“Svi su bili moćni pojedinci, a ipak su se našli u sudnicama”.
Ovo je poruka glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda u Hagu Karima Khana povodom naloga za hapšenje ruskog predsjednika Vladimira Putina zbog ratnih zločina u Ukrajini, koji je taj sud izdao 17. marta.
Među moćnim pojedincima koji su se “uprkos suprotom očekivanju mnogih, našli u pritvoru”, Khan je u intervjuu za CNN 17. marta pored ostalih naveo i bivšeg predsjednika Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) Slobodana Miloševića.
Miloševića je nakon pada sa vlasti, Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju u Hagu izručila nova demokratska Vlada Srbije u junu 2001. godine.
Suđeno mu je za genocid i ratne zločine u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu devedesetih, a umro je u pritvoru suda 2006. godine, prije izricanja presude.
“I Milošević i Putin su bili šefovi država u trenutku optužbe. I u jednom i u drugom slučaju je do optužbe došlo dok je oružani sukob još uvijek bio u toku”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) profesor međunarodnog prava na Univerzitetu u Redingu u Velikoj Britaniji Marko Milanović.
Dodaje da oba slučaja imaju “velike političke dimenzije”, a osnovna razlika je u tome što je Putin “vladar nuklearne supersile”, dok je Milošević bio “samodržac jedne male zemlje”.
Šta o hapšenju Putina kažu u Beogradu?
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kritikovao je odluku Međunarodnog krivičnog suda u Hagu, navodeći da nalog za hapšenje Putina ukazuje na “nespremnost da se govori o miru”.
“Ako ste ga optužili za najteže ratne zločine, s kim ćete sada da razgovarate?”, rekao je Vučić u obraćanju javnosti 19. marta.
Na novinarsko pitanje o potencijalnom hapšenju Putina ukoliko se nađe u Srbiji, nije eksplicitno odgovorio.
“To je, ne ljutite se, bezveze pitanje pošto dok traju ratni sukobi Putin nema kuda ni da dođe do Srbije”, rekao je Vučić.
Podvukao je da on nije isporučivao one koje je ranije tražio drugi sud u Hagu – Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju.
“Imate ove stručnjake što su sve Srbe u vreće trpali i slali u Hag, možda dobrovoljno da se prijave da pomognu. Što se mene i Srbije tiče, imamo pametnija posla u ovom trenutku”, rekao je Vučić.
Svi optuženi za zločine tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji izručeni su sudu u Hagu prije dolaska na vlast Srpske napredne stranke (SNS) Aleksandra Vučića 2012. godine.
Beograd od 2015. odbija da izruči dvoje članova Srpske radikalne stranke, čiji je i Vučić bio funkcioner do razlaza 2008. godine kada je osnovan SNS.
Petra Jojića i Vjericu Radetu Haški tribunal tereti za uticaj na svjedoke u procesu protiv njihovog partijskog vođe i haškog osuđenika Vojislava Šešelja.
‘Odbrana Putina’ u Ruskom domu u Beogradu
Ambasador Rusije u Srbiji Aleksandar Bocan Harčenko izjavio je 20. marta da nalog za hapšenje Putina za Rusiju ima “nulti značaj”.
“Takozvana optužnica je smiješna, glupa i izvan svakog razumnog razmišljanja i ponašanja”, izjavio je Harčenko na skupu u Ruskom domu u Beogradu.
Skup je organizovala nevladina organizacija “Centar za obnovu međunarodnog prava”, čiji je predsjednik advokat Goran Petronijević.
Petronijević je pred Haškim tribunalom branio osuđenike, bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića i oficira JNA Veselina Šljivančanina.
Na skupu je govorio i adovkat Toma Fila, funkcioner vladajuće Socijalističke partije Srbije (SPS) i branilac Slobodana Miloševića.
Ruski centar za nauku i kulturu u Beogradu, poznatiji pod nazivom “Ruski dom”, bio je domaćin više događaja kojim se podržava invazija na Ukrajinu.
Ko ima obavezu da uhapsi i izruči Putina?
Srbija se, kao potpisnica Rimskog statuta, odnosno ugovora kojim je ustanovljen Međunarodni krivični sud (MKS) u Hagu, obavezala da uhapsi i izruči osobe koje traži ovaj sud, ukoliko se nađu na njenoj teritoriji.
“To znači da bi državne posjete Putina državama članicama MKS vjerovatno bile nemoguće, ili bi izazvale velike pravne i političke kontroverze”, rekao je profesor međunarodnog prava Marko Milanović.
Putin je u Srbiji bio u januaru 2019. godine.
Četiri mjeseca nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, u junu 2022, u Beograd je trebalo da dođe šef ruske diplomatije Sergej Lavrov, ali su Sjeverna Makedonija, Crna Gora i Bugarska odbile da otvore svoj vazdušni prostor.
Da je posjeta otkazana, potvrdio je 6. juna poslije sastanka sa ambasadorom Rusije Aleksandarom Bocan Harčenkom predsjednik Srbije koji je “izrazio nezadovoljstvo” zbog okolnosti koje su spriječile dolazak Lavrova.
Iako je kroz više rezolucija u Ujedinjenim nacijama osudila invaziju na Ukrajinu, Srbija je jedna od retkih zemalja koja odbija da se priključi politici Evropske unije i uvede sankcije Rusiji.
Koalicioni partner vladajućeg SNS-a, Pokret socijalista Aleksandra Vulina pozvao je 18. marta na uskraćivanje podrške Međunarodnom krivičnom sudu i Rimskom statutu.
Vulin, koji je danas na čelu Bezbjednosno-informativne agencije i predsjednik Aleksandar Vučić bili su na vlasti u Srbiji i kada je maja 1999. godine iz drugog suda u Hagu stigla optužnica protiv tadašnjeg šefa države Slobodna Miloševića.
Kako je izručen Milošević?
Optužnica za zločine tokom rata na Kosovu bila je prva optužnica protiv aktuelnog šefa države koju je izdao neki Međunarodni sud.
Podigao je maja 1999. godine Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (Haški tribunal), kojeg je osnovao Savjet bezbednosti Ujedinjenih nacija sa ciljem procesuiranja zločina počinjenih tokom sukoba na Balkanu devedesetih godina.
“Srbija je bila u međunarodnopravnoj obavezi da Miloševića preda Tribunalu, usljed odluka Savjeta bezbjednosti kojima se ni Rusija ni Kina nisu protivile”, navodi profesor Marko Milanović.
Milošević nije izručen tom sudu dok je bio na vlasti.
Proći će osam mjeseci od pada njegovog režima 5. oktobra 2000. godine, dok ga demokratska vlast na čelu sa premijerom Zoranom Đinđićem nije poslala u Hag.
Uhapšen je 1. aprila 2001, a Tribunalu je izručen 28. juna iste godine.
Izručenje je dovelo do napetosti i političkih sukoba između vlade premijera Đinđića, koji je ubijen 2003. i protivnika izručenja na čelu sa predsjednikom države Vojislavom Koštunicom.
Vlast u Srbiji je Hagu izručila više od 40 optuženika.
Poslednji optuženi, bivši komandant Vojske Republike Srpske Ratko Mladić predat je sudu 2011. poslije gotovo 16 godina skrivanja, a par mjeseci kasnije i Goran Hadžić, lider nepriznate Republike Srpske Krajine koji je umro 2016. prije izricanja presude.
Prethodno je 2008. Hagu isporučen i nekadašnji predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić.
Zajedno sa Mladićem, osuđen je na doživotni zatvor za najteži zločin genocida u kojem je jula 1995. u Srebrenici u BiH ubijeno više od osam hiljada bošnjačkih civila.
Prvog optuženika, Srbija je Hagu isporučila još 1996. godine dok je na vlasti bio Slobodan Milošević. Bio je to Dražen Erdemović, koji je učestvovao u srebreničkom genocidu, a kasnije dobio status zaštićenog svjedoka.
U slučaju poslednjih optuženika, radikala Petra Jojića i Vjerice Radete, Viši sud u Beogradu odlučio je 2016. godine da nema zakonskih osnova za njihovo izručenje.
Sud je saopštio da nacionalni zakon o saradnji sa Haškim tribunalom predviđa obavezu izručenja samo optuženih za ratne zločine, a ne i optuženih za nepoštovanje suda, za šta se Jojić i Radeta terete.
Kako bi Hagu mogao biti izručen Putin?
Za razliku od Srbije u slučaju Haškog tribunala, Rusija nema obavezu da sarađuje sa Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu.
“Miloševiću je suđeno pred sudom koga je osnovao Savjet bezbjednosti. Postupak protiv Putina se vodi pred stalnim Međunarodnim krivičnim sudom, takođe sa sjedištem u Hagu, koji je osnovan međunarodnim ugovorom, čiji ni Ukrajina, ni Rusija nisu članice”, navodi profesor Marko Milanović.
Ipak, Ukrajina je prihvatila nadležnost ovog suda, što znači da on može da goni odgovorne za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid počinjen na teritoriji te države.
“Zemlje potpisnice Rimskog statuta (Međunarodnog krivičnog suda) imaju obavezu da sprovedu nalog za hapšenje koji je izdao sud”, rekao je 17. marta za Glas Amerike predsjednik tog suda Pjotr Hofmanski.
Statut suda potpisale su 123 zemlje.
U slučaju da se neka od država potpisnica ne povinuje obavezi hapšenja i izručenja, predsjednik suda ukazuje na političke posledice.
“Skupština država stranaka Rimskog statuta kao i Savjet bezbjednosti mogu da odluče da se neka država nije povinovala svojoj pravnoj međunarodnoj obavezi i onda postoje političke posljedice. Naravno, niko ne može da prisili neku državu da se povinuje pravnoj obavezi u okviru sporazuma”, rekao je Hofmanski.
Bez obzira da li će ikada izaći na suđenje, ruski predsjednik Vladimir Putin će uvijek biti “odbjegli optuženik” od međunarodne pravde, rekao je 17. marta za RSE američki advokat David Scheffer.
Scheffer, koji je bio američki ambasador za ratne zločine u administraciji Billa Clintona, danas je saradnik u nevladinom Savjetu za spoljne poslove.
“Putin bi zaista trebalo da se plaši putovanja van granica Rusije. Možda sa izuzetkom zemalja kao što su Kina, Belorusija, Iran, Sjeverna Koreja”, rekao je Scheffer.
Ovo su, uz Sjedinjene Američke Države, zemlje koje nisu potpisnice Statuta Međunarodnog krivičnog suda i nemaju obavezu sa sa njim sarađuju.
Koje su razlike u optužbama protiv Putina i Miloševića?
“Protiv Putina nije podignuta optužnica, već je izdat nalog za njegovo hapšenje. Pred Međunarodnim krivičnim sudom formalni optužni akt se potvrđuje tek ako dođe do hapšenja ili predaje okrivljenog”, kaže profesor međunarodnog prava Marko Milanović.
On ukazuje i na razliku u obimu optužbi protiv Putina i bivšeg predsjednika Jugoslavije Slobodana Miloševića.
“Milošević je bio okrivljen za zločine vrlo velikog obima u tri zasebna sukoba (u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu), dok se Putin tereti za jedno mnogo specifičnije djelo. Što ne znači da protiv njega tužilac neće imati druge optužbe u budućnosti”, navodi Milanović.
Sud sumnjiči Putina za ratni zločin deportacije stanovništva (djece) i njihov transfer sa okupirane ukrajinske teritorije u Rusiju.
Predsjednik suda Pjotr Hofmanski rekao je da je “očigledno da se time ne zatvara slučaj”.
“Ovo je i dalje u rukama tužioca”, dodao je on.
Nakon što je prebačen u Hag, Tužilaštvo je Slobodana Miloševića, uz zločine na Kosovu, optužilo i za zločine u Hrvatskoj i BiH.
Optužnica je imala ukupno 66 tačaka za zločine počinjene protiv više hiljada žrtava.
Sličnosti između Ukrajine i ratova u bivšoj Jugoslaviji
Baš kao i ruski predsjednik u Ukrajini, i Milošević je devedesetih godina agresorske ratove u bivšim jugoslovenskim republikama pokretao pod parolom “odbrane i zaštite srpskog naroda”.
Njegovu autoritarnu vlast obilježile su, kao i Putinovu, međunarodne sankcije i izolacija zemlje.
“Osnovna poruka je sledeća: Putin neće završiti u Hagu sve dok je njegov režim na vlasti u Rusiji”, navodi Marko Milanović.
Podsjeća da je Milošević izručen samo zato što je njegov režim u Srbiji pao.
“Kako stvari stoje, malo je vjerovatno da će u Rusiji doći do takve fundamentalne političke promjene, ali to niko ne može sa sigurnošću da zna – pa ni Vladimir Putin”, dodaje on.
U momentu podizanja optužnice, Milošević je nakon godina izolacije, hiperinflacije i na kraju NATO bombardovanja SRJ gubio podršku kod kuće.
U Rusiji se glasovi otpora guše progonima i hapšenjima, dok su stotine hiljada Rusa, od kojih se mnogi protive ratu, pobjegle iz zemlje.
U ratovima na prostoru bivše Jugoslavije od 1991. do 2001. godine ubijeno je više od 100 hiljada ljudi, a raseljeni su milioni. Još se traga za preko 10.000 nestalih.
Invazija Rusije na Ukrajinu odnela je od 24. februara 2022. do danas desetine hiljada života, razorila čitave gradove i raselila milione.