Piše: Vlado Vurušić
Što se to događa u Moldaviji? Zadah rata nije došao samo do ruba Moldavije, nego se već počeo osjećati i u samoj državi koja strahuje da bi se ukrajinski sukob mogao preliti i na njezin teritorij. Hoće li Putin, iako mu u Ukrajini ne ide sve od ruke, zbilja proširiti rat i na tu malu postsovjetsku državu čije je ime podcrtao u svom izlizanom rokovniku o obnovi “ruske imperijalne moći”?
Posljednjih dana u Moldaviji, točnije rečeno u njezinoj odmetnutoj proruskoj nepriznatoj (čak ni od Rusije) paradržavnoj tvorevini Pridnjestrovlje, koja se nalazi uz granicu s Ukrajinom (u dužini većoj od 400 km), došlo je do napetosti i nekoliko misterioznih napada i eksplozija, koje su mnogi protumačili kao pripremu za njezino uključivanje u rat, koji bi potom zahvatio cijelu Moldaviju. Otkad je Rusija napala Ukrajinu, Moldavija se spominjala kao sljedeći cilj Putinovih osvajačkih ambicija.
Ruski vojni plan predviđao je osvajanje cijele ukrajinske crnomorske obale te izlazak na granicu Moldavije i “fizičko” spajanje s Pridnjestrovljem, koje je nastalo još i prije raspada SSSR-a početkom 1990. godine, kada se tamo vodio i rat, u kojem je ruska vojska “pripomogla” njegovu nastajanju. Kada je početkom rata u Ukrajini bjeloruski proputinovski predsjednik Aleksandar Lukašenko davao izjavu u generalštabu bjeloruske vojske, svi su uočili na karti iza njega kako jedan pravac ruskog napada s Crnog mora ide i na Moldaviju! Tada se govorilo da je to “omaška”, ali neposredno pred najavu ruske ofenzive na Donbas general Rustam Minnekajev, v.d. zapovjednika Središnjeg vojnog okruga, bez imalo uvijanja je rekao da “kontrola nad jugom Ukrajine je kopneni spoj s Pridnjestrovljem”. Još je napomenuo da u Moldaviji ima “primjera ugrožavanja ruskog i ruskojezičnog stanovništva”, što je posebno izazvalo uznemirenost jer su, između ostalog, takve “prijetnje o ugroženosti Rusa” bile i povod i retorika koja se rabila kao “opravdanje” agresije na Ukrajinu.
Te prijetnje samo potvrđuju da ako Putin uspije u svojim nakanama u Ukrajini, neće stati i zadovoljiti se time. Minnekajevljeve izjave nitko u ruskom ministarstvu obrane nije želio komentirati, ali niti demantirati, premda je iz ruskog ministarstva vanjskih poslova Lavrovljev zamjenik Andrej Rudenko znakovito rekao kako se “Moskva nada da se neće morati uplitati i rješavati još jedan regionalni sukob”, a kremaljski glasnogovornik Dmitrij Peskov je rekao da zasad nema razloga da se Vladimir Putin čuje s moldavskom predsjednicom Majom Sandu.
Samo dan prije nego što su ruski tenkovi počeli prodirati u Ukrajinu iz Kremlja su se kleli da ne namjeravaju nikoga napasti! General Minnekajev je čak govorio da su Rusi u samom Pridnjestrovlju ugroženi, što je potpuni apsurd jer je tamo ruski jezik službeni, škole rade po ruskom obrazovanom sustavu, a većina stanovništva posjeduje i rusko državljanstvo. I rusko veleposlanstvo u Kišinjevu objavilo je da su u zemlji primjetni “slučajevi diskriminacije na nacionalnoj, religijskoj (podsjetimo da su Moldavci također pravoslavci, a na njezinu teritoriju “sukobljavaju” se Rumunjska i Ruska pravoslavna crkva), jezičnoj i kulturnoj osnovi” te su otvorili posebne brojeve telefona i e-mailove na koje “ugroženi sunarodnjaci” mogu javiti o svim takvim slučajevima, nedaćama i problemima na koje nailaze. Ruskog ambasadora Olega Vasnjecova pozvali su da objasni izjave ruskoga generala, ali je on moldavsku “notu” samo primio na znanje, ne ulazeći previše u objašnjenja generalovih otvorenih prijetnji. Stoga u Kišinjevu pušu i na hladno.
U Moldaviji su se uzburkale strasti, podignuta je bojeva gotovost i u zemlji i u odmetnutom Pridnjestrovlju, a zemlja je, kako kažu neki analitičari – zahvaćena ratnom tjeskobom. No, kako bilo, eskalacija nasilja u Pridnjestrovlju poklopila se s izjavama ruskoga generala, jer samo koji dan nakon što je Minnekajev zaprijetio Moldaviji, tamo je došlo do gužve – s dva projektila iz RPG-a pogođena je zgrada ministarstva sigurnosti u Tiraspolu, glavnom gradu paradržavne tvorevine, potom su kod sela Majak u zrak dignuta i dva odašiljača preko kojih su emitirani ruski državni televizijski i radijski programi, a došlo je i do pucnjave i eksplozija u skladištu municije u ruskoj bazi u selu Colbasna (Kolbasna) te pucnjave u bazi pridnjestrovske vojske u selu Parcani (Parkani), ali za to nema pouzdanih informacija. Nakon toga predsjednik fantomske države Pridnjestrovlje Vadim Krasnoselski podigao je stupanj bojeve gotovosti na najvišu “crvenu” razinu, postavio je vojne kontrolne punktove na “granici” s Moldavijom te otkazao najavljenu paradu 9. svibnja u povodu Dana pobjede u Drugom svjetskom ratu. Proeuropska moldavska predsjednica Maja Sandu, koja je nakon pobjede na izborima okrenula Moldaviju prema Europi, stavivši strateški cilj prijam u EU, rekla je na nacionalnom vijeću obrane da je do eskalacije u Pridnjestrovlju došlo zbog “sukoba tamošnjih suparničkih političkih struja” te da im je cilj destabilizirati Moldaviju u čijoj se blizini vodi rat.
Predsjednica Sandu također je donijela odluku da se pojačaju vojne i policijske ophodnje uz liniju razgraničenja s Pridnjestrovljem, ali i uz granicu s Ukrajinom koju kontroliraju legalne i legitimne vlasti u Kišinjevu. U Moldaviji je inače od početka rata primljeno više od 250 tisuća ukrajinskih izbjeglica, a predsjednica Maja Sandu zabranila je javno isticanje i propagiranje ratnih ruskih simbola “Z” i “V”, kojima su oslikane mnoge zgrade u odmetnutom Pridnjestrovlju. Uznemirenost ne vlada samo u Moldaviji, već i u Rumunjskoj koja graniči s Moldavijom. Naime, ako izbiju sukobi u Moldaviji, rat dolazi izravno na jugoistočne granice NATO-a. S obzirom na to da su stanovnici Moldavije u najvećem broju etnički Rumunji, pitanje je kako će reagirati Bukurešt, a eventualnim uvlačenjem Moldavije u rat zemlja postaje ruski poligon za destabilizaciju jugoistočnih zemalja EU i NATO-a – Rumunjske, Bugarske i Grčke, a vjerojatno i cijelog Balkana.
Moldavija, koju nazivaju i slijepim crijevom Europe ili maglovitim zaboravljenim područjem Starog kontinenta, zapravo bi mogla postati veća prijetnja Europi od rata u Ukrajini. Kroz nju ne prolaze važni naftovodi i plinovodi, ali ako bi pala Putinu u ruke, postala bi važan poligon za destabilizaciju Europe te, kako navode neki vojni analitičari, vjerojatnije područje mogućeg izravnog sukoba NATO-a i Rusije nego što je to Ukrajina. “Kopneni most” Moldavski politolog Denis Cenuşa kaže da upravo zbog toga Zapad ne smije zanemariti važnost i poziciju Moldavije te da bi “kopneni most” s Rusijom mogao dugoročno stvoriti nestabilnost na jugoistoku Europe. Naime, Ukrajinci su pokazali da se umiju suprotstaviti Rusima, a uz vojnu i ekonomsku pomoć koju primaju od Zapada vrlo su efikasni u obrani, što se, uz sav respekt, teško može očekivati od Moldavaca. U Kišinjevu otvoreno govore da je Pridnjestrovlje “bilo i ostalo instrument Moskve za destabilizaciju i rješavanje geopolitičkih i geostrateških pitanja u regiji”.
Inače, Moldavija, odnosno područje Besarabije SSSR je 1940. godine oduzeo i anektirao Rumunjskoj te dio tog područja dao Ukrajini, a od većeg dijela stvorio Moldavsku Sovjetsku Republiku. Nakon raspada SSSR-a čak se pojavila i ideja o mogućem ponovnom pripajanju Moldavije Rumunjskoj, a u obje države postoje i pokreti i stranke koji zagovaraju taj proces, ali su uglavnom slabi i neutjecajni, premda mnogi smatraju da će rat u Ukrajini i strah od širenja ratnog sukoba pojačati takve tendencije, pogotovo u Moldaviji. Predsjednica Sandu zatražila je od Bruxellesa da se Moldaviji, zbog ove situacije, odobri prekoredni status kandidata, ali je rekla da će ostati vjerna ustavnoj “politici neutralnosti” i neće tražiti ulazak u NATO te je i od Moskve zatraženo da “poštuje takav stav Moldavije”. Još je dodatno napomenula da “vojna opcija rješenja pitanja Pridnjestrovlja nije opcija”. No, iz Tiraspola su nakon priznavanja Donecka i Luhanska ponovno zatražili od Moskve da prihvati njihovu “neovisnost”, a predsjednik samoprozvane paradržave Vadim Krasnoselski poručio je predsjednici Sandu da se “države mirno razvedu te da se prestanu natezati”. Krasnoselski je pak optužio da “trag napada” vodi u Ukrajinu, što iz Kijeva pak demantiraju, izražavajući bojazan da bi se i iz Pridnjestrovlja mogao izvršiti napad na Ukrajinu u smjeru Odese, kako bi se rastegle snage branitelja na južnom pravcu obrane. I moldavski politolog Oazu Nantoia u razgovoru za BBC pita se “Cui prodest?”, kome destabilizacija Moldavije i stvaranje unutarnjih sukoba u Pridnjestrovlju najviše odgovara? On je uvjeren da, osim Rusiji, nikome na tom području stvaranje nove nestabilnosti nije od koristi te pretpostavlja da se to radi kako bi se dio ukrajinskih snaga na jugozapadu zemlje držao u pripravnosti prema Moldaviji, odnosno Pridnjestrovlju.
Odesa je na oko 180 km od moldavske, odnosno pridnjestrovske granice, a Rusi tamo već imaju svoj vojni kontingent od 1500 vojnika, koji je u stanju pripravnosti od početka invazije na Ukrajinu, te bazu i vojno skladište Kolbasna (gdje je navodno došlo do eksplozije) u kojem se, prema procjenama, nalazi više od 22 tone streljiva i oružja, koje je deponirano tamo nakon povlačenja sovjetske vojske iz DR Njemačke i bivše Čehoslovačke. Vojska Pridnjestrovlja broji, prema nekim procjenama, od 7500 do gotovo 10 tisuća vojnika, ali ima i najmanje oko 80 tisuća rezervista, kojima su navodno već poslani rasporedi i “uvjetovani” mobilizacijski pozivi. S druge strane, Moldavija je jedna od najsiromašnijih europskih zemlja, a gotovo polovinu BDP-a čine joj doznake gastarbajtera iz EU i Rusije.
Moldavska vojska jedna je od najslabije opremljenih – ima oko pet tisuća profesionalnih vojnika, ali nema ni tenkove niti avijaciju. Nakon raspada SSSR-a naslijedila je 31 MiG 29, ali ih je sve uglavnom rasprodala, a preostali nisu u letnom stanju. Zato u Moldaviji ironično kažu da im je najsposobniji dio armije – vojni orkestar. Model suživota Rusija je pokrenula novu operaciju, a prema njoj krajnji cilj bi trebala biti najveća ukrajinska luka Odesa, koja je već bila u prvotnim planovima za osvajanje, ali neočekivani žilavi otpor Ukrajinaca odvratio je Ruse od desanta na taj grad, koji je postao velika utvrda, a nekoliko puta je bio gađan krilatim raketama s brodova iz Crnog i Kaspijskog mora. U Kišinjevu mnogi smatraju da će se bitkom za Odesu rješavati i sudbina Moldavije, ali vjerojatno i šire. Doduše, bivši moldavski ministar vanjskih poslova Valeri Ostalep za Deutsche Welle je rekao da se u Tiraspolu boje rata ništa manje nego u Kišinjevu. Naime, tamošnji analitičari smatraju da je nađen model “suživota” Moldavije i Pridnjestrovlja, pogotovo u ekonomskoj, čitaj “švercerskoj” oblasti.
Mir je sada narušen, što uznemirava “biznismene” s obje strane rijeke Dnjestar. Kretanje ljudi i roba na cijelom području je regulirano i nema nikakvih problema, pa čak i klub iz Pridnjestrovlja, “Šerif iz Tiraspola”, igra u moldavskoj ligi i pod moldavskom zastavom nastupa u europskim klupskim natjecanjima. Dolazak ruskih tenkova sve bi to poremetio, pa i ne čudi da se unutar Pridnjestrovlja antagoniziraju različiti politički pogledi, a i u samoj Moldaviji, na valu rata, ponovno jačaju proruske snage, prije svega u komunističkoj i socijalističkoj stranci, te nekadašnjem predsjedniku Igoru Dodonu, koji je odmah nakon početka rata u Ukrajini upozorio da “Moldavija mora izvući poučak iz svega”, ne srljati u zagrljaj Zapada da ne izazove vraga te pristati na dijalog i kompromis. Vladimir Putin krenuo je u odlučujuću, kako on smatra, bitku za Ukrajinu, u kojoj Moldavija svakako igra važnu ulogu.
Koliko mu je to značajno, govori i podatak, koji navodi ukrajinska obavještajna služba, da je u grad Izjum kod Harkova, nadgledati, pa čak i voditi “bitku svih bitaka”, došao i Valerij Gerasimov, zapovjednik ruskog generalštaba. Rat u Ukrajini ušao je tako u ključnu fazu, s mogućnošću njegova širenja na Moldaviju, odnosno teško da će u slučaju osvajanja crnomorske obale i Odese Putin tu stati, kada već ima pod rukom područje koje Rusija sponzorira već više od 30 godina.