Bjelorusija je u velikoj krizi, društvo nazaduje. Aleksandar Lukašenko odavno je okrenuo leđa Briselu i Vašingtonu i sada, represivnim obračunima sa neistomišljenicima, pokušava da spriječi nove masovne proteste. Ovako iz ugla dopisnika ruskog lista “Komersant”, novinara Genadij Sisojeva, izgleda Bjelorusija, godinu nakon predsjedničkih izbora.
Regularnost predsjedničkih izbora u Bjelorusiji, odražnih 9. avgusta 2020. godine, i danas je sporna. Prema zvaničnim rezultatima Aleksandar Lukašenko, koji je na vlasti od 1994, odnio je ubjedljivu pobjedu, sa čak 80 procenata podrške birača. Opozicja tvrdi da je pobjedu odnijela Svetlana Tihanovska, a da je odnos snaga 55:45. Kraj prošle i početak ove godine obilježili su protesti opozicionara, aktivista, građana koji ne žele Lukašena. Prema podacima organizacija koje se bore za ljudska prava, privedeno je više od 35 hiljada ljudi, od čega je čak 900 političkih zatvorenika.
Genadij Sisojev za Gradski portal kaže da vlasti u Minsku, iz mjeseca u mjesec, vuku neočekivane poteze.
“Riječ je o represiji prema onima koji su učestvovali na masovnim demonstracijama. Lideri opozicije i aktivisti hapšeni su i progonjeni. Bjelorusija nastavlja sa politikom nasilja,” objašnjava Sisojev.
Jedan od posljednjih neistraženih slučajeva moguće surove represije Lukašenkovog režima je opozicionar Vitalij Šišov, koji je pronađen obješen u kijevskom parku, podsjeća sagovornik Gradskog portala. Javnosti se duguje i odgovor na pitanje – da li u Bjelorusiji postoje takozvani “kratkoročni konclogori” za političke neistomišljenike. CNN je među prvima izvijestio da takav logor, u zaseoku Novokolosovo, čuva vojska. Uslijedili su demantiji bjeloruske državne televizije, koja je pod kontrolom režima. Prema njihovim navodima, nije riječ o konclogoru, već o vojnom objektu iz perioda Sovjetskog Saveza. Ni jedna, ni druga strana, objašanjava Sisojev, nisu ponudile dovoljno dokaza.
“Nije suština u tome da li logor, ili nešto što liči na zatvor, postoji u Novokolosovu ili u nekom drugom mjestu. Činjenica je da su mnogi Lukašenkovi neistomišljenici pritvoreni. To niko ne može da ospori,” dodaje Sisojev
Bjelorusija je, podsjeća naš sagovornik, u vrijeme Sovjetskog Saveza bila jedna od prosperitetnijih zemalja. Minsk je pokušavao da vodi izbalansiranu međunarodnu politiku. Odnosi sa Zapadom, do prije nekoliko godina, išli su uzlaznom putanjom, a EU je ukidala sankcije. Međutim, dodaje Sisojev, sve je palo u vodu Lukašenkovim nepriznavanjem izbornog poraza.
“Lukašenko nikada više neće biti prihvatljiv Sjedinjenim Američkim Državama i Evropskoj uniji. U kojoj mjeri će Brisel mijenjati odnos prema Minsku, da li će uvesti nove sankcije, biće jasnije nakon 18. avgusta, kada će zasijedati evropski šefovi diplomatija. Pred bjeloruskim liderom sada je jedini put, i to onaj ka Rusiji. Moskva ima pretenzije da pripoji Krim, što će Lukašenko morati da prihvati,” zaključuje Sisojev.