Andrijašević je i sam priznao pred inspektorima da je ubio Gardaševića, ali se prilikom saslušanja pred tužiocem branio ćutanjem.
Pred sudom on je tvrdio da je na druga potegao sjekiru, braneći se od napada poslije svađe u kojoj ga je žrtva napala da mu mušterije šalje kod drugog dilera.
Iz policije su nakon hapšenja Andrijaševića kazali da o motivu ubistva Gardaševića ne mogu iznositi više detalja, ističući da su žrtva i izvršilac imali određene zajedničke nedozvoljene aktivnosti, što je imalo za posljedicu eskalaciju sukoba koji je kulminirao ubistvom.
Osumnjičeni i oštećeni su odranije poznati policiji kao izvršioci heterogenih krivičnih djela, kazali su tada iz policije.