Profesor na američkom univerzitetu Džons Hopkins Siniša Vuković u današnjoj DRV govorio je, između ostalog, o strateškim ciljevima Vladimira Putina, šansama da ih ostvari vojnim sredstvima, kao i o eventualnim izgledima Srbije ako, pod okriljem ruske agresije na Ukrajinu, pokuša da realizuje svoje velikodržavne ambicije.
“Potez očajnika”
Dr Vuković najprije naglašava da je Putin postao svjestan kako je “eksplicitna agresija” posljednje sredstvo koje mu je ostalo na raspolaganju za ostvarenje strateških interesa Rusije.
– Ovo je potez očajnika” – definiše naš sagovornik agresiju Rusije na Ukrajinu.
Prije će biti da je ovo početak kraja Rusije kakvu znamo, nego početak stvaranja nekog novog svjetskog poretka po mjeri Moskve, smatra Vuković, uz opasku da u ovom trenutku Putina podržava tek pet zemalja, što je pokazalo glasanje u UN.
Vuković apostrofira faktor povrijeđenoga ega predsjednika Rusije, njegovo gotovo infantilno ponašanje, uprkos činjenici da mu je 70 godina, zbog nedovoljnoga uvažavanja koje je Zapad pokazivao prema njemu. Da bi nahranio svoj ego i da bi ga istorija zapamtila onako kako želi, Putin je odabrao put dokazivanja da je Rusija sila – i to vojna sila. Propaganda i hibridno ratovanje nijesu ga zadovoljavali.
“Ono što Putin nije očekivao je da Rusija neće moći da pokaže da je sila!”
Vuković objašnjava da je Putin odavno okružen uskim krugom ljudi koji ga selektivno informišu i da zbog toga ne živi u realnosti, niti realno projektuje svoje ciljeve.
“Uspostavljanje novog svjetskog poretka od jedne zemlje koja je pritom ekonomski prilično skromna u odnosu na ostale, ne samo one njoj suprotstavljene, nego i one koji stoje po strani… zemlje koja je iscrpljena posljednjih 90 godina, raznim pokušajima da proizvede i izveze revoluciju u međunarodne okvire?!”
“Rusija je bila sila, ali se ona sada ne pita”
Za Putina je kraj Hladnog rata bio katastrofa jer se u tim okolnostima Rusija (SSSR) pitala. Zato on želi vaspostavljanje poretka u kojem bi Moskva bila faktor globalnog odlučivanja. Gost DRV, međutim, objašnjava zbog čega je takva Putinova namjera nerealna.
“Rusija je u ovom trenutku ekonomski blago jača od Španije, oslanja se na energente i ranjiva je na eksterne šokove, nije kompetativna, nije značajna kada je u pitanju inovativnost…on bi da se takva Rusija pita. Rusija koja je pokazala da nije u stanju da osvoji nijedan veći grad u Ukrajini. On želi da i drugi oponašaju njegov model, ali ne ide, nikako neko da prihvati taj model. I to ga zbunjuje. Rusija je bila sila, ali se ona sada ne pita. Rusija koja ne želi da prima norme, već da ih stvara, to je njegova želja, ali mogućnosti su drugo”, rezolutan je dr Siniša Vuković.
To što Putin jeste zločinac, ne znači da ga mnogi neće romantizovati kao simbola otpora Zapadu
Povodom teze da je Putinu bitno kako će ga pominjati istorija, gost DRV upozorava da bi ona slika o njemu, koju ima Zapad: kao agresora, čovjeka koji ubija civile, čini urbicid, od Mariupolja pravi novi Vukovar… kakva u EU i SAD uglavnom postoji i prema Miloševiću, Mladiću, Karadžiću… mogla biti drastično različita u Rusiji.
Ne isključuje da će i Putin biti romantizovan od određenih krugova u mnogim državama koji će njega uzimati kao simbol otpora zapadnom imperijalizmu, kao što i danas imamo, kako navodi, neke ljude koji romatizuju Miloševića jer se on, tobože, usudio da kaže „ne“ Zapadu.
„Ti Vukovari, Srebrenice, Mariupolji…oni to ne gledaju tako, njih to ne zanima, oni to gledaju na nekom makro nivou, da se on usprotivio nekom novom svjetskom poretku i on je naš heroj. Vi to imate i toga će uvijek biti. Ono što meni daje nadu je što prvi put dobijamo informacije javno mnogo brže nego nikad u istoriji, i mi na dnevnom nivou vidimo šta se dešava.
Vi i danas imate ljude na Balkanu koji ne znaju šta se desilo u Sarajevu, imate negiranje genocida… to su sve posljedice činjenice da ljudi nijesu dobijali informacije“.
Sindrom morbidne ekvibilistike, izjednačavanje žrtve i dželata, kojima smo skloni na Balkanu, nije fenomen koji postoji samo u ovom regionu, upozorava Vuković.
Srbija se uvalila u živo blato i što se više batrga, sve više sebi komplikuju situaciju
Vuković smatra da Srbija nije stala uz Rusiju na isti način kao Bjelorusija, te da Rusija ne bi mogla da izvrši ovo što je naumila da nije „okupirala“ neke bjeloruske gradove i stacionirala trupe na njihovoj teritoriji. U tim područjima više i nemamo bjelorusku vlasti, nego se tamo pita Ruska vojska.
Srbija se, smatra Vuković, nalazi u nezavidnom položaju jer je mnogo ulagala u odnos sa Rusijom, što je bilo politički očekivano, jer je Rusija imala zlatni glas u SB UN.
„Srbija je sebe na neki način uvalila u jedno pokretno živo blato, pa što više radi sve više sebi komplikuje situaciju. Nije lako poslije svega reći Rusiji ne. Ali (u Beogradu) razumiju da Rusija od juče, i Rusija sjutra neće biti ista, jer se upustila u avanturu koja će da se odrazi na njen status u budućnosti.” kaže Vuković i dodaje:
“Ovo kako se Srbija ponašala pokazuje da je to jedno nepromišljeno pozicioniranje i pokušaj balansiranja u periodu kada se ne balansira. U ratnim okolnostima se ne balansira“!
“Crnogorsko društvo domaćim snagama da izvuče na površinu stavove, ne očekujući da zapad nečije riječi tumači”
Na pitanje da li je zapadu, nakon (ne)očitovanja ovfdašnjih političkih subjekata prema agresiji Rusije na Ukrajinu jasno – ko je ko u Crnoj Gori (?) Vuković odgovara:
“U dobroj mjeri jete, ali ne do kraja, i to je ono što je vrlo interesantno. Kada vi razgovarate sa tim ljudima, mnogo toga se gubi u prevodu. Kada (na Zapadu) dobiju te informacije, dobiju prije svega one informacije na koje mogu da se oslone, koje su im odmah dostupne i nemaju strpljenja da prate nijanse, finese, polurečenice, poglede i neverabalnu komunikaciju koja se dešava između aktera na političkoj sceni.
Kada vidite da je neko formalno osudio agresiju, iako istovremeno sve čini da one koji nijesu osudili agresiju vrati u Vladu, Zapadu je dovoljno da je on izrekao osudu”.
Zato dr Siniša Vuković naglašava važnost istrajnosti u informisanju i objašnjavanju zapadnim partnerima suštine stavova i odnosa prema agresiji Rusije na Ukrajinu. No, smatra da je taj događaj vododjelnica i da će, uprkos svemu, Zapad sada imati jasniju sliku o političkoj sceni Crne Gore.
U Drugačijoj radio vezi Vuković je objasnio i zašto je, tokom Trampovog predsjedavanja SAD, Putin uspio da nabilduje sopstveno i rusko samopouzdanje, analizirao je razloge uspjeha denacifikacije u Njemačkoj i kraha toga projekta u Srbiji, u kontekstu budućeg suočavanja Rusije sa zločinima koje čini u Ukrajini, ruskoga ambasadora u BiH nazvao je “velikim provokatorom” zbog prijetnji upućenih Sarajevu…