Prvi put u istoriji, na svijetu je više starijih ljudi nego male djece, prema podacima Ujedinjenih nacija.
Njihove brojke pokazuju da je krajem 2018. godine broj starijih od 65 godina nadmašio broj mlađih od pet godina.
Sada na planeti ima oko 705 miliona starijih od 65 godina, dok je onih uzrasta do četiri godine oko 680 miliona.
Sve veći jaz
Trenutni trendovi ukazuju na rast dispariteta između najstarijih i najmlađih do 2050. godine – biće više od dvoje starijih od 65 godina na svaku osobu uzrasta do četiri godine.
Ovaj sve veći jaz pokazatelj je trenda koji su demografi tražili godinama: u većini zemalja živimo duže, ali ne pravimo dovoljno beba.
Ali kako će to uticati na vas? Je li moguće da već utiče?
Nedovoljno “prinova”
Kristofer Mari, direktor Instituta za mjerenje i procjenu zdravlja na Univerzitetu u Vašingtonu, rekao je za BBC: “Biće vrlo malo djece i vrlo mnogo ljudi starijih od 65 godina, a to će veoma otežati održanje globalnog društva.”
Ovaj akademik je i autor studije iz 2018. godine u kojoj je sugerisao da gotovo polovina svih zemalja na svijetu doživljava “krah beba” – što znači da nema dovoljno djece da bi se održala populacija.
“Pomislite samo na sve korjenite društvene i ekonomske posledice po društvo sa više baka i deka nego unuka”, dodaje on.
Godine 1960, stopa plodnosti svijeta bila je gotovo petoro djece po jednoj ženi, prema podacima Svjetske banke.
Gotovo 60 godina kasnije ona se prepolovila na svega 2,4.
Istovremeno, društveno-ekonomski napredak pogodovao je onima koji dolaze na ovaj svet. Godine 1960. ljudi su u prosjeku živjeli malo više od 52 godine; aktuelni prosječni životni vijek je 2017. godine dostigao 72 godine.
To znači da svi živimo duže i zahtjevamo sve više sredstava kako starimo, povećavajući pritisak u oblastima kao što su penzije i zdravstvo.
Starije stanovništvo
Ostarilo stanovništvo je brojnije u razvijenim zemljama. One imaju nižu stopu rađanja iz raznih razloga uglavnom vezanih za ekonomski boljitak – stopa smrtnosti djece je niža, kontraceptivna sredstva su dostupnija, a odgajanje djece umije da bude veoma skupo.
U tim zemljama, žene se često porađaju kasnije tokom života i tako imaju manje djece.
Bolji životni standardi znače da u tim zemljama ljudi “traju duže”. Glavni primjer je Japan, gde je prosječni životni vijek koji se očekuje pri porođaju skoro 84 godine (što je najveća stopa neke zemlje na svijetu) i gdje su osobe starije od 65 godina 2018. činile 27 odsto stanovništva – što je takođe najveća brojka na svetu.
Udio djece mlađe od pet godina u ukupnom stanovništvu Japana? Oko 3,85 odsto, prema podacima Ujedinjenih nacija.
Ovaj dvostruki izazov brine japanske vlasti već decenijama, a prošle godine je vlada predložila podizanje granice za obaveznu penziju sa 65 na 70 godina.
Ako i kada se to primjeni, radnici u Japanu će odlaziti u penziju kasnije nego bilo gdje drugdje na svijetu.
Ali neujednačeno stanovništvo ugrožava i zemlje u razvoju. Kina ima mnogo niži udio starijih od 65 godine (10,6 odsto populacije) od Japana, ali zahvaljujući strogim programima kontrole rađanja primjenjivanim od sedamdesetih, druga najjača ekonomska sila na svijetu ima i relativno nisku stopu plodnosti – 1,6 porođaja po ženi.
Djeca mlađa od pet godina na kineskom kopnu danas čine manje od šest odsto ukupnog stanovništva.
Broj djece u poređenju sa kvalitetom života
Afričke zemlje su najbolji primjer dileme kvantitet – kvalitet što se tiče stope rađanja: one su u vrhu liste zemalja sa visokom plodnošću.
Nigerija je, na primjer, “najplodnija zemlja svijeta”, sa 7,2 porođaja po ženi zabilježena 2017. godine.
Međutim, iste zemlje imaju visok mortalitet djece – Nigerija ima stopu od 85 dece po 1.000 živih porođaja, jednu od najviših na svetu.
Stopa zamjene
Za potrebe održanja populacije, 2,1 je magičan broj. To je stopa plodnosti za koju demografi kažu da je neophodna da bi neko stanovništvo zamjenilo samo sebe.
Međutim, najnoviji podaci UN-a pokazuju da se samo malo više od polovine zemalja svijeta razmnožava tim tempom – 113.
Istraživači ističu da zemljama sa višom stopom mortaliteta djece i nižim prosječnim životnim vijekom treba stopa plodnosti od 2,3, prag koji trenutno dostiže svega 99 zemalja.
Zbog opadanja broja porođaja, mnoge zemlje će verovatno doživjeti značajno opadanje broja stanovništva, uprkos ukupnom porastu svjetske populacije – očekuje se da dostignemo tačku od osam milijardi do 2024. godine.
Jedan od najekstremnijih slučajeva je Rusija: stopa plodnosti od 1,75 djeteta po ženi očekuje se da će doprinijeti strmom padu u broju stanovnika Rusije u narednih nekoliko decenija.
Odjeljenje za stanovništvo UN-a izračunao je da će stanovništvo Rusije do 2050. godine opasti sa trenutna 143 miliona na 132 miliona.
Ekonomski uticaj
Opadajuće i ostarjelo stanovništvo znači manje ljudi u svojstvu radne snage, što zauzvrat može da dovede do pada ekonomske produktivnosti, a što za posledicu ima negativan uticaj na razvoj.
U novembru prošle godine je Međunarodni monetarni fond (MMF) upozorio da japanska privreda može da doživi pad od više od 25 odsto u narednih 40 godina zbog ostarele populacije.
“Demografija utiče na bukvalno svaki aspekt naših života – samo pogledajte kroz prozor ljude na ulici, kuće, saobraćaj, potrošnju. Sve to pokreće demografija”, rekao je za BBC Džordž Leson, direktor Oksfordskog instituta za starenje stanovništva.
Hoće li tehnologija pomoći da se ublaže ekonomski efekti ostarelog stanovništva?
Politike i politika
Postoji konsenzus, međutim, da vlade moraju da delaju kako bi deaktivirale ovu “tempiranu bombu starenja”. A one to i pokušavaju.
Kina je 2015. godine preispitala “politiku jednog djeteta” i 2018. godine najavila kraj ograničavanja ukupnog broja porođaja do naredne godine. Prema stručnom tekstu u državnim novinama Dnevnik naroda, rađanje je “istovremeno porodično i državno pitanje”.
Popuštanje strogih zakona, međutim, nije se pokazalo kao magično sredstvo: Kina je 2018. godine zabeležila 1,5 miliona porođaja, što je najniža brojka u poslednjih više od 60 godina.
Kineski akademici su taj pad pripisali padu broja žena reproduktivnog uzrasta i porodicama koje odlažu planove da imaju djecu iz finansijskih razloga, naročito u porodicama u kojima su obrazovanije žene nespremnije da preuzmu tradicionalnu ulogu glavnog hranitelja.
Stariji i jači
Eksperti za populaciju upozoravaju da politike koje promovišu zdravlje starijih moraju da odigraju ključnu ulogu u ublažavanju efekata koji dovode do ostarelosti stanovništva.
Argument glasi da su zdraviji pojedinci sposobniji da nastave da rade duže i sa više energije, što bi moglo da rezultira nižim troškovima u zdravstvu.
Jedna oblast koja je bila previđana je raznovrsnija radna snaga, naročito u pogledu roda: podaci Međunarodne radničke organizacije pokazuju da je stopa učešća žena na globalnom tržištu rada 2018. godine bila 48,5 odsto, više od 25 odsto ispod muškaraca.
“Privrede sa višom stopom učešća žena u radnoj snazi doživljavaju manji pad razvoja. Više radnica ne samo da čine privrede otpornijim na negativne ekonomske šokove, već radna snaga sa više žena predstavlja i moćnu alatku protiv siromaštva”, objašnjava Ekerhard Ernst, ekonomista iz Međunarodne radničke organizacije.
Ono što je sigurno je da sat uporno otkucava.