U nedjelju Poljaci izlaze na izbore. To neće biti “normalni” izbori, već izbori na kojima će biti odlučeno “da li će Poljska biti demokratska pravna država ili će i dalje klizati u pravcu autoritarne diktature.
Jaroslav Kačinjski (PiS) koji je doduše normalan poslanik, ali u stvarnosti vodi glavnu riječ, siguran je: “Većina u društvu je iza nas. Još se ne zna hoće li ta većina masovno i da izađe na biračka mjesta. Ako izađe, pobijedićemo, ako ne izađe, moglo bi biti pomiješano.”
Nekoliko dana pred izbore, rame uz rame sa premijerom Mateušom Moravjeckim, dva političara PiS već naveliko govore o tome šta će kao prvo uraditi poslije izbora. U okviru “Plana od pet tačaka” PiS obećava da će rasteretiti manja preduzeća kada je riječ o socijalnim davanjima, da će isplatiti 13. a možda čak i 14. penziju (u visini minimalne penzije), da će rasteretiti manje i srednje gradove gradnjom 100 obilaznica i da će se založiti da seljaci u Poljskoj dobijaju iste subvencije kao i oni u Francuskoj i Njemačkoj, itd.
Letvica kredibilnosti je visoko
Sociolog Marcin Sinčuh sa Univerziteta u Varšavi kaže da PiS vodi politiku kakve u Poljskoj nije bilo u posljednjih 30 godina.
“Letvica kredibliteta je sada postavljena tako visoko da to postaje čak opasno, jer podrazumijeva automatizam prema načelu: održaćemo obećanja šta god se desilo. Pitanje je kako bi to trebalo da funkcioniše u krizi. U tom slučaju bi moralo da bude skraćenja”.
No, pitanje je: gdje zasjeći? Sada je već potrebno vrijeme da se nabroje svi programi u oblasti ekonomije i socijalnog staranja u koje PiS ulaže ili hoće da ulaže novac. Manji porez, raniji odlazak u penziju ili dječji dodatak su najpoznatiji – mnogo toga je vlada sprovela i pored upozorenja stručnjaka, ali je to dosad funkcionisalo.
“PiS je vratila ljudima dostojanstvo”, kaže jedan taksista iz jednog manjeg grada na istoku zemlje. Ono što nekim stranim posmatračima izgleda kao “podmićivanje birača” (neke dodatne usluge države, kao štio je povećanje dječjeg dodatka, bivaju isplaćene baš pred izbore) bi trebalo da vraća ljudima dostojanstvo? Kako to? Tu ključna riječ glasi: simboli.
PiS umije sa njima. Nacionalni ponos, heroizam, odricanje od sopstvenih prednosti u korist drugih – to je retorika kojom se služi partija Jaroslava Kačinjskog, i koja kao da je potrefila duh vremena. Interesantno je što dječji dodatak, kojim je počeo put ka socijalnoj državi uz PiS, na selu hvale i oni koji nemaju djece.
Država se stara
Nakon godina odricanja koje su uslijedile poslije političkog zaokreta, kada su čak i ljevičarske vlade propovijedale slobodno tržište, država se vraća i “stara” čak i o onima za koje je izgledalo da do sada nijesu imali nikakvu ulogu. To je pozivitno iskustvo.
“Za mnoge je transformacija bila traumatična”, sjeća se sociolog Sinčuh. “U socijalizmu država nije bila voljena, ali je nudila određenu sigurnost i snabdijevala ljude najvažnijim stvarima”. Socijalnim staranjem, ali i naglašavanjem zajedničkih vrijednosti kao što su “nacija”, “crkva” i “porodica”, PiS je stranka koja ponovo otelovljuje red i sigurnost. “To mnoge starije podsjeća na godine njihovog djetinjstva i mladosti”. Sinčuh kaže da mnogo toga djeluje podsvjesno.
Problem liberalnog tabora: vođa opozicije Gžegorž Šetina nije posebno omiljen. On je uglavnom odgovoran za to što savez “Građanska koalicija” važi uglavnom kao anti-Pis stranka umjesto da na nju svi gledaju kao na stranku koja ima sopstvenu snagu oblikovanja i dobrih ideja.
I dok PiS u predizbornoj kampanji samo niže obećanja i kao da istresa iz rukava poteze koji će usrećiti građane, nastup opozicije važi kao slab. Ona na selu, prije svega u glavnim uporištima PiS na istoku zemlje, gotovo da i nije prisutna kada je riječ o plakatima, ali i sadržajima. Umjesto toga, u udarne vijesti dospijevaju neuspjeli nastupi poput onog bivšeg predsjednika Leha Valese na jednoj konvenciji Građanske platforme – PO – koji je Kornela Moravjeckog, oca sadašnjeg premijera, samo dan nakon njegove sahrane nazvao “izdajnikom” pokreta Solidarnost.
Pri tome PiS ima zašto da se kritikuje. Stanje pravosuđa je veoma loše, suđenja traju duže nego ikada. Bitni djelovi “reforme”, kao što je prisilno slanje top-sudija u penziju, zaustavljeni su uz pomoć Evropskog suda ili će uskoro biti zaustavljeni. Mnoge sudije neće da se odazovu pozivu nove Disciplinske komore, jer sumnjaju u njenu političku nezavisnost.
PiS vodi
No, umjesto da iznosi sopstvene planove, opozicija stalno izdaje neka nova upozorenja da je demokratija ugrožena – što, sudeći bar po pismima bivšeg predsjednika, sve više podsjeća na pastira koji je stalno vikao “To je vuk!” i kada vuka nije bilo – da se na kraju, kada je upozorenje bilo istinito, na njega više niko nije obazirao.
Nejasno je i kako PO tačno misli da obnovi demokratiju, smatra Vojćeh Šacki iz liberalnog trusta mozgova “Politika insajt”. “Nema paketa zakona i ispravki koji bi dovele do ponovnog uspostavljanja pravne države. Ne znam kako bi PO mogla da počisti haos poslije PiS, a to ne znaju ni birači PO.”
Ako uopšte dođe do promjene vlasti, to će biti moguće samo sa širokom koalicijom. Dobre šanse da uđu u parlament imaju Ljevičari, a seljačka stranka PSL prema anketama balansira na cenzusu od pet procenata. Isto je i sa desničarskom grupacijom “Konfederacija” koja navodno privlači muške birače.
Demoskopi su složni u ocjeni da nacionalnokonzervativna PiS ima prednost. U anketama najčešće dobija više od 40 odsto, a građanska koalicija 30 odsto. Ljevičari dobijaju oko 12 odsto glasova. Ako su te brojke pouzdane, onda se postavlja pitanje da li će PiS moći da vlada sama ili će joj biti potreban koalicioni partner.