Trećina grada Džakarte do 2050. mogla bi biti pod vodom nastave li se postojeći trendovi nekotroliranog i pretjeranog crpljenja podzemnih voda, rast nivoa mora i sve ekstremnije vrijeme, upozoravaju stručnjaci.
Postojeće mjere za zaštitu okoline nijesu donijele nikakav pomak, pa su se vlasti odlučile na drastičan korak – Indonezija će dobiti novi glavni grad.
Indonežanski predsjednik Joko Vidodo objavio je da će nova prijestonica biti na Kalimantanu, indonezijskom dijelu Bornea, iako tačna lokacija još nije određena.
Premještanje administrativnog i političkog srca zemlje očuvaće nacionalnu upravu, ali će biti i smrtna presuda za Džakartu, grad od 10 miliona stanovnika.
Stanje u Džakarti, izgrađenoj na trusnom području, u močvari, blizu sjecišta 13 rijeka, dodatno je pogoršano stihijskim razvojem, lošim urbanim planiranjem i saobraćajnim zagušenjem.
Džakarta nema vodovodni sistem u sjevernom dijelu, pa mjesna industrija i milioni stanovnika iskorišćavaju njezine vodonosnike, propusne slojeve tla koji sadržavaju vodu.
To iskorišćavanje podzemnih voda dovelo je do slijeganja tla, pa Džakarta u nekim dijelovima tone i do 25 centimentara godišnje.
Danas neke četvrti leže na četiri metra ispod nivoa mora, što milione ljudi čini ranjivima na prirodne katastrofe.
Poplave su uobičajena pojava tokom sezone kiša, a očekuje se da će s globalnim zagrijavanjem i rastom nivoa mora biti i gore.
Premda će glavni grad biti sagrađen drugdje, vlasti očajnički smišljaju mjere kako spasiti grad.
Odobrena je izgradnja vještačkih ostrva u zalivu ispred Džakarte, koji bi grad kao tampon zona trebali čuvati od Javanskog mora.
Planira se i gradnja novoga obalnog zida, iako dosadašnje barijere nijesu dale rezultata. Zidovi su već izgrađeni oko najugroženijih četvrti, ali su napukli, propuštaju vodu i natapaju uske ulice i kućice u najsiromašnijim dijelovima.
“Zidovi nijesu trajno rješenje”, kaže Heri Andreas, geolog s tehnološkog instituta u Bandungu, trećem po veličini indonezijskom gradu, te ističe da je potrebno promijeniti način upravljanja vodama.
“Džakarta je žrtva i svog pretjeranog razvoja, jer novi neboderi i velike zgrade pritiskaju tlo što pogoršava problem, najveći je krivac prekomjerno iskorištavanje podzemnih voda. Grad trenutno nema drugog načina da ispuni potražnju za vodom, jer nema sveobuhvatnu vodovodnu mrežu”, kaže Andreas.
Džakarta nije jedini grad u svijetu koji tone. U zoni rizika su i gradovi poput Venecije, Šangaja, Nju Orelansa i Bangkoka, no Džakarta je dosad učinila malo toga kako bi pokušala riješiti situaciju, tvrdi geolog.