Prije manje od mjesec dana Singapur je proglašen jednom od zemalja koje su imale efikasnu reakciju na pandemiju koronavirusa. Izgledalo je kao da je grad država smanjio broj slučajeva zaraze bez nametanja strogih mjera ograničenja koje su blokirale živote ljudi u drugim zemljama, piše CNN.
A onda je Singapur pogodio novi talas zaraze. Od 17. marta broj potvrđenih slučajeva covida-19 porastao je s 266 na preko 5900. Ako se nekima te brojke čine male u poređenju s Italijom ili Španijom, treba napomenuti da Singapur ima 5,7 miliona stanovnika i ukupnu površinu od oko 700 kvadratnih kilometara, manji je od Njujorka – što zapravo znači da se radi o relativno velikom broju zaraženih po glavi stanovnika.
Što je pošlo naopako?
Singapur ima jednu jako veliku prednost pri borbi sa širenjem virusa koju mnoge druge veće zemlje nemaju. Ima samo jednu kopnenu granicu s Malezijom, a vazdušni promet je lako kontrolisati. Takođe, ovaj grad država ima efikasan zdravstveni sastav i jaku policijsku kontrolu. Stoga se mnogi opravdano pitaju – što je pošlo po zlu?
Izgleda da odgovor leži u kombinaciji dva faktora: nezabilježenim slučajevima zaraze među migrantskim radnicima koji žive u skučenim spavaonicama i podcjenjivanju brzine kojom se infekcija širi u gradu koji nema stroge mjere ograničenja kretanja.
Živjeli normalnim životom
U početku se činilo da Singapur kao mala ostrvska država vrlo dobro kontroliše epidemiju.
Uspio je obuzdati početni talas zaraze. Uvezene slučajeva iz Kine stavio je u karantin i pratio sve kontakte, sve koji su stigli vazdušnim putem ili koji su na neki drugi način mogli biti izloženi zarazi.
Dale Fisher, načelnik odjeljenja infektologije na Nacionalnom Univerzitetu u Singapuru, rekao je da je pravi potez bio to što “Singapur nije pustio pozitivne pacijente u zajednicu”.
Singapur je, naime, provodio široka testiranja i odmah izolovao sve potencijalno zarazne osobe.
“Mi želimo da se u Singapuru nastavi normalan život”, napisao je Fisher prošlog mjeseca prije nego što je opet počeo rasti broj slučajeva.
“Želimo da kompanije, crkve, restorani i škole ostanu otvoreni. I uspjeli smo. Nastavićemo ovako sve dok ne bude vakcine ili lijeka”, dodao je.
Sve do aprila činilo se da Singapur vlada situacijom. No odjednom je došlo do značajnog porasta broja zaraženih. Izgleda da je opušteni stav Singapura funkcionisao samo dok je uspijevao zadržati infekciju izvan svojih granica.
Jednom kada se virus opet probio, proširio se golemom brzinom jer nije bilo strogih mjera ograničenja.
Nije još poznato jesu li virus ponovno donijeli migrantski radnici ili je on neko vrijeme nezabilježeno cirkulisao među građanima. No jasno je da su uslovi u kojima radnici žive značajno ubrzali širenje virusa.
“Njihove spavaonice su bile poput tempirane bombe”, napisao je Tomi Koh, singapurski advokat i bivši diplomata.
“Način na koji Singapur postupa sa stranim radnicima nije u skladu sa zemljama Prvog, već Trećeg svijeta. Vlasti su dopustile poslodavcima da radnike prevoze u kamionima s krevetima, bez sjedišta. Nakon toga su prebačeni u prenatrpane spavaonice, u kojima je, poput sardina, njih 12 bilo u jednoj sobi”, naglasio je Koh.
Sve dok nismo sigurni da ne može doći do ponovnih uvoza slučajeva izvana, opasnost nije prošla. Kao što pokazuje iskustvo Singapura, prerano opuštanje može na kraju završiti katastrofom.