Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

Vrijeme neizvjesnosti poslije tijesnih izbora u Njemačkoj

Njemačka se suočava s sedmicama, pa možda mjesecima neizvjesnosti pošto su poslije parlamentarnih izbora u nedjelju, 26. septembra, ostali otvoreni i oblik i program sljedeće vlade, dok glasanje nije donijelo puno razjašnjenja ko će naslijediti kancelarku Merkel, piše Volstrit džurnal (The Wall Street Journal).

Njemačku poslije tijesnih izbora čekaju nedjelje i mjeseci neizvjesnih pregovora o vladajućoj koaliciji i nasljedniku Angele Merkel, s najavom nove, nestabilnije političku ere, ali i slabijeg njemačkog liderstva u Evropskoj uniji u kritičnom trenutku za evropski kontinent, pišu svjetski mediji.

Složeni i dugi koalicioni pregovori

Njemačka se suočava s sedmicama, pa možda mjesecima neizvjesnosti pošto su poslije parlamentarnih izbora u nedjelju, 26. septembra, ostali otvoreni i oblik i program sljedeće vlade, dok glasanje nije donijelo puno razjašnjenja ko će naslijediti kancelarku Merkel, piše Volstrit džurnal (The Wall Street Journal).

Makar u početku, četvrta najveća svjetska ekonomija mogla bi biti bez jakog vođstva, a zatim u naredne četiri godine s oslabljenom vladom, poslije 16 godina dominacije konzervativaca pod Angelom Merkel.

Preliminarni rezultati su ukazali na tanku prednost socijaldemokrata s lijevog centra, ali, kako ističe američki list, da li će oni uspjeti da naslijede Merkel na čelu vlade i najveću evropsku privredu pomjere ulijevo, zavisiće od ishoda složenih i dugotrajnih koalicionih pregovora.

Merkel će neko vrijeme nastaviti da vodi vladu, dok će njemački saveznici u Evropi i SAD morati da sačekaju da Njemačka bude spremna da razgovara o hitnim pitanjima, od evropskog paketa mjera za borbu protiv klimatskih promjena do načina kakav stav zauzeti prema Kini.

Tokom svog dugog staža i djelimično zahvaljujući popularnosti u zemlji i inostranstvu, Merkel je postala jedan od najiskusnijih i najuticajnijih evropskih lidera. Sada, poslije nekonkluzivnih izbora, njen naslednik bi mogao da se suoči sa smanjenjem uticaja, manjom podrškom u parlamentu, na čelu vlade sastavljene od tri koaliciona partnera, što bi bio prvi put u posleratnoj istoriji Njemačke.

Kraj ere

Poslije 16 godina Angele Merkel kao kancelarke, Njemci su raspršili glasove širom političkog spektra na izborima koji su najavili nestabilniju političku eru u Njemačkoj i slabije njemačko vođstvo u Evropi u kritičnom trenutku kada se kontinent još bori za oporavak od pandemije, ističe Njujork tajms (The New York Times).

Iako su preliminarni rezultati dali socijaldemokratama s lijevog centra malo vođstvo, oni su ipak toliko tijesni da niko još nije mogao da kaže ko će biti sljedeći kancelar niti kako će izgledati sljedeća vlada.

Izbori u nedjelju označili su kraj ere i za Njemačku i za Evropu, ocjenjuje list, ukazujući da više od decenije, Merkel nije bila samo kancelarka Njemačke, već i lider Evrope, vodeći svoju zemlju i kontinent kroz uzastopne krize i tokom tog vremena pomogla da Njemačka postane vodeća sila Evrope prvi put poslije dva svjetska rata.

Njeno vrijeme na čelu vlade odlikovalo se prije svega stabilnošću, ali je predizborna kampanja bila najnestabilnija u posljednjih nekoliko decenija, ističe Njujork tajms. Armin Lašet (Laschet) koji kandidat demohrišćana za kancelara, dugo je bio viđen kao favorit za nasljednika Merkel, sve dok niz grešaka zajedno s njegovom nepopularnošću nije urušio vođstvo njegove stranke. S druge strane, za kandidata socijaldemokrata Olafa Šolca (Scholz) smatralo se da su mu odbrojani dani prije nego što je uspio da svojim stabilnim nastupom povrati stranku iz zaostatka za demohrišćanima od 10 odsto.

Na izborima u nedjelju udio demohrišćanskih glasova pao je znatno ispod 30 odsto, što je njihov najgori rezultat u istoriji. Ipak, Lašet je rekao da će uraditi sve u njegovoj moći da formira vladu. To, međutim, planira i Šolc. Međutim, ukazuje Njujork tajms na ocjene analitičara, ko god da postane kancelar, neće imati samo slabiji mandat, već će imati i manje vremena za vođenje u Evropi.

Prvi put u novijoj istoriji?

Preliminarni rezultati ukazuju na to da se Njemačka sprema za tročlanu vladajuću koaliciju, prvu u svojoj novijoj istoriji, ističe Fajnenšl tajms (The Finacial Times) i ukazuje da mnogo toga zavisi da li će manje stranke, Zeleni i Partija slobodnih demokrata (FDP), odlučiti da se udruže sa Socijaldemokratskom partijom (SPD) ili Hrišćansko-demokratskom unijom (CDU) i njenom sestrinskom Hrišćansko-socijalnom unijom (CSU).

Prema preliminarnim rezultatima, SPD je osvojio 25,7 odsto glasova, dok je CDU na drugom mjestu sa 24,1 odsto. Slijede Zeleni sa 14,8 odsto i liberalna FDP sa 11,5 odsto.

Lašet je insistirao da ima pravo da ispituje mogućnost da vodi koalicionu vladu iako je SPD osvojio više glasova.

“Nije uvijek bio slučaj (u Njemačkoj) da su stranke na prvom mjestu davale kancelara”, rekao je on.

S druge strane, Šolc takođe insistira da treba da predvodi koalicione pregovore.

Lider FDP-a Kristijan Lindner (Christian) rekao je da misli da bi njegova stranka imala “više zajedničkog u političkom smislu”, sa vladom koju bi vodio CDU nego sa onom koju bi vodio SPD, ali je i naveo da ima smisla da Zeleni i FDP prvo razgovaraju jedni s drugima prije nego što se konsultuju sa socijaldemokratama i demohrišćanima.

Kandidatkinja Zelenih za kancelarku Analena Berbok (Annalena Baerbock) rekla je da je njena stranka ostvarila “najbolji rezultat ikada”, ali je i stavila do znanja da je partija razočarana što nije došla do 18 do 20 odsto koliko se nadala da bi mogla dobiti.

Šta dalje?

Dok u većini parlamentarnih sistema, šef države imenuje stranku koja treba da formira vladu – obično onu koja je osvojila najviše glasova, u Njemačkoj sve partije mogu početi takozvane “eksploratorne razgovore”, ukazuje agencija Frans pres (Agence France-Presse).

U ovoj prvoj fazi, koja nema vremensko ograničenje, ništa ne sprečava stranke da paralelno vode više koalicionih razgovora, mada tradicija nalaže da najveća partija pozove manje na raspravu.

Te rasprave mogu početi čim budu objavljeni rezultati i partije žele da njima otkriju šta su crvene linije drugih stanaka i da utvrde da li mogu da rade zajedno.

Ako se dvije ili tri stranke načelno slože da bi žele savez, tada moraju pokrenuti formalne pregovore o koaliciji, sa sastancima radnih grupa kako bi rešile pitanja politike vlade. Na kraju tih pregovora, stranke odlučuju ko će biti zadužen za koje ministarstvo i potpisuju koalicioni ugovor. Ni ova faza nema vremensko ograničenje.

Stranke poslije toga imenuju koga želele da bude kancelar prije zvaničnog glasanja u Bundestagu.

Poslije posljednjih izbora u Njemačkoj 24. septembra 2017, Merkel je formalno potvrđena za kancelarku u koaliciji između demohrišćana i socijaldemokrata tek 14. marta 2018.

Ako ne bude dogovora o koaliciji, predsjednik Njemačke Frank-Valter Stajnmajer (Frank-Walter Steinmeier), koji je član SPD-a, može da predložiti potencijalnog kancelara, najvjerovatnije iz stranke koja je osvojila najveći dio glasova.

Parlament tada glasa tajnim glasanjem, pri čemu je kandidatu potrebna apsolutna većina. Ako se to ne dogodi, drugo glasanje će se održati dvije nedjelje kasnije. Ako i dalje nema apsolutne većine, slijedi treći krug glasanja u kojem je dovoljna relativna većina.

Predsjednik zatim odlučuje da li će imenovati kancelara manjinske vlade ili će raspustiti Bundestag i raspisati nove izbore. Ovaj najgori scenario je zamalo izbjegnut 2017. kada je suočen sa zastojem u pregovorima, Štajnmajer pozvao stranke da se ponovo sastanu, zalažući se za obnovu takozvane velike koalicije demohrišćana i socijaldemokrata.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve